Bugarska zbog Josipa Broza Tita blokira pregovore Sjeverne Makedonije i EU-a

Nakon što je tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a odobreno otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom, što se smatralo velikim uspjehom Andreja Plenkovića, Bugarska je iznenada odbacila nacrt pregovaračkog okvira s tom državom

Vijest da je Bugarska 17. studenoga na konferenciji EU ministara za europske integracije odbila prihvatiti nacrt pregovaračkog okvira za Sjevernu Makedoniju primljena je s velikim negodovanjem među većinom zemalja članica.

Naime, nakon mukotrpnog puta i gotovo desetogodišnje blokade Grčke koja je inzistirala na promjeni imena svog sjevernog susjeda, činilo se da su konačno sve prepreke svladane. Zemlje članice EU-a dale su zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom još u ožujku ove godine, za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, što se smatralo velikim diplomatskim uspjehom Andreja Plenkovića.

Međutim, onda se dogodio obrat koji je malo tko očekivao, osobito nakon što su Skopje i Sofija potpisali Sporazum o prijateljskim odnosima u kolovozu 2017., s ciljem okončanja diplomatskih tenzija.

“Bugarska u ovoj fazi ne može podržati nacrt pregovaračkog okvira za Sjevernu Makedoniju i sazivanje prve međuvladine konferencije o pristupanju”, izjavila je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharijeva koja je naknadno objasnila razloge tog bugarskog stava: „Ne možete s jedne strane željeti ući u Europsku uniju i demokratizirati društvo, a s druge strane veličati jednog od najmračnijih diktatora Tita“.

Bugarski novinar Angel Petrov smatra kako ovakva odluka bugarske vlade ne pomaže ni u rješavanju povijesnog spora i pristupanju EU-u. PHOTO: Privatni album

 

Ove posljednje riječi prilično su šokirale dio europske javnosti pa su se mnogi pitali kako je onda moguće da su Hrvatska i Slovenija uspjele ući u EU, uz napomenu da je u Sloveniji jedan spomenik sastavljen od mozaika u obliku imena Tito financiran europskim novcem.

Njemački ministar za europske poslove Michael Roth koji je predsjedavao sastankom, izjavio je da se te dvije zemlje moraju dogovoriti kako bi pregovori mogli započeti, u čemu Njemačka želi pomoći. Naime, Bugarska inzistira na tome da Skoplje prizna da Makedonci i makedonski jezik imaju bugarske korijene. Pokušaji njemačkog predsjedništva na prevladavanju te prepreke zasad nisu urodili plodom. Biljana Borzan, zastupnica SDP-a, potpredsjednica Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu i članica parlamentarnog Izaslanstva za Sjevernu Makedoniju priznaje: „Ovakva odluka iznenadila je sve nas jer je Bugarska dosad bila konstruktivna i pomagala je Makedoniji na europskom putu. Dvije zemlje su imale otvorenih pitanja, no nitko ih dosad nije potencirao na razinu prepreke za otvaranje pregovora. Mislim da se radi o populističkom manevru premijera Borisova, čija je pozicija ugrožena skandalima i prosvjedima. ‘Vanjski neprijatelj’ je provjereno sredstvo odvraćanja pozornosti od domaćih problema. Sjetila sam se spora oko Piranskog zaljeva koji su Ivo Sanader i Janez Janša koristili na sličan način.“

Sašo Ordanoski, bivši izvršni direktor i glavni urednik makedonske državne televizije, izvršni direktor nacionalne komercijalne TV Alsat-M, osnivač i glavni urednik časopisa Forum i Foruma za strateška istraživanja i dokumentaciju u Skoplju, objašnjava kako ovo nitko nije očekivao u trenutku kada su napokon otvoreni pregovori za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a: „Bugarska je bila jako zainteresirana za nastavak proširenja EU-a na zemlje zapadnog Balkana, prije svega na Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Ovo je doista eksplodiralo iznenada, potpuno neočekivano duh je izašao iz boce. Nikada Bugarska nije vodila takvu politiku i s takvim ucjenama. Uostalom, mi smo 2017. s Bugarskom potpisali memorandum o dobrosusjedskim odnosima, to je bio dio tog procesa.„

 

‘Nacionalizam u Bugarskoj u odnosu na Sjevernu Makedoniju je konstanta koja traje desetljećima. Oni bi valjda sada htjeli da mi kažemo: dobro, u pravu ste, mi nismo postojali’, kaže Sašo Ordanoski

 

Komentirajući reakciju bugarskih europarlamentaraca na ovakvu odluku bugarske vlade desnog centra na čelu s premijerom Bojkom Borisovom, Nacionalov izvor iz Bruxellesa kaže kako svi bugarski zastupnici iz svih političkih opcija podržavaju blokadu Sjeverne Makedonije, što je gotovo presedan. „Rijetko se kada dogodi da su bugarski eurozastupnici oko nekog pitanja tako složni“, ističe sugovornik iz Bruxellesa.

Ordanoski je uvjeren kako je bugarska blokada otvaranja pregovora za Sjevernu Makedoniju odraz njihove unutarnje političke situacije: „Bugarska vlada je u političkoj blokadi, a parlamentarni izbori su u ožujku sljedeće godine. Garnitura na vlasti vjerojatno će te izbore izgubiti. Ministar obrane, nacionalist Krasimir Karakačanov koji je predstavnik VMRO-a Bugarske u koalicijskoj vladi Bojka Borisova, ucjenjuje Borisova jer ako on izađe iz vlade, pada Borisov. Borisov je istovremeno pod žestokim kritikama desne opozicije i međunarodne javnosti zbog raznih sumnji za mutne poslove i korupciju i to je situacija u kojoj sadašnja bugarska vlada visi na koncu. Inače, taj Karakačanov u Bugarskoj nikako nije mogao prijeći izborni prag od 4% da uđe u parlament i ušao je jedino zahvaljujući koaliciji s Borisovom strankom desnog centra GERB. On je klasični nacional-socijalistički provokator koji je prilično popularan među proruskim političarima na bugarskoj političkoj sceni.“

Upitan kako komentira izjavu bugarske ministrice vanjskih poslova da se u Sjevernoj Makedoniji njeguje kult komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, Ordanoski odgovara kako je to stara bugarska teza da je Makedonce i Makedoniju izmislila Kominterna, Staljin i Tito:

„Oni tvrde kako je to napravljeno na štetu Bugara, iako je povijesno poznato da je Bugarska 1941. prišla Silama osovine i bila na strani Hitlera. U to je vrijeme okupirala ne samo područje Sjeverne Makedonije, već i južne Srbije. Oni su se tek 1944. probudili i prešli na stranu saveznika, što je bio rezultat dogovora Kominterne i tadašnjeg bugarskog premijera Georgija Dimitrova. Tek od rujna 1944., nakon invazije Sovjetskog Saveza, Bugarska je sudjelovala u potiskivanju Nijemaca iz Makedonije i Srbije, tamo gdje je bila donedavno okupator, kao i u završnim operacijama prema teritoriju NDH. Nakon rata su Dimitrov i Tito čak razgovarali o stvaranju velike federacije Jugoslavije koja bi uključivala i Bugarsku, ali su pregovori prekinuti jer je 1948. Tito raskrstio sa Staljinom. Dimitrov je ubrzo zamijenjen Živkovim, a Bugarska je postala najisturenija članica istočnog bloka u Europi. Ta teza da je Sjeverna Makedonija titoističko-staljinovski-kominternovski komunistički proizvod, a da smo prije toga bili Bugari i da smo zbog toga nastali je klasično izvrtanje povijesti. Oni tvrde da se u Sjevernoj Makedoniji 1941. nije dogodila okupacija bugarskih fašista, već oslobođenje od srpske dominacije u Kraljevini Jugoslaviji. To je jedna papazjanija koja se desetljećima provlači, još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Ta bugarska pozicija kroz riječi Katarine Zaharijeve je tragikomična, a njeni stavovi su identični stavovima bugarskog komunističkog vođe Živkova.“

Sašo Ordanoski, bivši izvršni direktor i glavni urednik makedonske državne televizije, objašnjava kako bugarsku blokadu nitko nije očekivao u trenutku kada su napokon otvoreni pregovori za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. PHOTO: slobodna.tv

 

Bugarski novinar Angel Petrov, bivši glavni urednik internetskog portala Novinite.com na engleskom jeziku, trenutačno zaposlen na desku World News Dnevnika.bg sa sjedištem u Sofiji koji prati politiku na Balkanu, Turskoj, Rusiji i Bliskom istoku, opisao je atmosferu u bugarskoj javnosti:

„Javnost uglavnom podržava vladin stav. Mnogi su Bugari uvijek mislili da su ‘Makedonci Bugari’, a čak i ako nisu, barem da su ‘Makedonci bili Bugari’. Neki prihvaćaju stvarnost da su oni zasebna nacija, a neki čak i da govore zasebnim jezikom. Međutim, Bugarima je vrlo teško objektivno ga percipirati kao lingvistički zaseban jezik jer su bugarski i makedonski jezik bliski, iako nisu toliko bliski kao primjerice srpski i hrvatski. Svaka zemlja ima političko suvereno pravo opisivati svoj jezik kako želi. Mnogi vjeruju da se dogodila ‘krađa povijesti’ koju Makedonci rade još od Staljinovih vremena. Naravno, svaki službeni državni izvještaj o povijesti ima svojih mana, ali oni koji pokušavaju staviti bugarski u relativističku perspektivu označeni su kao izdajnici. Suprotno tome, trebali bismo imati na umu da ni Sjeverna Makedonija nije ništa drugačija kada netko u javnosti preispituje vlastiti službeni stav. To je premijer Zoran Zaev učinio prošlog tjedna rekavši da je Bugarska upravljala Makedonijom, a ne da ju je okupirala u Drugom svjetskom ratu. Ova tema ostavlja oba društva duboko polariziranima tako da su različiti društveni glasovi ili ‘ultranacionalistički’ ili ‘ultraliberalni’. To ne ostavlja prostor povjesničarima da pronađu rješenje, što nalaže mandat njihove zajedničke komisije prema međudržavnom sporazumu iz 2017.„

Ordanovski kaže kako se vlada Sjeverne Makedonije nastoji maksimalno suzdržati kakvih reakcija kako ne bi pogoršala situaciju: „Zaev, kako bi ih odobrovoljio, izjavio je da bugarski narod nije bio na strani fašizma tijekom Drugog svjetskog rata, već bugarska administracija. Nikako nije želio da ispadne kako Sjeverna Makedonija tvrdi da su Bugari bili fašisti. Mi smo dovedeni u situaciju da raspravljamo o glupostima i povijesnim neslaganjima, što se postavlja kao uvjet za punopravno članstvo u EU-u. A sve to se događa u situaciji u kojoj je najveći sponzor i podržavatelj ulaska Sjeverne Makedonije u EU Njemačka. Koja bi valjda morala objašnjavati Bugarskoj što je bio nacizam i tko je bio tko u Drugom svjetskom ratu.“

Osobito zabrinjava to da bugarska vlada na čelu s Bojkom Borisovim nema opoziciju u politici prema Sjevernoj Makedoniji: ni među bugarskim zastupnicima u Europskom parlamentu, niti u Bugarskoj ne postoji parlamentarna opozicija koja bi se tome usprotivila.

Angel Petrov kaže: „Bugarska opozicija – ili većina njezinih članova u parlamentu – odlučila je stati iza vladina pristupa i u potpunosti ga podržati. Uglavnom postoji konsenzus među glavnim strankama. Čak je i Pokret za prava i slobode, iako neki od njegovih članova Europskog parlamenta otvoreno odbacuju vladin stav, prilično sramežljivo izražava ikakvo neslaganje. Tvrdi zahtjevi vlade podržani su ‘okvirnom deklaracijom’ usvojenom u parlamentu prošlog listopada. Zastupnici većine stranaka očito ne žele riskirati da ih javnost izdvoji kao ‘protivnike nacionalnog interesa’. Razlog je u tome što postoji vrlo snažna podrška javnosti da Bugarska bude oštra prema Sjevernoj Makedoniji – više od 80% prema nedavnoj anketi – dok je vlada uspjela prodati priču o ‘obranu povijesti Bugarske’. Uspješno je nastavila miješati povijest i politiku na jedinstven balkanski način, ponašajući se kao vratar Sjeverne Makedonije na temelju spora koji u pregovorima nema mjesta. I Socijalistička stranka sada slijedi premijera Borisova, a samo su izvanparlamentarne stranke odlučno odbacile ovakav stav.’’

Činjenicu da svi bugarski zastupnici iz redova socijalista i demokrata, političke grupacije u Europskom parlamentu kojoj ona pripada, također podržavaju blokadu, Biljana Borzan nije željela komentirati: „Nisam na njihovu mjestu pa ne mogu odgovoriti na to pitanje. Moj stav je da je blokada loša za sve, pa i za Bugarsku.“

Tonino Picula kaže kako je parlamentarna skupina socijalista i demokrata na svojim radnim skupinama raspravljala o ovoj situaciji i ocijenila pritisak Bugarske na Sjevernu Makedoniju kao pogrešnu i štetnu odluku.

Ordanoski tvrdi da ga ne čudi da bugarski socijalisti u Europskom parlamentu daju podršku blokadi Sjeverne Makedonije: „Oni su pravi nasljednici Komunističke proruske partije i oko tog pitanja su tvrđi nego bugarska desnica. On su direktni produžetak Živkova i njegove politike. U Bugarskoj postoji široki krug liberalne javnosti, intelektualaca iz građanskih krugova s kojima sam u odličnim odnosima koji na to gledaju s prezirom i podsmijehom, ali oni nisu zastupljeni u političkim strankama ni u parlamentu.“

O tome kako bugarski mediji pišu o blokadi Sjeverne Makedonije, bugarski novinar Angel Petrov kaže: „Smatram pogrešnim zalaziti u stav svojih kolega, ali većina javnog diskursa zasigurno ide u prilog vladinu stavu. ‘Krađa povijesti’ sjeverne Makedonije lajtmotiv je velikog dijela izvještaja, a važno je ono što Bugarska govori. Bugarski mediji i vladini dužnosnici pokazuju veliku osjetljivost prema govoru mržnje na sjevernomakedonskim društvenim mrežama, dok se to može primijetiti i na bugarskim društvenim mrežama. Problem je u tome što samo nekolicina medija opsežno prati sjevernomakedonsku stranu rasprave jer su bugarski zahtjevi bili okidač za određeni proces u javnom prostoru našeg susjeda koji bi trebalo istražiti, ali to nažalost malo tko to čini.“

Na tezu da je Bugarska sve donedavno podržavala ulazak Sjeverne Makedonije u EU i to svih onih godina tijekom kojih ju je blokirala Grčka, Ordanoski ističe da zato ova situacija i jest apsurdna:

„Bugarska je bila prva zemlja koja nas je priznala kada smo proglasili samostalnost 1991. Kada su Bugari predsjedali EU-om 2018., njihov prioritet bio je proširenje na zemlje zapadnog Balkana, uključujući i Sjevernu Makedoniju. No taj nacionalizam u Bugarskoj u odnosu na Sjevernu Makedoniju je konstanta koja traje desetljećima. Oni bi valjda sada htjeli da mi kažemo: dobro, u pravu ste, mi nismo postojali, nije postojala ni makedonska kultura ni jezik i svi smo mi Bugari. I zato vas molimo da nas pustite u EU. Doista je vrlo uvredljivo da se uopće raspravlja o tim etničkim pitanjima. Glavni argument sadašnje vanjske politike Bugarske je da u Sjevernoj Makedoniji traje antibugarska kampanja. Što je doista apsurd, a ljudi su ogorčeni takvim bugarskim ponašanjem. Situacija je neobjašnjiva i nerazrješiva“.

Bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharijeva najavila je blokadu makedonskog pristupanja Europskoj uniji, čemu se oštro protive zastupnici SDP-a u europskom parlamentu Biljana Borzan i Tonino Picula. PHOTO: Igor Kralj/PIXSELL

 

Bugarski novinar Angel Petrov smatra kako ovakva odluka bugarske vlade ne pomaže ni u razlikovanju povijesnog spora i pristupanja EU-u:

„Između tih dviju stvari ne postoji nikakva veza, a političari tvrde da će Bugarska imati ‘problema’ ako se Sjeverna Makedonija pridruži sa svojim službenim jezikom i poviješću koja je također unesena u EU, ali ne navodi koje probleme. Bugarska ne može time ništa dobiti i ona samo odbacuje Sjeverne Makedonce koji će zbog toga što neće moći započeti pregovore, postati manje fleksibilni. Nijedna zemlja ne posjeduje ‘apsolutnu istinu’ u povijesti, a bilateralni odnosi trebaju ozdravljenje, ali ne na način na koji to radi bugarska vlada.„

Na pitanje koliko je razočaran Zoran Zaev koji je uspio postići dogovor s Grčkom i na referendumu promijeniti ime zemlji, a onda je čak dao ostavku kada je lani Francuska blokirala otvaranje pregovora, da bi opet pobijedio na izborima, Ordanoski kaže:

„On je stavio na stol cijelu svoju političku karijeru da bi uveo Sjevernu Makedoniju u EU i NATO i u tome i dalje ustraje. On je možda jedini usamljeni glas koji kaže slušajte, napravit ćemo sve što treba jer nas zanima budućnost, a ne prošlost. Ako treba, objasnit ćemo u dodatnom memorandumu našu povijest.“

Njemačko predsjedništvo željelo je riješiti taj problem do kraja godine, ali mali su izgledi da će u tome uspjeti. Na pitanje koju polugu ima EU da prisili Bugarsku na promjenu mišljenja. Ordanoski rezignirano odgovara: „Nemaju je. Ne mogu oni ništa riješiti, jer njemačko predsjedništvo sada ima veće probleme i druge prioritete. A to su Poljska i Mađarska i višegodišnji financijski okvir. Tema je kako riješiti pitanje nepoštovanja vladavine prava i autokratske režime u Poljskoj i Mađarskoj, a ni Bugarska nije daleko od toga. Njemačka se trudi da i Borisov ne prijeđe sasvim na stranu tih zemalja. Što se tiče Sjeverne Makedonije, mi im trenutačno sigurno nismo najvažniji, kažu nam jako ste dobri, odradili ste svoj domaći zadatak, a sada morate pričekati bolja vremena.“

Tonino Picula: „Europska unija nema formalnu polugu da odblokira veto na otvaranje pregovora s EU-om jer je za to potrebna jednoglasna odluka zemalja članica. I ovaj primjer daje za pravo svima onima koji se zalažu da se dio vanjskopolitičkih odluka donosi kvalificiranom većinom. Sa strane parlamenta pokušavamo izvršiti politički pritisak koliko je moguće. Upravo naša grupa predvodi inicijativu da o svemu raspravlja i parlament na plenarnoj sjednici naredni tjedan. Za sada, njemački je ministar europskih poslova Michael Roth Bugarima poslao poruku kako pitanje neće slati na razmatranje Vijeću, nego kako će se ostaviti Bugarima i Sjevernim Makedoncima da ga međusobno riješe. Mislim da se Borisova, prije svega, diplomatskim putem treba podsjetiti kako je i dalje neto-primatelj europskog novca, kako će uskoro završiti i rasprave s Poljskom i Mađarskom o vladavini prava, jer EU ima na raspolaganju alternativne modele za izglasavanje Fonda za oporavak kako bi zaobišao veto Mađarske i Poljske oko vladavine prava.“

 

‘Ovakva odluka iznenadila je sve nas jer je Bugarska dosad bila konstruktivna i pomagala je Makedoniji. Mislim da se ovdje radi o populističkom manevru premijera Borisova’, smatra Biljana Borzan

 

Biljana Borzan također smatra da EU nema alat za rješavanje ovakvih situacija: „Spor oko imena s Grčkom je bio bilateralni pa je trajao skoro tri desetljeća. Jednoglasnost pri primanju novih članica postoji s razlogom, no često se zlouporabi. Makedonci to znaju bolje od ikoga. Može se vršiti diplomatski pritisak na Bugare, no nema načina da ih se prisili da popuste. Morat će se naći kompromis, no nadam se da to neće biti kap koja će preliti čašu za Makedoniju. Protivnici europske integracije regije, vanjski i unutrašnji, trljaju ruke gledajući što se događa.“

Da je to jako loša poruka ne samo Sjevernoj Makedoniji, već i svim zemljama zapadnog Balkana slažu se svi sugovornici. Tonino Picula: „S druge strane, to je i kamen u cipeli ambicijama EU-a da ponovno formulira vjerodostojniju vanjsku politiku. Upravo je naša politika u najbližem susjedstvu test sposobnosti rješavanja puno kompleksnijih strateških izazova. No ipak stvari treba staviti u kontekst vlade Bojka Borisova koja banalno koristi prokušani trik izazivanja vanjske krize kako bi se prikrila unutarnja. Naime, Borisov je ovim potezom potvrdio svoju poziciju u društvu autoritarnih premijera istočnoeuropskih članica EU-a i pridružio se Orbanu, Kaczynskom i Janši u degradiranju europskog multilateralizma. Svima njima smeta inzistiranje na poštovanju vladavine prava kao uvjetu za korištenje novca europskih fondova. Bugarska je članica EU-a od 2007. ali još uvijek nad njom postoji mehanizam monitoringa pravne države i vladavine prava. Postoje i ocjene kako su milijarde eura iz europskih fondova, umjesto da pomognu jačanju institucija, doprinijele njihovoj eroziji.“

Ordanoski ističe: „To je katastrofalna poruka. Baš me zanima kakav će biti bugarski stav kada će Srbija ispuniti uvjete za ulazak u EU. Kako će Bugari Srbima objasniti da oni nisu bili okupatori u južnoj Srbiji i da nisu imali fašističku vlast. Zar će razračunavati povijest i s Kosovom i s BiH? Kakvog to smisla ima? To znači da se unedogled odgađa integracija zapadnog Balkana. Umjesto da gledamo u budućnost, svađamo se oko prošlosti.“

Na pitanje ima li šanse d Bugarska ipak promijeni stav nakon parlamentarnih izbora u ožujku, Ordanoski ima vrlo zanimljiv odgovor: „Cijela situacija je i nastala zato što najvažnija zemlja Europske unije, a to je Amerika posljednjih godina nije bila prisutna na Balkanu. Joe Biden je već poslao poruku da će prvi potez u njegovoj novoj vanjskoj politici biti povratak na Balkan, a Philip Riker, bivši američki veleposlanik u Sjevernoj Makedoniji, trenutačno na visokoj poziciji u State Departmentu poslao je pismo Zaevu u kojem mu izražava potpunu podršku i kaže da će se Amerikanci zauzeti za što brži početak pregovora Sjeverne Makedonije za članstvo u EU-u. Između ostalog, SAD se zalaže da se otvorena pitanja između dviju zemalja riješe izvan pregovaračkog okvira Sjeverne Makedonije i Europske unije.

U pismu se eksplicitno prenosi stav State Departmenta da je protiv blokade Bugarske i općenito protiv blokade eurointegracijskih procesa. Do ožujka sljedeće godine nova administracija bit će već uspostavljena i SAD će ponovo biti punom snagom na Balkanu. Njihova pozicija je nesporna. Oni prema Bugarskoj imaju velike rezerve zbog ruskog faktora u toj zemlji. Naime, pola parlamenta predstavljaju proruske političke opcije. Njihova djeca studiraju u Moskvi, to nije tajna, o tome se govori u Bugarskoj. Na žalost, što god da se dogodi nakon izbora u ožujku, Bugarska neće promijeniti svoj stav prema Sjevernoj Makedoniji. Bit će još gore ako se socijalisti vrate na vlast. Borisov vjerojatno traži neke garancije u EU-u da ostane na vlasti ili da ne završi u zatvoru ako izgubi izbore. Možda će biti moguće postići diplomatski kompromis, ali tek kada se Amerikanci vrate na Balkan i srede stvari.“

Komentiraj