BRAĆA SINKOVIĆ: ‘Najzaslužnije za naše uspjehe su naše supruge’

Veslači Martin i Valent Sinković osvojili su zlato u dvojcu na pariće na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. U Tokiju nastupaju u dvojcu bez kormilara, za što su se pripremali na Peruči, gdje su ih posjetili novinari Tempa

Braća Valent i Martin Sinković su svjetski sportski fenomeni. Lakše je doći na vrh svijeta nego tamo ostati, ali to nije slučaj s braćom Sinković. Prema vlastitim riječima, na vrhu žele ostati još dugo. Ako to zvuči pretenciozno, rezultati i kontinuirani uspjesi idu im u prilog. Jedini su veslači koji nastupaju kao braća, jedini su koji od 2010. godine osvajaju sve što se dalo osvojiti na međunarodnoj razini i jedini su iz discipline dvojac bez parića prešli u disciplinu dvojac bez kormilara.

Prve medalje u veslanju osvojili su 2000., a već 2006. Valent je osvojio prvo srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Amsterdamu. Na istom prvenstvu, 2007. u Pekingu, Martin je uzeo brončanu medalju. Naslov svjetskog prvaka dočekali su 2009., a Olimpijske igre u Londonu 2012. donijele su veliki uspjeh braći Sinković, kada su u četvercu na pariće proslavili svoje olimpijsko srebro. Nakon toga ne samo da se nisu zaustavili, već su 2013. i 2014. bili svjetski prvaci. Dobili su Državnu nagrada za sport ‘’Franjo Bučar’’ koja se dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos razvoju sporta u Republici Hrvatskoj te Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, priznanje koja se dodjeljuje za osobite zasluge u sportu.

Godine 2014. postavili su novi svjetski rekord u dvojcu na pariće. Braća su prvi veslači koji su u dvojcu na pariće dionicu od dva kilometra odveslali za manje od šest minuta, što se do tog trenutka smatralo gotovo nemogućim.

Upravo te činjenice i uspjesi bili su povod za intervju koji smo napravili s njima na Peruči tijekom njihovih priprema uoči odlaska na Olimpijske igre u Tokiju. Dan na Peručkom jezeru bio je izvrsno iskustvo, fascinantno je biti sudionik jutarnjeg treninga na vodi. Njihova mirnoća i staloženost otkrivaju da se radi o prekaljenim sportašima pred kojima su još jedne Olimpijske igre.

S obzirom na globalnu situaciju s pandemijom koronavirusa, Valent i Martin sretni su da mogu nastupati na Olimpijskim igrama.

„Osim toga, cilj je i ovoga puta, kao i do sada, biti najbolji i dati sve od sebe u dvojcu bez kormilara”, otkrio nam je Valent. Stariji brat Martin naglasio je posebnu važnost Olimpijskih igara.

„Bez obzira na dosadašnje uspjehe, Olimpijske igre su ipak nešto posebno, održavaju se svake četiri godine i to je kruna natjecanja za svakog sportaša. Tih dana moramo biti najspremniji što je moguće. Nitko nam neće ništa pokloniti i samo ako si na najvišem mogućem nivou, možeš ostvariti rezultat”, naglasio je stariji brat Martin.

 

Braća Sinković pripremali su se na Peruči, odnosno u Sinju, zajedno s još pet olimpijskih posada koje su im služile kao sparing partneri pred Igre

 

„U onom prvom valu bilo je dosta drugačije. Nismo trenirali, putovanja su bila odgođena, ali sve smo to nadoknadili u ovoj godini, s obzirom na to da smo imali sreće jer spadamo u sport na otvorenom. Nije nam bilo uskraćeno treniranje i nitko iz ekipe nije imao koronavirus. U cijeloj situaciji je prednost što smo braća pa je i naše profesionalno funkcioniranje vezano uz obitelj”, komentirao je Martin razdoblje pandemije koja nije zaobišla ni veslanje, bez obzira na prednosti sporta na otvorenom.

„Putovanja i međunarodna natjecanja su druga priča. Naravno da će drugačije izgledati i Olimpijske igre, ali sretni smo što će se održati. Već sada znamo da će velikih organizacijskih promjena biti na Olimpijskim igrama u Japanu jer će na snazi biti stroga pravila i protokoli koji podrazumijevaju minimalne kontakte svih sudionika”, nadovezao se Valent i dodao kako ih najviše promjena očekuje upravo u Tokiju.

„Neće biti onih međunarodnih druženja u olimpijskom selu, a još teže će pasti održavanje igara bez gledatelja i navijača. Upravo su sva održavanja sportskih natjecanja bez gledatelja veliki hendikep, ali smo sretni što ćemo moći predstavljati Hrvatsku. Najveći nedostatak je izostanak druženja i manjak atmosfere, koja te ponese i dodatno motivira kada su navijači tu. Olimpijski duh je jako važan faktor koji će, nažalost, ove godine izostati”, dodao je Valent.

Braća su istaknula da se tradicionalno pripremaju na Peruči, odnosno u Sinju. Smješteni su u hotelu Alkar u kojem im je, kažu, odlično. Pripreme su jedan od najvažnijih segmenata za uspjeh, a tu su im uvjeti za rad odlični, osjećaju se kao doma i imaju svu potrebnu infrastrukturu.

„S nama su u ovom trenutku na pripremama na Peruči pet olimpijskih posada, među kojima su dva češka dubla, jedan Mađar i Damir Martin”, rekao nam je Valent.

„Naravno da nam dobro dođe kako bismo ‘odmjerili snage’ odmah na treningu. Treniramo mi s Česima. Oni imaju teški i laki dubl i možemo odmah vidjeti gdje smo mi u odnosu na njih, koje su naše prednosti, u čemu su oni bolji”, slažu se Sinkovići.

Braća Martin i Valent Sinković godinama borave u Sinju gdje se pripremaju za najveća natjecanja, a Martin (na slici lijevo) je već sedam godina i sinjski zet. PHOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Da se zaista u Sinju osjećaju kao kod kuće, uvjerila se i naša novinarska ekipa jer su tijekom intervjua stalno prilazili mještani Sinja i s oduševljenjem ih pozdravljali, htjeli se s njima rukovati i zaželjeti im sreću u Tokiju. Bili su ponosni jer Valent i Martin odrađuju pripreme u njihovu kraju.

Ekipa Tempa imala je priliku prisustvovati jutarnjem treningu na vodi i vidjeti kako izgleda kada najbolji veslači svijeta zaveslaju i ostali smo zadivljeni s kojim zadovoljstvom Valent i Martin prepričavaju svoj, do detalja isplaniran, dan na pripremama. Gotovo da vlada vojnička disciplina.

„Tijekom priprema naš je dan isplaniran do posljednjeg detalja. Ustajemo prije šest, u šest doručkujemo, iz hotela u Sinju krećemo u sedam i u sedam i petnaest smo na vodi”, objasnio je Martin.

„Ovisno o tome imamo li kraći ili duži trening, na vodi smo do 9 i 15 ili do 10. Za to vrijeme provedeno na vodi odradimo veslačku rutu dugu između 23 i 30 kilometara. Nakon toga sijedi povratak u hotel Alkar u koji smo smješteni, u 12 je ručak i slijedi popodnevni odmor. Nakon toga je kondicijski trening koji podrazumijeva trčanje, teretanu ili vožnju biciklima”, nadovezao se Valent.

„Uglavnom se odmaramo u periodu između treninga ili navečer dok spavamo, ali drugačiji je intenzitet kada smo u trening-kampu kao sada ili kada smo u Zagrebu”, objasnio nam je Martin.

 

‘S obzirom na intenzitet treninga, moramo unijeti što više ugljikohidrata. Pazimo da ‘fast food’ ne jedemo često, ali znamo napraviti iznimku’

 

Valent je dodao da se puno više fokusiraju kada su u kampu jer onda je ciljano trening, trening i prehrana, dok u Zagrebu imaju više „lufta“ te obiteljske i druge svakodnevne obveze. Martin je u Sinju pronašao ljubav, oženio se, a zatim svoj privatni i profesionalni život nastavio u Zagrebu. Sa zadovoljstvom ističe da je postao sinjski zet i da se, između ostaloga, i zbog toga ovdje osjeća kao doma.

„Mi smo aerobni sport i puno se fizički trošimo. Upravo zbog toga ne trebamo poseban režim prehrane, da nešto možemo jesti, a nešto ne. Bitno je samo potrošiti sve što unesemo, a s obzirom na intenzitet treninga, to nije problem. Trenutno moramo unijeti što više ugljikohidrata. Pazimo da ‘fast food’ nije često, ali znamo napraviti iznimku”, objasnio je Martin.˝Mogli smo primijetiti za vrijeme treninga, ali i intervjua, kako se Valent i Martin odlično slažu i nadopunjavaju. Na pitanja su odgovarali gotovo uglas. Zanimalo nas je kakav je osjećaj kada treniraš i nastupaš s bratom i pomaže li im to u uspjehu.

„Da, to je poseban osjećaj i super nam pomaže upravo to što smo braća. Osim što smo stalno zajedno, 24 sata na dan, poznajemo se bolje nego ostale ekipe kod kojih nije takav slučaj. Opušteniji si i prilikom treniranja i prilikom natjecanja kada znaš da ti je brat partner”, rekao je Valent.

Martin također smatra da je povezanost u takvom sportu presudno važna: „To je vrlo važno kada ste u ekipnom sportu i to je naša velika prednost nad drugima. Kao brat znaš što možeš reći, a što ne, kako i u koje vrijeme. To svakako dolazi do izražaja kada su kritike u pitanju jer je lakše uputiti kritiku bratu ili je primiti. Sigurni smo da nećemo zamjeriti jedan drugome kritiku, pogrešku ili bilo što drugo. Plus je što obojica imamo istu volju i želju za treningom, natjecanjem i uspjehom. Cilj nam je isti i sve ovisi o nama samima”, naglasio je Martin.

„Veslanje je sport izdržljivosti i snage i onda balansiraš između toga. Naravno da smo drugačiji. Jedan je izdržljiviji, a drugi jači i onda se nadopunjujemo kako bismo izvukli maksimum”, opisao nam je Valent.

„Ja znam da je Valent eksplozivniji i brži u startu i više ću se potruditi da ga ispratim. On će se, pak, potruditi na izdržljivosti da isprati mene”, rekao je Martin.

 

Martin Sinković zimi se bavi skijaškim trčanjem dok Valent u slobodno vrijeme igra tenis

 

Ispričali su nam i najzanimljiviji dio svoje priče, kako je došlo do toga da dvojica braće zavole isti sport i još k tome istu disciplinu. Oduvijek su voljeli sport, ali veslanje im nije bilo prva želja i odabir. U veslanje ih je uveo treći, najstariji brat Matija. Martin se okušao u gimnastici i vaterpolu, ali njegovu je pažnju najviše privuklo veslanje kojemu se odlučio posvetiti 1999. Godinu dana kasnije i stariji brat Valent je krenuo njegovim stopama, ostavivši godine treniranja gimnastike i nogometa. Sva trojica braće trenirala su u Hrvatskom akademskom veslačkom klubu Mladost za koji Valent i Martin i dalje nastupaju. Od početka bilo je jasno da su braća rođeni veslači. Medalje su se nizale jedna za drugom, prvo na manjim natjecanjima na području Hrvatske, a ubrzo i na natjecanjima svjetskoga ranga.

„Istina, ljubav prema veslanju usadio nam je treći brat koji je otvorio Pandorinu kutiju i vrlo brzo nas ‘zarazio’. Prvi je njegovim stopama otišao Martin, a ja sam tada trenirao nogomet i nakon šest mjeseci priključio se Martinu. Čim smo krenuli u to, jednostavno smo se zaljubili i sve dublje i dublje ‘grizli’”, prisjetio se Valent početaka. Budući da su se već okušali u drugim sportovima, zanimalo nas je čime ih je to veslanje očaralo, a Valent i Martin pokušali su gotovo u jedan glas opisati kako je prekrasno zaploviti na vodi dok većina ljudi još spava.

„Čim startamo na vodi, kao da smo ušli u drugu dimenziju. Jednostavno se prepustimo tom osjećaju i to nam pomaže da saberemo misli i razbistrimo glavu. U tom trenutku sve brige i probleme ostavimo iza sebe”, naglasili su Sinkovići.

Zanimalo nas je kako uspijevaju uskladiti privatne obveze i vrijeme za obitelj. Na pitanje o skladu privatnog i poslovnog djela složno su odgovorili da su za to zaslužne njihove žene.

„Uspijevamo zahvaljujući razumijevanju svojih žena koje su nam i najveća podrška. Zbog njih smo tu gdje jesmo, jer da bismo mi ostvarivali takve uspjehe i održavali se na vrhu, one su itekako zaslužne”, rekao je Martin.

„Svjesne su za što radimo i za što se borimo. Bez te harmonije ne bismo mogli napraviti ovakvo nešto”, zaključio je Valent. Obojica su naglasila da s obzirom na to da su zbog obaveza vrlo često odsutni, svaki slobodni trenutak trude se provoditi s obitelji. Osim veslanjem, Martin se zimi bavi i skijaškim trčanjem, dok Valent rado igra tenis. Pitali smo ih koja je tajna uspjeha ostajanja na svjetskom vrhu 11 godina.

Najstariji brat Matija uveo je Martina i Valenta u veslanje te se ubrzo pokazalo da su braća rođeni veslači. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Mislim da je za taj kontinuitet zaslužna ljubav prema sportu. Vidi se da mi to ne radimo zbog novca, slave ili bilo čega drugoga, jer kada bi bilo tako, onda bismo vrlo brzo prestali kada bismo ostvarili te ciljeve. Slava i novac brzo prođu, a kada vas tjera ljubav prema nečemu, onda to traje”, opisao je Martin.

Valent je podsjetio na činjenicu da i nakon 11 godina treniraju na isti način i još uvijek su gladni natjecanja.

„Sada moramo davati i više od sebe jer svakodnevno dolaze mlađi koji vas žele skinuti i zauzeti vašu poziciju”, dodao je.

„Još uvijek nas veseli i ispunjava svakodnevno treniranje. Nismo se zasitili pobjeđivanja i nastavljamo s natjecanjima na samom vrhu. Trenutno smo najbolji, a cilj nam je da tako i ostane barem još tri godine, do Pariza, a voljeli bismo produžiti i nakon toga”, složni su oko planova.

Kao prijelomni trenutak u karijeri Valent je izdvojio 2008. Tada je, kaže, shvatio da kreće ozbiljno i osjetio da može ostvariti veliki uspjeh. Martin je, pak, bio suzdržaniji i rekao je da nije nikada tako razmišljao i ne može izdvojiti jedan događaj.

 

‘Valent je eksplozivniji i brži u startu i više ću se potruditi da ga ispratim. On će se, pak, potruditi da svojom izdržljivosti isprati mene’, rekao je Martin

 

„Godine 2010. smo postali svjetski prvaci i nakon toga uzastopno osvajamo medalje, ali taj osjećaj da krećemo ozbiljno i jako javio se 2008. kada je najveće natjecanje kod nas bilo Croatian Open. Tada su svjetski prvaci bili Slovenci Špik i Čop, spremali smo se za Olimpijske igre 2008. i to nam je bilo prvo svjetsko natjecanje. Croatian Open smo tada završili svega sekundu iza aktualnih svjetskih prvaka Špika i Čopa i tada smo vidjeli da možemo ostvariti veliki rezultat. Do tada nismo uopće tako razmišljali”, izdvojio je Valent.

„To je bila prijelomna točka s koje je krenulo okretanje u profesionalnom smislu i kada smo shvatili da se vidimo u tome i da bismo mogli od toga živjeti i samo se tome posvetiti. Nakon toga je sve dolazilo postupno jedno za drugim”, dodao je.

„Bez obzira na taj prijelomni trenutak koji je Valent izdvojio, uvijek smo treninge i natjecanja shvaćali maksimalno ozbiljno, volimo se natjecati, ne volimo gubiti i onda su uspjesi postali rezultati predanog rada. Ne mogu izdvojiti nijedan događaj”, rekao je Martin.

„Veslanje u Hrvatskoj ima budućnost. Tu bismo izdvojili braću Lončarić iz Osijeka, oni su i sada s nama. Ista su disciplina kao i mi i sad su išli na Svjetsko prvenstvo do 23 godine. Oni su najperspektivniji iza nas, ali je nezahvalno postaviti očekivanja jer smo mi letvicu postavili visoko. Svi naraštaji koji dolaze imat će to breme na svojim leđima”, naglasio je Martin.

„Vrlo često zna doći do razočaranja drugih ako ne uspiju ostvariti ono što smo mi zacrtali, ali ne treba to tako gledati. Mlađe nade koje dolaze mogu puno učiti na našim primjerima, dok smo mi morali kroz sve prolaziti sami. Oni su u tom smislu pošteđeni jer imaju nas, ali još jednom naglašavamo – sve ispod naših rezultata bit će i za njih, i za ekipu, i za navijače neuspjeh”, upozorio je Valent.

Braća Sinković već su 11 godina u veslačkom vrhu, a za taj kontinuitet najzaslužnija je ljubav prema sportu. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Osim kolega pred kojima je velika karijera, sretni su što je njihov uspjeh potaknuo mnoge školarce na upis u škole veslanja.

„Izuzetno nam je drago što su naši uspjesi doveli do popularizacije veslanja među klincima. Nakon uspjeha u Riju javio se veliki interes za škole veslanja i to je nešto što nas također motivira”, zadovoljno je ustvrdio Valent.

Martin je naglasio da je vrlo važno djecu od malih nogu usmjeravati u sport, bez obzira na to hoće li se njime baviti profesionalno ili rekreativno. Već sam interes i razmišljanje u tom smjeru znače puno.

„Svakako su naši uzori bili i ostali braća Skelin. Stvarno su dobro radili, bili su vrhunski, predani treningu i uvijek smo željeli biti kao oni. To nam je uspjelo i čak smo ih po rezultatima prestigli“, jednoglasna su braća.

Jedina staza za natjecanja postoji na zagrebačkom Jarunu.

„Na zagrebačkom Jarunu dosta su se poboljšali uvjeti, ali trenutno su veliki problem lopoči koji ometaju svakodnevno treniranje”, istaknuli su Valent i Martin i naglasili da to nije problem od jučer i trebao bi se riješiti.

 

‘Uspijevamo zahvaljujući razumijevanju svojih žena koje su nam i najveća podrška. Zbog njih smo tu gdje jesmo, one su itekako zaslužne’

 

Bez obzira na skromnu infrastrukturu, predan rad rezultirao je time da braća danas od veslanja mogu pristojno živjeti.

„Nakon predanog rada, rada i samo rada – dolaze rezultati, a nakon rezultata interes javnosti, a samim time i sponzora. Na vrhunskom nivou može se pristojno živjeti”, rekao je Valent.

„Daleko je to od, primjerice, uvjeta u nogometu, ali može se lijepo živjeti”, dodao je Martin. Valent Sinković rođen je 2. kolovoza 1988. u Zagrebu, gdje se godinu dana kasnije, 10. studenoga, rodio njegov mlađi brat Martin.

Nakon sportske gimnazije Valent je obrazovanje nastavio na Studijskom centru za izobrazbu trenera u sklopu Kineziološkog fakulteta, smjer Kondicijske pripreme sportaša. Mlađi brat Martin nakon Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu odlučio se za Visoku školu za sportski menadžment Aspira u Splitu.

Komentiraj