BORIS LJUBIČIĆ: ‘Mnogi su uvozili dizajn kopirajući druge, ja ga izvozim’

Boris Ljubičić, svjetski poznat hrvatski dizajner, javit će se na natječaj za hrvatsko dizajnersko rješenje poleđine novčanice eura, europske valute s hrvatskim detaljem. Osvrnuo se na svoj rad, uključujući i neuspjehe na natječajima, kao što je bila njegova ideja o spomeniku Franji Tuđmanu

S Borisom Ljubičićem, svjetski poznatim hrvatskim dizajnerom koji je 1979. godine osmislio još uvijek važeći logo Mediteranskih igara u godini kada je ta međunarodna sportska manifestacija održana u Splitu, razgovarali smo u povodu njegove najave da će se javiti na natječaj za hrvatsko dizajnersko rješenje poleđine novčanice eura, europske valute s hrvatskim detaljem. To će rješenje potom, zavisno od rezultata natječaja na kojem Ljubičić ne mora nužno pobijediti, koristiti i Europska središnja banka u Frankfurtu, ali tek kada Hrvatska umjesto kune uvede euro. Za tim se dizajnerskim rješenjem već sada traga iako Hrvatska, prema najoptimističnijim procjenama, može ući u eurozonu, pa onda i prijeći s kune na euro najranije 2024. godine. Realnije i godinu dana kasnije, 2025. O ideji kako će izgledati hrvatska inačica poleđine eura u kreaciji Borisa Ljubičića, jednog od potencijalnih autora, on nije mogao govoriti. O tome će se najprije morati očitovati povjerenstvo koje će ocjenjivati buduće prijedloge pa i Ljubičićevu ideju.

Zato smo se u razgovoru za Nacional osvrnuli na dosadašnji rad Borisa Ljubičića uključujući i neuspjehe na nekim natječajima, kao što je bila njegova ideja o spomeniku Franji Tuđmanu. Spomenik prvom hrvatskom predsjedniku nije mu prošao na natječaju i ta njegova ideja nije mogla biti realizirana. Evo kako je Boris Ljubičić ukratko sažeo i vlastitu biografiju: „Moja prava biografija glasi ovako: rođen na Long Islandu (New York), zaboravio maternji jezik i onda naučio hrvatski. To mi je najdraža biografija. Ta je biografija jača od faktografije, od činjenice da sam rođen u Sinju i završio Likovnu akademiju u Zagrebu. Imate anegdotu da biografije nisu istina, jer anegdota je uvijek pola istine ili možda čak istina i pol. Mnogi su uvozili dizajn u Hrvatsku kopirajući druge. Ja izvozim dizajn iz Hrvatske, a taj nas dizajn vani predstavlja i kada u Hrvatskoj nije realiziran“.

NACIONAL: Javili ste svojedobno na natječaj i za spomenik Franji Tuđmanu u Zagrebu, ali vaša ideja nije prošla. Kakav je bio vaš prijedlog?

Što je Franjo Tuđman u hrvatskoj povijesti? Neki će reći jedno, neki drugo, neki treće, neki sve to zajedno. Ali postoji samo jedan bitan detalj koji nitko ne može opovrgnuti: Franjo Tuđman donio je hrvatsku državu. Nakon devet stoljeća Hrvat je na vrhu države. Zato je u mom projektu njegova spomenika postojao jedan kvadar dug 9,5 metara. Na bočnim stranama su rimskim brojevima ispisana stoljeća od XII. do XX. stoljeća. Na početku kvadra se vidi dio konja hrvatskog vladara iz XII. stoljeća, dok na drugoj strani kvadra u XX. stoljeću izlazi Franjo Tuđman s pruženom rukom, jer nam je donio državu. Nema banalnu gestu ruke na srcu, nego je pruža. Važno je naglasiti da istovremeno ne možete vidjeti obje figure: konjanika i predsjednika, zbog čega sam diskvalificiran, jer se po mišljenju žirija rugam predsjedniku. Kvadar je objekt koji svojom veličinom predstavlja povijest i oko kojega morate ophodati da biste sve vidjeli. Turistički vodič bi mogao objasniti svako stoljeće idući redom od XII. do XX. Povijesni tekst bi bio na gornjoj plohi kvadra i čitao bi se na Googleu ili dronom. Spomenici se ne rade za suvremenike, nego za buduće generacije. Mora biti takav da izdrži vrijeme u estetskom i svakom drugom pogledu.

 

‘Govorili su mi da sam svojim dizajnerskim rješenjem Tuđmana pretvorio u konja. Smatrali su da mu se rugam pa sam zato bio diskvalificiran na natječaju’

 

NACIONAL: Kakvi su bili komentari na tu vašu ideju spomenika Franji Tuđmanu?

Govorili su mi da sam Franju pretvorio u konja. Našalio sam se pa sam im odgovorio da ban Jelačić i kralj Tomislav imaju konja, dok je ovaj sasvim udaljen punih 9 stoljeća.

NACIONAL: Hrvatska reprezentacija ispala je s Europskog nogometnog prvenstva u osmini finala. Vi ste kreator dresa nogometne reprezentacije s crveno-bijelim kvadratima, ali reprezentacija na ovom prvenstvu nije nastupala u tom dresu. Natjecanje je završila u crnom dresu, doduše, i oni su imali kvadrate.

Taj me dres podsjetio na ugljen za roštilj. Njemačka i Belgija imaju crnu boju u zastavi, ali njihove reprezentacije ne nastupaju u crnim dresovima. Hrvatska na svojoj zastavi i općenito u vizualnom identitetu nema crnu boju, hrvatski crni dres s kvadratima mislim da podržavaju oni koji misle drukčije. U čemu je pravi problem s hrvatskim dresom? Imamo bijela leđa, a sprijeda crveno-bijele kvadrate. Zato ne možemo igrati u tom dresu protiv bijelih, ali ni crvenih. Možemo igrati samo protiv plavih. Da su leđa crvena s crveno-bijelim kvadratima i dres bi se tretirao kao crveni. Takozvani B dres trebao bi biti plavo-bijeli kvadrati sprijeda i plava boja na leđima. Tada ne bi bilo problema.

NACIONAL: No dres s crveno-bijelima kvadratima osim hrvatske reprezentacije ima i Barcelona. Zašto niste zaštitili te prepoznatljive „hrvatske“ kvadrate?

To nije bilo u našim rukama. To je bilo u rukama Nikea. On ima svoje rješenje, a dao ga je i Barceloni. Hrvatska je tu nemoćna jer HNS nije zaštitio nacionalni dres. Pretpostavljam da Nike ima poslovni ugovor koji je netko potpisao u Zagrebu, pa je to prihvatio.

NACIONAL: Osim što su vas optuživali da ste od Franje Tuđmana napravili konja, optužuju vas da ste kreirali i novu zastavu različitu od aktualne službene hrvatske zastave.

Kad se u medijima objavi moj izgled zastave, napadaju me da mijenjam hrvatsku zastavu. Ne, riječ je o tome da sam napravio projekt zastave u lipnju 1990. kao javni medijski prijedlog koji je stariji od službene zastave puna četiri mjeseca. Međutim, mislim da za ovaj projekt radi vrijeme. Kada su bile rasprave o hrvatskoj granici na moru, odugovlačili smo s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa. Ne znam zašto. Tek kada su to učinili Talijani, pa se uključili i Slovenci i mi smo proglasili isključivi gospodarski pojas na moru. Prije 10 godina napravio sam slogan „More je kopno“. Proglašenjem granice na moru se sada to i dogodilo, ali se ništa vidljivo nije pojavilo, pa sada predlažem projekt za hrvatsku pomorsku zastavu. Talijani i Englezi imaju pomorske zastave koje nisu iste kao njihove službene zastave, pa predlažem da i Hrvatska ovaj moj prijedlog prihvati i službeno uvede pomorsku zastavu.

Crveni i plavi kvadrat, koji se dodiruju u jednoj točci, te Baščanska ploča ključni su elementi hrvatskog identiteta; Ljubičićeva ideja pomorske zastave

NACIONAL: Ograničava li vas u tome Ustav?

U Ustavu nema ništa o tome. To bi bila hrvatska pomorska zastava na našim brodovima, brodicama, ali i plovilima koja dolaze u Hrvatsku. Time bi se i vidljivo označilo da smo proglasili gospodarski pojas, jer smo to nekako kukavički učinili tek kada su se na to odlučili morski susjedi Talijani, a mi smo se tome priključili. Trebali smo sami tražiti da se to napravi. Taj element je za Hrvatsku jako važan. Imamo preko tisuću otoka, a more zauzima površinu kao i kopno. To je naša specifičnost i najveća razlika koju imamo u odnosu na susjede, ali i ostatak Europe. Hrvatska izgleda poput pješčane ure. Gore, na sjeveru imate proširenje, pa suženi prolaz, pa dolje na jugu opet širinu. Hrvatska je preuzela cijeli vrijedni dio jadranske obale. Malo od toga ima Crna Gora, a sve ostalo je naše. To je naš pečat. Hrvatska je poznata po tome da ima poseban dio Jadrana.

NACIONAL: Poznati ste kao umjetnik koji traga za hrvatskim vizualnim identitetom. Bili ste i u radnoj skupini predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je radila na brendiranju Hrvatske? Kakav je bio vaš prijedlog?

Crveni i plavi kvadrat kao cjelinu ili vizualni kod treba zaštiti kao novu hrvatsku baštinu, a autora osloboditi od obveza. To treba postati kod Hrvatske i može se koristiti kao brend u svrhu definicije vremena i države. Za taj moj crveni i plavi kvadrat založio se i kolega Davor Bruketa. Kada je to izrekao pred televizijskim kamerama, zvali su me ljudi i pitali kako sam ga uspio na to nagovoriti. Nisam ga nagovarao nego je to njegov stav i ne samo njegov, jer je to općepoznati dizajn iz davne 1990. Osim o crvenom i plavom kvadratu, koji se dodiruju u jednoj točci, treba govoriti o Baščanskoj ploči kao ključnom elementu hrvatskog identiteta. Dugo već radim na knjizi s nazivom ‘’Dizajn države’’. Imam obrađenih 37 zemalja. Skupio sam i analizirao 12.000 primjera. Za nju nemam nakladnika, a u toj knjizi Hrvatska bi imala samo malo više prostora od drugih. Na osnovi drugih primjera pokazao bih naciji što je to i kako se to radi. Imat ćete Japan, Britaniju, Švicarsku, Finsku, njihove primjere i usporedio bih s našima. Knjiga će biti dvojezična, na hrvatskom i engleskom, ali tekstovi će biti različiti. Na engleskom jeziku za jednu vrstu publike, a hrvatski bi bio za domaću publiku. Dakako, oba jezika imat će dodirnih točaka.

NACIONAL: U vašem opusu posebno mjesto zauzima Baščanska ploča.

Radio sam novu Baščansku ploču, a s tom novom Baščanskom pločom postali smo država. Nakon što je okupiran Vukovar 18. studenoga 1991., osjećalo se da će nas svijet priznati. Za Hrvatsku kažu da ima previše praznika, da ne volimo raditi. Moguće je da ima previše praznika, ali zanimljivo je da taj dan međunarodnog priznanja Hrvatske nije praznik. A taj dan, 15. siječnja 1992., najvažniji je dan u našoj povijesti. Neki narodi kao Kurdi i Palestinci, ali i drugi žele dobiti međunarodno priznanje, ali dok vas drugi ne priznaju, možete dubiti na glavi. Niste država. U novijoj povijesti to je najznačajniji datum, a nije praznik u Hrvatskoj. Zbog toga sam prije tog priznanja oformio novogodišnju čestitku na kojoj je pisalo: Priznajemo povijesno pravo hrvatskog naroda na samostalnu državu. Slobodni narod Europe i svijeta Anno Domini 1992., a radio sam je kao novu Baščansku ploču.

 

‘Crveni i plavi kvadrat treba zaštititi kao novu hrvatsku baštinu, a autora osloboditi od obveza. To se može koristiti kao brend u svrhu definicije vremena i države’

 

NACIONAL: U čemu je razlika u odnosu na original?

Stara Baščanska ploča na vrhu ima motiv lista loze, a kod mene su to kvadratići. Nemam glagoljicu nego latinicu, ali ta latinica ispisana je na engleskom „can you read me?“, ‘’možeš li me pročitati?’’. Samo su mala slova, nema velikih. Slovo i ima samo točku, a slovo o ima četvrtinu kruga. Dakle, moraš se potruditi da to pročitaš. Važno je nešto dešifrirati. Moja Baščanska ploča u scenografiji HRT-a 1992. u tzv. prime timeu imala je iza Dnevnika najavu priznanja, pa je trebalo nešto staviti na stol. Zvao me arhitekt Fabijanić pa ponudio da na stol stavimo kip malog kralja Tomislava. Rekao sam mu da to ima možda Gliptoteka, ali sam mu objasnio da imam nešto bolje s tom novom Baščanskom pločom. Ona je bila velika 2,5 s 1,5 metara i stavili smo je na vrh stola. Bila je izrađena od stiropora, ali to se na ekranu nije moglo vidjeti. Uz huk vjetra glumac Zlatko Crnković čitao je tekst: „Priznajemo povijesno pravo hrvatskog naroda na itd.“ S te moje nove Baščanske ploče. Poslije toga i televizija i radio u raznim emisijama, čak i u jednom filmu koristili su taj tekst jer su mislili da je to Tuđmanov tekst. Međutim, to je bio moj tekst s nove Baščanske ploče. Franjo Tuđman za to nije znao. Donio sam novu Baščansku ploču. Netko će reći je li on lud? Kakva nova Baščanska ploča? Pokazalo se da mogu raditi prave stvari samo s podvalama.

NACIONAL: Pretpostavljam da ludi niste.

Pomičem vrijeme dajući mu novu vrijednost. Devet stoljeća je stara Baščanska ploča, a ovo je zapravo isti kontekst u novom dobu. Tamo se spominje kralj Zvonimir koji je dao nekome nekakve površine zemlje, a to je najstariji spomenik na glagoljici. Ovo s mojom novom Baščanskom pločom je novi početak. Vezano za tu temu mogu vam ponuditi i ekskluzivu.

NACIONAL: Na što se odnosi ta ekskluziva?

Za koji dan odlazim u Pučišće na Braču razgovarati s direktorom Jadran kamena. Iako smo napravili već jednu novu Baščansku ploču u kamenu, želim napraviti još jednu za sljedeću godinu u povodu tridesete obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske. Tu Baščansku ploču smjestio bih na Markovu trgu između zgrada Vlade i Sabora, a ispred Markove crkve. Bit će dimenzija tri puta dva metra, a široka osamdeset centimetara. Već smo jednu napravili 2005. kada me je Igor Zidić pozvao u koloniju u Bolu na Braču. Kod gospodina Karničića postoji isklesana jedna moja ploča od pravog bračkog kamena, ali mislim da bi trebala imati veće mjere i nepravilan rub, a s druge strane u pozadini engleski tekst. Hoću provjeriti žele li to Vlada, Sabor i predsjednik ili to ne žele. Građani, prolaznici, političari i turisti moći će je vidjeti, čitati tekst i utvrditi razlog, vrijeme i mjesto njenog povijesnog nastanka. Svi moji uglavnom nerealizirani projekti su pod motom: odgovornost za prostor i vrijeme.

Komentiraj