Treći dan samita EU-a, u nedjelju, na kojem čelnici zemalja članica pokušavaju dogovoriti višegodišnji proračun i fond za oporavak od posljedica covida-19 još uvijek se odvija kroz sastanke u manjim skupinama, a plenarna sjednica trebala bi početi u 19 sati.

Sastanak u punom sastavu već je nekoliko puta odgađan, a po posljednjim informacijama svi bi se trebali okupiti u 19 sati na radnoj večeri.

Postoji mogućnost da se samit produlji na ponedjeljak ili da u nedjelju navečer bude prekinut. U tom bi se slučaju vjerojatno zakazao novi samit potkraj ovoga mjeseca.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel od nedjelje ujutro razgovora s čelnicima zemalja članica, pojedinačno ili u većim skupinama, pokušavajući naći kompromisno rješenje.

Najprije se sastao s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, zatim je uslijedio niz sastanaka u različitim formatima.

Između ostalih sastali su se čelnici “štedljivih zemlja” s onima iz južnim članicama koje je pandemija najteže pogodila – Grčke, Španjolske, Portugala i Italije.

Michel se sastao i s čelnicima baltičkih zemalja, zatim s Višegradskom skupinom, a onda i s premijerima Hrvatske, Slovenije, Malte, Bugarske i Rumunjske.

Premijer Plenković bilateralno je razgovarao i sa slovenskim kolegom Janezom Janšom, bugarskim Bojkom Borisovim, slovačkim Igorom Matovičem.

Najtvrđi orah su čelnici četiri zemlje, tzv. “štedljive četvorke” – Nizozemske, Austrije, Danske i Švedske.

Te četiri zemlje traže daleko manji instrument za oporavak od predloženih  750 milijardi eura.

Nije im prihvatljiv ni omjer između bespovratne pomoći i zajmova iz toga paketa.

Njihovo je stajalište da, ako već mora biti bespovratne pomoći, da to bude daleko manje od predloženih 450 milijardi i da se trošenje tih sredstava strogo nadzire te da oni imaju pravo veta u slučaju da imaju primjedbe u vezi s korištenjem tih sredstava.

Čelnici EU-a pokušavaju dogovoriti sveobuhvatni paket težak preko 1800 milijardi eura, koji uključuje sedmogodišnji proračun u visini od 1074 milijardi eura i instrument za oporavak od 750 miilijardi, od kojih bi veći dio bio bespovratna pomoć, a ostatak kao zajmovi.

No, postoje velike razlike u pogledu visine proračuna i instrumenta za oporavak i u pogledu upravljanja tim sredstvima, odnosno uvjetima za dobivanje pomoć i kontrole trošenja tih sredstava.