Belgijska braća, redatelji Jean-Pierre i Luc Dardenne, proglašeni su najboljim redateljima na proteklom filmskom festivalu u Cannesu za film ‘Mladi Ahmed’ koji se bavi vjerskim fanatizmom među tinejdžerima. Ususret hrvatskoj premijeri na filmskom festivalu u Vukovaru, govore o religiji i radikalizmu u Europi

Belgijski redatelji, braća Jean-Pierre (68) i Luc (65) Dardenne, odavno se smatraju jednim od najznačajnijih europskih redatelja. Ove godine došli su na filmski festival u Cannesu kako bi pokušali ostvariti nešto što nikome do sada nije uspjelo – osvojiti treću Zlatnu palmu i to s filmom “Mladi Ahmed”. Nisu uspjeli, ali su dobili nagradu za najbolje redatelje, što je još jedna potvrda njihove filmske virtuoznosti. Hrvatska premijera ovog filma najavljena je na filmskom festivalu u Vukovaru koji će se ove godine održati od 4. do 7. srpnja.

BRAĆA DARDENNE uvijek se u svojim filmovima bave aktualnim temama, pa je tako tema filma “Mladi Ahmed” vjerski fanatizam u Europi. Ahmed je – glumi ga Idir Ben Addi – 13-godišnjak koji s obitelji živi u malom belgijskom gradu. Nema oca, a iako je obitelj muslimanskog porijekla, ni majka ni sestra ne ističu svoja vjerska uvjerenja. No Ahmed nije takav i od dječaka koji je do jučer igrao PlayStation, uz utjecaj lokalnog imama postaje vjerski fanatik. Prva meta je njegova učiteljica matematike, također muslimanka, za koju smatra da “nije čista” jer je njezin dečko Židov. Nakon što ju je pokušao ubiti, stavljen je u maloljetnički pritvor i zaposlen na lokalnoj farmi, kod obitelji čija se kćer zaljubi u Ahmeda.

Kada braća Dardenne stvaraju filmove, priča se vrlo često temelji na stvarnom događaju, a za nju su saznali ili iz medija, ili iz razgovora s prijateljima, ili na neki treći način. Primjerice, prije 11 godina snimili su film “Lornina šutnja”, za koji su u Cannesu dobili nagradu za najbolji scenarij. Radilo se o priči o Albanki koja dolazi u Belgiju kako bi se, za novac, lažno vjenčala s ruskim mafijašem. Takvih i sličnih slučajeva tada je u Belgiji bilo jako puno te su braća Dardenne na temelju tih događaja snimili hvaljeni film. Ovog puta, kaže nam Luc Dardenne, film nije temeljen na istinitom događaju. Luc Dardenne kaže:

“U OVOM SLUČAJU PROCES nastanka filma bio je nešto drugačiji. Propitivali smo terorističke napade i masakre koji su se događali u cijelom svijetu, naročito u Francuskoj i Belgiji. Shvatili smo da ti bombaši-samoubojice i ostali počinitelji tih napada u većini slučajeva bili mladići rođeni u Bruxellesu, Parizu i Toulouseu”.

‘PRIPREMAJUĆI FILM ‘Mladi Ahmed’ istraživali smo mlade u maloljetničkim zatvorima i razgovarali sa svima koji su s njima u dodiru’, kažu braća Dardenne

Iako ne navodi konkretnije primjere, jasno je da misli, primjerice, na Mohammeda Meraha, 24-godišnjeg mladića rođenog u Toulouseu koji je 2012. ubio sedmero, a ranio petero osoba, nakon čega je ubijen. On objašnjava:

“Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako”.

KADA SU POČELI PISATI SCENARIJ za film “Mladi Ahmed”, obojica su mislili da će dobiti koliko-toliko optimističnu priču. Međutim, pisanje scenarija odvelo ih je u manje optimističnom smjeru pa Jean-Pierre Dardenne kaže kako je Ahmed zapravo klinac koji se osjeća odbačeno:

“Ahmed traži uzor u svojoj obitelji, a kako nema oca, tako je krenuo u potragu za drugim uzorima izvan obitelji. U toj potrazi on nalazi imama. Njegov um tada postaje zatvorenik ideja i ideala tog imama. Pitanje je može li Ahmed pobjeći iz tog zatvora i prigrliti normalan život. Ahmed se nalazi u godinama u kojima nije potpuno odrasla osoba, još uvijek se mijenja i razvija, on je još uvijek dijete. Željeli smo da se publika, kada vidi da 13-godišnji Ahmed uzima nož kako bi ubio nekog, zapita je li to doista Ahmed želi ubiti učiteljicu ili je on samo produžena ruka imama koji mu je pomutio mozak. Kada vidite nekog 20-godišnjaka koji je zamahnuo nožem da ubije nekoga, uvjereni ste da je to njegova samostalna odluka, ali 13-godišnjak razmišlja treba li odabrati ostatak života u zatvoru ili ne. Zato nam se činilo bitnim da glavni lik ima 13 godina. Onda smo razmišljali može li se takav 13-godišnjak vratiti u normalan život nakon što upozna djevojku, svoju vršnjakinju, koja se zaljubi u njega. Shvatili smo da to nije moguće, pa tako ni ta djevojka, kao ni njezina majka, ne mogu Ahmeda potaknuti na to da promijeni razmišljanje. Nešto drugo ga je trebalo potaknuti na promjenu, a to je suočavanje s vlastitom smrću”.

U filmovima braće Dardenne djeca su često u središtu priča. Kada su prije 20 godina osvojili prvu Zlatnu palmu s filmom “Rosetta”, prikazali su priču o 17-godišnjakinji koja u bijednim uvjetima živi s majkom alkoholičarkom, želi pronaći posao, pobjeći od majke i započeti stabilan život. U njihovom filmu “Dječak s biciklom” iz 2011., za koji su u Cannesu osvojili nagradu žirija, glavni lik je 11-godišnji dječak kojeg je napustio otac, a on uspostavlja blizak odnos s lokalnom frizerkom. No Luc Dardenne smatra da taj film nema mnogo toga zajedničkog s filmom “Mladi Ahmed” jer glavni lik filma “Dječak s biciklom” ima 11 godina dok Ahmed ima 13, te obojica imaju različite opsesije:

“U SLUČAJU FILMA ‘Dječak s biciklom’, frizerka ima razloga sjesti i razgovarati s dječakom. U filmu ‘Mladi Ahmed’ govorimo o fanatiku, o nekome tko nije svjestan zla, odnosno zla koje može počiniti. On misli da čini dobro čak i kada ubije nekog jer misli da time uklanja ‘nečiste’. Ako ne pročisti nečiste, on ih mora ubiti. To je osnovni okvir razmišljanja vjerskog fanatika. Mi smo se pitali kako se može prekinuti taj krug zla u koji je mladi Ahmed ušao. Kada smo stvarali film, dva puta smo odbacivali već napisani scenarij jer smo voljeli Ahmeda, ali onda smo shvatili da moramo duboko zaroniti u njegovu mračnu stranu, njegovu usamljenost, jer on je nesretan. On prihvaća smrt u godinama kada bi svatko trebao prihvatiti život. Pitali smo se kako i zbog čega bi mogao odustati od svojih deluzija i vratiti se životu. Do promjene bi moglo doći jer se Ahmed preplaši vlastite smrti. Isprva smo mislili da bi se Ahmed mogao promijeniti nakon što upozna vršnjakinju Louise i osjeti ljubav, njezinu erotsku stranu. Razmišljali smo o različitim završecima filma, mnogi su bili pesimističniji od ovog koji smo odabrali. Ovaj koji smo odabrali je prilično optimističan jer ostavlja mogućnost da se Ahmed promijeni”.

Da bi istražili mračnu stranu mladog Ahmeda, odnosno svih tih mladih ljudi koji postaju vjerski fanatici, braća Dardenne upustili su se u detaljno istraživanje. Luc Dardenne je rekao:

“Istraživali smo mlade u maloljetničkim zatvorima, razgovarali smo sa stručnjacima koji svakodnevno razgovaraju s maloljetnim fanaticima, razgovarali smo s njihovim roditeljima, psihijatrima, sucima, socijalnim radnicima, sa svima koji su u dodiru s njima. Svi oni potvrdili su nam da je izuzetno teško doprijeti do mladih radikalnih fanatika, da je teško ući u njihov um. Fanatizam je u njima duboko ukorijenjen, a te korijene fanatizma teško je shvatiti. Ponekad se koriste usluge religioznih osoba koji funkcioniraju kao ‘filozofski savjetnici’ i takve ljude pokušavaju vratiti u život. Oni kažu da je mrak koji se nalazi u mladim fanaticima beskonačan”.

‘NADAMO SE DA ĆE publika shvatiti koliko je teško pomoći vjerskim fanaticima i razumjeti prirodu njihova stalnog bijega od činjenica. To je stav fanatika’

ON SE IPAK NE SLAŽE S TEZOM da nema lijeka za vjerski fanatizam:

“Ne, nije tako. O tome i govorimo u ovom filmu. Nadamo se da će publika shvatiti koliko je teško napraviti nešto da bi se pomoglo vjerskim fanaticima te da će shvatiti prirodu njihova stalnog bijega od činjenica. To je stav fanatika. Vi ih nastojite uloviti prikazujući im činjenice, ali oni stalno bježe od činjenica. Nadamo se da će se, uz konstantan rad ljudi koji ih okružuju, možda nešto promijeniti. To je moja optimistična želja”.

Upravo takva situacija prikazana je i u filmu “Mladi Ahmed”, u kojem Ahmed uopće ne sluša ono što mu govore majka i sestra, već i njih optužuje da nisu pravi vjernici jer majka ponekad popije malo alkohola dok se sestra, po njemu, provokativno odijeva. Jean-Pierre Dardenne tvrdi: “Ahmed stalno ponavlja ono što mu imam govori. Možda je majka naivna, ali nisu ljudi koji ga okružuju u maloljetničkom pritvoru. Oni su optimisti, ali nisu glupi. Možda će nekom gledatelju oni izgledati naivno, ali oni to nisu.”

JEAN-PIERRE DARDENNE ne zna kakve reakcije očekuje od muslimana kada se ovaj film počne prikazivati u europskim kinima:

“Ne znamo, sve je moguće. Naš odgovor uvijek će biti isti – to je film o vjerskom fanatizmu koji se ne odnosi samo na islam kao religiju, već se tiče i kršćanstva i židovstva. Pa izraelskog premijera Jichaka Rabina ubio je fanatik. To je fanatizam koji treba brinuti sve praktične vjernike. Većina muslimana je protiv fanatizma, oni su njime zastrašeni.”

I u filmu “Mladi Ahmed” žene su te koje se bore da Ahmeda izvedu na pravi put, majka i sestra i djevojka Louise koja se u njega zaljubljuje. Time braća Dardenne nastavljaju snimati filmove u kojima snažne žene imaju glavne uloge. Tako je bilo i u njihovu filmu “Nepoznata djevojka” iz 2016. kada je liječnica Jenny, koju glumi Adèle Haenel, nastojala pronaći ubojice imigrantice ili u filmu “Dva dana, jedna noć” iz 2014. Lik Sandre, koju igra Marion Cotillard, čini sve kako bi spriječila dobivanje otkaza na poslu. “Žene su nam uvijek privlačne, bez obzira na to jesu li glumice ili nisu, jer one su borci. Jenny u filmu ‘Nepoznata djevojka’ u potrazi za istinom susreće nekoliko osoba koje je žele povrijediti. Mislim da nasilje muškaraca nad ženama nastaje tako što muškarci misle da su žene ranjive”, kaže Luc Dardenne.