BORIS VLASTELICA: ‘Koronakriza je urušila mit o solidarnosti u Europi’

Boris Vlastelica, gitarist i vokal Repetitora, beogradskog benda koji je upravo objavio novi album ‘Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji’, smatra da je koronakriza, koja je zahvatila i glazbu, pokazala šupljine mita o kapitalizmu kao efikasnijem uređenju koje se brine za građane

Unazad nešto manje od deset godina beogradska grupa Repetitor došla je na glas najbolje rock grupe na Balkanu. A tako ne misli samo regionalna publika, već i europski glazbeni kritičari, sudeći po brojnim njihovim hvalospjevima koji su iznad svih očekivanja. Zarazna eksplozivna energija Repetitora tijekom koncertnih nastupa najbolja je pozivnica svim ljubiteljima iskonskog rocka, zbog čega im je broj koncerata tijekom godine nerijetko prelazio i stotinu, i to širom Europe.

Grupa Repetitor nastala je 2005. godine, a čine je Boris Vlastelica na gitari, Ana-Marija Cupin na basu i Milena Milutinović na bubnjevima. Od 2005. godine do danas objavila je četiri studijska albuma, od kojih je posljednji album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“ objavljen ovih dana. Kao svaki njihov novi album, i ovaj je dočekan euforično. Boris Vlastelica, gitarist i glavni vokal grupe Repetitor, u razgovoru za Nacional otkrio je kako je nastajao novi album, kako proživljava vrijeme koronavirusa bez koncerata koji im život znače te je prokomentirao status glazbenika danas u svijetu, osvrnuvši se na situaciju u Srbiji.

NACIONAL: Ovih dana objavili ste četvrti studijski album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“ koji već samim naslovom jako priziva Kojinu poetiku. Koliko je Koja, koji vam je u samom startu karijere dao veliku podršku, utjecao na vašu glazbu i tekstove?

Koja je vječan i ostat će upamćen kao jedan od rodonačelnika onoga što se danas smatra beogradskim zvukom. Želimo mu brz oporavak. Nemoguće je svirati rock’n’roll bez usporedbe s tom cijelom generacijom jer su bili prvi autentični alternativni bendovi. Slušali smo mi i dosta bendova iz devedesetih, ali i oni su slušali Koju tako da je dosta utjecao, direktno i indirektno.

NACIONAL: Uz pjesme već očekivano ispunjene žestokim gitarističkim rifovima i energijom grupe koja je postala vaš zaštitni znak, album završava dvjema pjesmama potpuno suprotnima za vaš glazbeni izričaj – „Danima“ i „Noćima“ – u kojima ste, uz akustični pristup, čak angažirali i dječji zbor. Odakle takav zaokret?

Pa zapravo smo mi takve pjesme imali od početka, ali jednu po albumu. Na prvom je to „Prosečan čovek“, na drugom „Pripazi na ljude“, na trećem „Crvena“. Sad je pjesma „Danima“ privukla dosta pažnje jer dosta dobro opisuje ovaj život u karanteni.

NACIONAL: I Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović od ranih dana benda daju skladateljski doprinos, ali kao da je na novom albumu on još izraženiji. Je li to razlog što je dio kritičara vaš novi album proglasio svojevrsnim zaokretom u dosadašnjem zvuku grupe Repetitor?

Da, Ana-Marija je odmah po ulasku u bend krenula izbacivati rifove i poneki tekst, a od prošlog albuma i Milena. Na najnovijem albumu to je došlo dotle da je pola pjesama nastalo iz inicijalne ideje ili teksta jedne od njih, na moje veliko zadovoljstvo.

NACIONAL: Pjesme za novi album nastajale su prije, ali i poslije izbijanja pandemije covida-19, ali ste album snimili tijekom ove godine. Kako se koronavirus odrazio na vas i vaš kreativni proces?

Pa to nas i tješi, što barem inspiracija nije problem kad odjednom ostaneš bez primanja i kad ti se život okreće naopako. Eto, pjesma „Danima“ je nastala baš u jeku depresije onog proljetnog lockdowna. Čim smo krenuli s probama, smislili smo i dovršili još neke pjesme. A korona nam je ušla i na snimanje u lipnju, posljednja dva dana snimali smo pod maskama i bez producenta Milana Bjelice koji je u tom trenutku jedini imao simptome, nimalo bezazlene. Tako da smo vokale snimali u koroni, a nakon izlaska iz studija smo se samoizolirali.

NACIONAL: Jednom ste prilikom izjavili da su koncerti ti koji vas nose, ali se sada osjećate kao žedni u pustinji. Poznato je da ste jedan od najaktivnijih bendova kad su koncerti u pitanju. Što i kako dalje?

Nema se tu što, viša sila, čekamo bolje dane. Nema šanse da dok ljudi umiru zbog virusa i kolapsa sistema, mi se žalimo što ne možemo svirati. U redu je žaliti se što ne dobivamo veću pomoć od svojih država, ali zahtijevati koncerte u ovim uvjetima je degutantno.

 

‘Nema šanse da se žalimo što ne možemo svirati dok ljudi umiru zbog virusa. U redu je žaliti se što ne dobivamo veću pomoć svojih država, ali degutantno je sada zahtijevati koncerte’

 

NACIONAL: Status glazbenika u cijelom svijetu doveden je do apsurda. Kompletna koncertna industrija je pred kolapsom. Gdje vi vidite rješenje tog problema osim u cjepivu protiv koronavirusa koje najavljuju farmaceutske kompanije?

Pa zar nije očigledno da je rješenje u državi koja treba vidjeti tko je najviše pogođen i održati ih iznad površine dok ovo ne prođe. Ako ne služi tome, čemu služi? To je jasno i djetetu, ali živimo u kapitalizmu gdje država služi kao serviser krupnog kapitala umjesto da pomogne ljudima koji su ostali bez posla ili mogućnosti da isplaćuju zaposlene.

NACIONAL: Kakva je situacija s vašim kolegama glazbenicima u Beogradu? Kako se snalaze u ovom vremenu bez koncerata i kontakta s publikom?

Pa, sumorna. Mlađi bendovi kao Proto tip, Gazorpazorp, Klotljudi i ostali, zaustavljeni su usred uspona, kada su najgladniji bine i dokazivanja. Ovi stariji i više afirmirani su, kao i mi, ostali bez primanja od kojih su živjeli. Snalaze se ljudi kako znaju i umiju.

NACIONAL: Pomažu li i kako srpska vlada i ministarstvo kulture umjetnicima u Srbiji, pa tako i vama, koje je situacija oko koronavirusa itekako pogodila?

Državna agencija za zaštitu autorskih prava imala je dvije runde pomoći po sistemu „tko se prvi prijavi do nestanka zaliha“ i Vlada jednu univerzalnu duplo manju za cijelo stanovništvo. Značilo je, ali je svakako nedovoljno.

NACIONAL: Dijelu javnosti poznati ste po svojim čestim komentarima aktualnih društvenih zbivanja na društvenim mrežama. Kako lokalnih tako i svjetskih. Kako biste opisali stanje, na globalnoj razini, do kojeg je dovela pandemija covida-19?

Pokazale su se sve šupljine mita o kapitalizmu i Zapadu kao funkcionalnijem i efikasnijem društvenom uređenju koje se brine za svoje građane. Činjenica da je toliko bogatih zemalja u vrhu po smrtnosti, najveći je dokaz tome. Posebno u Americi, najbogatijoj zemlji i supersili svijeta, koja je u vrhu po smrtnosti od korone, ima četvrt milijuna mrtvih, kilometarske redove za hranu, preko deset milijuna ljudi ostalo je bez posla, bezbroj je propalih firmi itd. Za to vrijeme federalna vlada ogromnim sredstvima “pomaže” krupnim monopolistima koji nisu ni bili ugroženi. Barbarizam u ime slobode.

NACIONAL: A stanje u Europi?

I u Europi se također urušio mit o bilo kakvoj solidarnosti kada nitko nije htio mjesecima pomoći Italiji, već je europska pomoć stigla tek nakon one iz Pekinga i Moskve, kada je to postala PR politička utrka da se spasi obraz EU-a. Logika kapitala i individualistički doživljaj slobode pojedinca i u Europi su doveli do prekasne reakcije i uvođenja nedovoljnih mjera, i to tek kad bi situacija postala previše kritična, što je onda dovelo do toliko žrtava koliko ih danas ima.

NACIONAL: Kad smo razgovarali prije četiri godine u povodu vašeg albuma „Gde ćeš“, rekli ste mi da mislite da je „bolno očigledno da je socijalizam jedini izlaz iz situacije u kojoj se našao svijet“ te da je „ovo danas takva utopija i samo je pitanje kako će puknuti“. Je li sve što se trenutno u svijetu događa upravo to pucanje koje ste tada prognozirali?

S druge strane, tamo gdje je država dovoljno jaka u odnosu na tržište – da zatvori granice, sprovede strogi lockdown na mjesec ili dva, zaustavi ekonomiju i slobodno kretanje kapitala – i tamo gdje društvo ima mnogo veću kolektivnu svijest, poput Kine ili Vijetnama, tamo je umrlo puno manje ljudi, manje je bilo otkaza, ekonomija se brže oporavlja, a život se polako vraća u normalu. Zato sam kad smo razgovarali prije četiri godine i rekao da je socijalizam jedini izlaz, socijalizam ili barbarstvo.

‘Rješenje krize je u državi koja će najpogođenije održati iznad površine dok ovo ne prođe’, kaže. Uz Vlastelicu, Repetitor čine Ana-Marija Cupin na basu i Milena Milutinović na bubnjevima . PHOTO: Iva Vlastelica

 

NACIONAL: Tijekom ljetnih mjeseci izbili su veliki nemiri u Beogradu kojima su građani tražili smjenu Aleksandra Vučića. Što mislite, zašto je to eskaliralo baš ovoga ljeta i jeste li i osobno sudjelovali u tim demonstracijama?

Cijela se Europa otvorila negdje početkom svibnja tako da se od izvanrednog stanja, policijskog sata i karantene, preko noći prešlo u fazu u kojoj se pravimo da je život ponovo normalan. Organizirano je toliko masovnih predizbornih mitinga, utakmica s publikom, koncerata i do te mjere je stanje normalizirano da se o koroni govorilo u prošlom vremenu. Razlog tome bili su i izbori i pritisak da se pokrene ekonomija.

NACIONAL: I što je onda zapravo najviše izazvalo ljude da se pobune?

I onda kada je vlast proizvela taj novi val, bolnice su se prepunile, smrtnost porasla pa je ponovno najavljen policijski sat. Na tu najavu je kulminiralo nezadovoljstvo na ulicama koje se gomila godinama, i političko i socijalno. To je već nakon par sati preraslo u nerede tako da to nikad nije ni bio miran protest. Na te nerede javnost je odgovorila tako što je drugoga dana bilo još više ljudi, posebno mlađih, i još većih sukoba s policijom. Vidjevši koliko je prosvjed masovan, opozicija, koja je nepopularna koliko i vlast, pokušala ga je preuzeti i pacificirati, ali umjesto toga lideri opozicije su fizički napadani. Onda su, u nemogućnosti da drugačije preuzmu prosvjed, krenuli s pričom da nerede izazivaju nekakvi ubačeni elementi i huligani. To je stvorilo dovoljnu disonancu kod većine da se podijele i odustanu. Petoga dana već je sve bilo gotovo. Tome su, doduše, pomogla i masovna hapšenja. Iako, naposljetku, to nije ni bila neka realna prijetnja za vlast, nego više pražnjenje nagomilanih frustracija sa svih strana političkog spektra. I da, bio sam prisutan.

NACIONAL: Što najviše zamjerate predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću?

Ove naše zemlje nisu nezavisne i zna se odakle se njima upravlja. U tom smislu zamjeram što je sluga Berlinu i Washingtonu koji su ga postavili. Znam da se to teže vidi iz hrvatske medijske perspektive, zbog prošlosti i retorike koja je ponekad protiv Zapada, ali Vučić je samo nastavak dugog niza kolonijalnih upravnika koji se jednostavno postavljaju i sklanjaju voljom velikih sila na Zapadu. On je upravo zbog svoje prošlosti i retorike idealan kandidat za tu poziciju.

NACIONAL: Jeste li svejedno, unatoč situaciji, počeli dogovarati nastupe za 2021. godinu ili čekate i službeni završetak pandemije?

Daleko smo još od dogovaranja nastupa.

Komentiraj