Novi hrvatski mjuzikl iz pera Mire Gavrana “Byron” premijerno će biti izveden u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija 24. veljače. Radnja se događa 1820. godine u Veneciji – u središtu zbivanja su dvije sestre zaljubljene u istog muškarca, engleskog romantika, pjesnika Lorda Georga Gordona Byrona. Sestre Maria i Brigitte su Austrijanke, a njihov otac je general poslan kao vojni zapovjednik u Veneciju koja je nakon napoleonskih ratova pripala austrijskoj kruni. Venecijanci se bune protiv nametnutoga gospodara, a njihovu pobunu podupire i sam Byron, tako da se njegova emotivna ljubavna priča događa u pozadini snažnih društvenih i političkih previranja.

Glumac i pjevač Đani Stipaničev igra glavnu ulogu, a za Nacional kaže da se za ulogu Byrona u ovme mjuziklu s Draženom Bratulićem koji mu je alternacija pripremao preko dostupnih, sveprisutnih elektronskih naprava putem internetskog pretraživača, engleskih serijala o Lordu te njegovih biografskih zapisa.

“Upravo je nevjerojatno koliko se to pretraživanje pretvorilo u plivanje i ronjenje u moru ogromne količine podataka o njemu i njegovu malo je reći burnom, ali veoma kratkom životu. Stoga nas je ta priprema odvukla toliko da smo već počeli jedni drugima u kazalištu postavljati kviz pitanja o pojedinostima iz života. Zato je bilo vraški teško sav taj neshvatljivo dinamičan život sublimirati u jedan mjuzikl”, kazao je Đani Stipaničev i dodao da je u ovome mjuziklu Byronova biografija samo odškrinuta. Nemoguće je, kaže, nekoga toliko kompleksnog, kontroverznog i genijalnog ugurati u 80 minuta glazbe i 40 minuta dramskih scena.

“Zbog toga se Miro Gavran naslanjao na biografske momente, ali ih je uklopio u svoj predložak fabule kao i kontekst likova koji su okruživali pjesnika u vrijeme dok je boravio u Veneciji”, govori Stipaničev kojemu se sviđa što je radnja mjuzikla postavljena u prošla vremena. ‘’Historia est magistra vitae’’, tako je Stipaničeva podučio profesor latinskog Paško Bubalo još davnih dana u srednjoj školi u Šibeniku.

“Mnogo toga sazdano je u toj sentenci. Povijest je vrlo važna, ali samo onda kada iz nje crpimo mudrost za promišljanje sadašnjosti i primjenjujući iskustva predaka na pravi način. Kada ju promatramo kroz prizmu Byronova života, pogotovo njegova hedonističkog, bonvivanskog stila življenja, možemo doći do površnog zaključka da se tu radilo o običnom razmaženom partijaneru. No tu uskače povijest i kroz njegove stihove pjesama, pa primjerice i to kao kuriozum da je on preveo Bibliju s armenskog jezika, dolazimo do zaključka kako je teško danas zamisliti nekog holivudskog glumca kako uz svoj posao, ‘druženja’ i slično, još i ostavi neki drugi trag iza sebe osim tog svog posla kojeg radi”, istaknuo je Stipaničev.

On je već naviknut na uloge u operetama i mjuziklima, u Komediji pjeva u gotovo svim glazbenim predstavama, a odnedavno je i dio grupe Četiri tenora, pa mu je glazba zaista važan dio života. Stoga je otkrio što misli o hrvatskom glazbenom teatru, posebno o mjuziklu. “Nitko živ ne bi povjerovao da će Grgić i Kabiljo 1971., kada su osmislili i postavili ‘Jaltu, Jaltu’, doživjeti više od 730 izvedbi tog mjuzikla, od čega naša recentna obnova broji već više od 200. I oni su tada bili mali pioniri, s vječnim Vladom Štefančićem kojem i ja dugujem svoj kazališni put, kao što su to danas Darko Domitrović i Miro Gavran. Vrijeme i publika će pokazati svoje mišljenje i o ovom projektu. Glumci i pjevači Komedije zagrizli su u tu svježu jabuku i dat će sebe da Byron izgleda i zazvuči najbolje pod dirigentskom palucom maestra Dinka Appelta”, kazao je Stipaničev. Uz njega u “Byronu” igraju Sandra Bagarić u alternaciji s Vlatkom Burić Dujmović, Renata Sabljak u alternaciji s Danijelom Pintarić, Dražen Čuček (Ronald Žlabur), Adalbert Turner (Edvin Baučić), Mila Elegović (Jasna Bilušić) i drugi. Dramatizaciju i adaptaciju napravio je Vlado Štefančić, a redateljica je Ivana Čoh Šverko.