Alessandro di Mariano Filipepi poznatiji pod imenom Sandro Botticelli bio je talijanski slikar rane renesanse koji je svoj životni i radni vijek proveo u Firenci. Tamo je i umro 17. svibnja 1510. godine

Njegova najslavnija djela ‘Rođenje Venere’ i ‘Alegorija proljeća’ dočaravaju istinski duh renesanse. U njima dolazi do spoja mitologije i poezije te se slavi ženska ljepota. Ženska tijela nestvarne su ljepote, lepršava i tanka, kao da lebde. Njegov stil karakterizira idealizirani tip figure i ideal ljepote kojem je težio. Giorgio Vasari, autor životopisa talijanskih umjetnika, naziva Botticellija bizarnim, sofisticiranim i ekscentričnim umjetnikom koji je uvelike ovisio o pokroviteljstvu Medicijevih.

Nakon smrti Botticelli ostaje nepoznat. Njegova remek-djela ponovno su otkrivena i pridana im je zaslužena slava tek u kasnom 19. stoljeću, a on je do danas ostao jedan od najznačajnijih talijanskih renesansnih majstora.
Botticelli je uživao veliko divljenje svojih suvremenika, između ostalih i još jednog velikog renesansnog genija, Leonarda da Vincija, čije izume smo imali prilike vidjeti u Zagrebu na izložbi „Leonardo da Vinci – genije i njegovi izumi“. Tako smo se barem na trenutak prebacili u prošlost, osjetili duh renesanse i saznali što je bilo nadahnuće ovih genijalnih umjetnika.