“Zaštitarske tvrtke iznajmljuju profesionalne vatrogasce na nezakonit način i profesionalni vatrogasci u takvim slučajevima su obespravljeni i potplaćeni, a razlika između troška vatrogasca kojeg zaštitarska tvrtka iznajmljuje pravnim osobama i plaće vatrogasca završava u džepovima vlasnika zaštitarskih tvrtki”, stoji u reakciji predsjednika Udruge profesionalnih vatrogasaca Branka Šimare na tekst koji je izašao u prošlom broju Nacionala. U tom se tekstu navodi da bi se zbog primjene novog Zakona o vatrogastvu mnoge zaštitarske tvrtke mogle naći u financijskim teškoćama te da bi mogle krenu s otpuštanjem dijela radnika jer im je tim zakonom onemogućeno obavljati poslove vatrogasne zaštite i dojave u objektima poput trgovačkih centara.

No šef Udruge profesionalnih vatrogasaca tvrdi da su takvi navodi netočni i da vlasnici zaštitarskih tvrtki zarađuju na račun potplaćenih vatrogasaca te navodi: “Sadašnje stanje gdje zaštitarske tvrtke pružaju vatrogasno dežurstvo pravnim osobama razvrstanih u II. kategoriju ugroženosti ne može biti zadovoljavajuće. Zaštitarske tvrtke zapošljavaju profesionalne vatrogasce te ih iznajmljuju za vatrogasno dežurstvo u pravnim osobama razvrstanih u II. kategoriju ugroženosti, a tim vatrogascima ne plaćaju dodatak za beneficirani staž koji iznosi oko 16% na plaću i koji se sukladno članku 57. Zakona o vatrogastvu mora uplaćivati. Također, ovi profesionalni vatrogasci nemaju dodatak na plaću za noćni rad, prekovremeni rad, rad u turnusima, rad subotom i nedjeljom i druge dodatke na plaću koje imaju profesionalni vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama. Isto tako, ovi dežurni vatrogasci nemaju osobnu zaštitnu opremu za vatrogasne intervencije koja ih štiti od štetnog djelovanja temperature i produkata gorenja – dima i otrovnih tvari – na vatrogasnoj intervenciji. Konačno, a i najvażnije je to da su dežurni vatrogasci u zaštitarskim tvrtkama potplaćeni i neto plaća im je između 3500 i 4000 kuna te nemaju nikakve dodatke kao ostali profesionalni vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama.”

Šimara navodi i da zaštitarske tvrtke koje su prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu Zakona o vatrogastvu prihvaćale signal vatrodojave to mogu i dalje raditi i nitko im to ne može zabraniti te zaključuje da po osnovi prihvata vatrodojavnih signala zaštitarske tvrtke ništa ne gube, odnosno nastavljaju rad kao i do sada pa za njih i nema financijskih gubitaka.