BORIS LEINER: ‘Bez obzira na njegovu ljutnju i uvrede, pristao bih ponovno sa Štulićem stati na pozornicu’

Autor:

07.06.2024., Zagreb - Boris Leiner, glazbenik i kipar. 

Photo Sasa ZinajaNFoto

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Boris Leiner, kipar i bivši bubnjar grupe Azra, izradio je bistu bivšeg pjevača te grupe Branimira Johnnyja Štulića koja je otkrivena u Tematskom parku Rock’n’Rolla u Zagrebu. Leiner se ovih dana i autorskom pjesmom ‘Kada bubanj krene’ odlučio vratiti na glazbenu scenu

Od prošloga tjedna u Tematskom parku Rock’n’Rolla, uz biste rock ikona kao što su David Bowie, Joe Strummer, John Lennon, Iggy Pop, Debbie Harry, Jimi Hendrix, Nick Cave, Lemmy Kilmister, Patti Smith i mnogi drugi, postavljena je bista Branimira Johnnyja Štulića. Bistu je izradio kipar Boris Leiner, član grupe Azra u kojoj je sa Štulićem svirao od 1978. do 1991. godine.

Iako po profesiji kipar, Leiner je najviše poznat kao bubnjar i član Azre, ali i bubnjar brojnih drugih bendova u kojima je svirao nakon karijeri u Azri kao što su Naturalna mistika, Vještice, Šo!Mazgoon, Aerodrom, Haustor itd. Još devedesetih godina pokrenuo je seriju koncerata posvećenih Azri „Pozdrav Azri“, na kojima su svirali brojni poznati glazbenici. Svoj glazbenički život opisao je u knjizi „Sve bio je ritam“ 2020., a dvije godine kasnije, s partnericom Jasminkom Mitrić, objavio je knjigu „Azrini svjedoci“ u kojoj su sakupili 101 priču obožavatelja grupe Azra.

No unatoč karijeri s grupom Azra i godinama koje je proveo svirajući sa Štulićem, on ga u medijima često optužuje i napada te grubim rječnikom vrijeđa, nazivajući ga lošim bubnjarom, lopovom, neandertalcem pa čak i kopiletom. S godinama je Leiner postao imun na njegove uvrede i vrlo rijetko ih komentira. Posljednjih desetak godina posvetio se kiparstvu, a ovih dana vratio se glazbi autorskim singlom „Kada bubanj krene“, u kojem je opisao bubnjarski život.

NACIONAL: Do sada ste se kao kipar predstavili skulpturama Johna Lennona, Amy Winehouse i Jimija Hendrixa koje su izložene u zagrebačkom Tematskom parku Rock’n’Rolla. Mnoge ste iznenadili novom skulpturom, odnosno, kiparskim portretom Branimira Johnnyja Štulića, glazbenika koji vas posljednjih godina puno napada i vrijeđa. Zašto ste odlučili izraditi njegovu skulpturu i po čemu on zaslužuje biti u društvu spomenutih rock velikana?

Na ideju da se u Tematskom parku postavi Johnnyjeva bista došli su momci iz Tvornice Kulture. Oni kao i ja smatraju da je Štuliću tamo mjesto, zasluženo, bez obzira na kontroverze koje prate njegov lik i djelo od početaka. Obilježio je svojom glazbom važan period osamdesetih, a ključno je što se i danas posvuda sluša grupa Azra. Bista je izvorno napravljena za potrebe filma Igora Mirkovića “Sretno dijete”. Odmah je Johnny poslao pregršt ljutitih opaski, čak je rekao da mu radim bistu jer želim da je mrtav. Postoji brončani i gipsani odljev. U parku će biti postavljen gipsani, patinirani koji je tijekom vremena pocrvenio od ljutnje. Tako da je ovo zapravo stari – novi rad.

‘Štulićevo negiranje mog doprinosa bendu nije korektno. Kad se Azra svira ili vrti, onda je to uvijek originalna postava. Nisam čuo da vrte njegove recentne uratke’

NACIONAL: Proveli ste niz godina svirajući s njim u Azri, ali i nakon Azre kasnije u Nizozemskoj, gdje ste i snimili zajednički album “It Ain’t Like In The Movies At All“. Jedan drugom obilježili ste veliki dio života. Kako objašnjavate njegove stalne napade na vas nakon svih tih godina?

Svašta se nakupilo tijekom godina i desetljeća. Čovjek u izolaciji izgubi kompas. Ali da negira bilo kakav moj doprinos bendu, kao i ostalih muzičara, vrlo je tužno i nekorektno. Kad se Azra svira ili vrti na radiju, onda je to uvijek originalna postava. Nisam čuo da vrte njegove recentne uratke.

NACIONAL: Jesu li njegovi napadi na vas krenuli nakon vašeg prvog proznog autobiografskog izleta „Sve bilo je ritam“ ili nakon knjige u kojoj ste sakupili priče obožavatelja grupe Azra „Azrini svjedoci“?

Ne, napadi su krenuli davno prije, kad smo pokrenuli projekt “Pozdrav Azri”. Ovo s knjigama i bistom je samo nastavak beskrajne agresivne i uvredljive litanije na moj račun. No nije samo na mene ljut, dapače, u velikom sam društvu osoba iz glazbenog i javnog života koje je prozivao i proziva godinama.

NACIONAL: Zbog čega je tako grubo i prostački reagirao na vašu knjigu „Azrini svjedoci“?

E, to je i mene iznenadilo. Mislio sam da ću barem pri toj knjizi biti pošteđen napada. “Azrini svjedoci” je divna, topla i posebna knjiga od stotine priča fanova Azre. Moja partnerica Jasminka i ja mjesecima smo tragali za zgodama i nezgodama obožavatelja. U toj knjizi se nalaze nevjerojatni podaci koje nigdje ne možete naći, a pisali su ih ljudi iskreno i bez pretenzija. Na kraju krajeva, bez podrške slušatelja i obožavatelja ne bi bilo nikoga od nas bendova. Čak i tu je Johnny intervenirao u njihova sjećanja, u stilu da su krivo zapamtili i slično. Zbog čega ga i ovakva knjiga smeta, stvarno nemam pojma.

NACIONAL: Vrlo rijetko iznosite svoje mišljenje o njemu. Kakav je vaš stav o njemu kao glazbeniku, čovjeku i nekadašnjem prijatelju?

I danas ga, kao i prvoga dana, poštujem kao autora i karizmatika, kao čovjeka ga uopće više ne doživljavam, a kao nekadašnjeg prijatelja pamtim samo sretne dane.

NACIONAL: Zbog čega je Azra i danas mnogima jedan od najvažnijih bendova u povijesti rock glazbe na ovim prostorima?

Azra je bila posebna i jedinstvena. Drska i beskompromisna. Johnny je jedan od rijetkih autora koji su znali sjajno pisati i brze stvari i predivne, originalne rock balade. Osim toga, Azra je dostigla nivo univerzalnosti koji malo kome uspije. Pritom mislim da je uspjela stići i do mladih slušatelja i još uvijek se aktivno svira posvuda u regiji.

‘U parku je postavljen gipsani, patinirani odljev koji je s vremenom pocrvenio od ljutnje’, kaže Leiner. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: I sami ste zaslužni za održavanje na životu mita o Azri i Štuliću jer ste godinama organizirali koncerte „Pozdrav Azri“, na kojem su brojni glazbenici izvodili pjesme Azre, koji se u raznim oblicima održavaju i danas. Kako objašnjavate svojevrsnu zaluđenost pjesmama Branimira Johnnyja Štulića?

Johnny je odavno živi mit. Mediji, mi glazbenici i obožavatelji održali smo ga na glazbenom životu kod nas. Činjenica je, ponavljam, da su kvaliteta i originalnost pjesama presudni. Razlog je i što nema na sceni jakih, mladih autorskih osobnosti. Imamo sjajne muzičare, ali bljedunjavo stojimo s autorima, tako da dosta mladih poseže u prošlost, prije svega u novi val i tamo pronalazi inspiraciju.

NACIONAL: Nakon Azre svirali ste u brojnim bendovima poput Vještica, Naturalne mistike, Šo!Mazgoona i Haustora, ali i u grupi koju ste osnovali s još jednim bivšim članom grupe Azra, Mišom Hrnjakom, s kojim ste 2010. objavili album „Viša sila“, ali bez većeg uspjeha. Kako to objašnjavate iako ste obojica bili nekadašnji članovi Azre?

Mi smo ipak bili dvojac bez kormilara. Čim bismo se Mišo i ja popeli na binu, publika bi počela skandirati: “Azra, Azra!”. Koliko god su pjesme s albuma “Viša sila” bile šarmantne i dopadljive, nije pomoglo. Što god da smo napravili, uvijek su nas povezivali s Azrom.

NACIONAL: U odnosu na vrijeme s početka osamdesetih, kako biste usporedili današnje vrijeme i okolnosti? Je li bilo vama teže tada ili glazbenicima danas?

Ovisi kako se gleda. Danas je lakše zbog postojanja interneta i novih tehnologija. Lakše se eksperimentira, odmah se dolazi do naših i svjetskih noviteta. S druge strane, upravo taj nedostatak nas je tjerao da što gorljivije sviramo i stvaramo, da nađemo način da dođemo do svirke i publike. Danas je to jedan klik na kompjutoru.

NACIONAL: Nakon intenzivnog sviračkog perioda povukli ste se u kiparstvo, drugačiji svijet, bliži meditaciji nego nastupima pred gomilom ljudi. Jeste li ostavili glazbu zbog zasićenja ili ste bili nezadovoljni situacijom na sceni?

Kiparstvo je moja prva, službena profesija. Studirao sam na zagrebačkoj akademiji i u Utrechtu. Prati me cijeli život, ali više pozadinski. Oduvijek mi se muzika isprepletala s kiparstvom. Ali koliko ljudi zna za Leinera bubnjara, a koliko za kipara? U momentima kad sam imao posebne životne situacije, glina i olovka su bile pravo društvo. Komornije su, intimnije.

NACIONAL: Ovih dana vratili ste se na scenu autorskom pjesmom „Kada bubanj krene“ koju ste posvetili svojoj sviračkoj vještini i kolegama bubnjarima. Kako je nastala pjesma?

Pjesma je za mene puno više od naslova. “Kada bubanj krene” kreće i onaj pravi, aktivni život za mene koji mi se zbog bolesti i okolnosti godinama prigušio. Pratio sam scenu i događanja, kontaktirao kolege i prijatelje, ali nije to isto. Ja sam pola stoljeća proveo s bubnjevima i za to nema supstituta. Tako da je moja Jasminka to moje višegodišnje stanje zapisala u stihovima. Glazbu smo radili Marino Pelajić, Jasminka Mitrić i ja. Devet godina me nije bilo na vidiku i najbolje se vratiti s iskrenom pjesmom.

‘Kiparstvo je moja službena profesija. Ali koliko ljudi zna za Leinera bubnjara, a koliko za kipara? Kad sam imao posebne životne situacije, glina i olovka bile su mi pravo društvo’

NACIONAL: Znači li nova pjesma i nastavak vašeg rada i najavu albuma?

Da, ali na moj način. Čut će se!

NACIONAL: Je li Štulić komentirao pjesmu i uputio vam novu uvredu?

Koliko znam, nije.

NACIONAL: Gdje biste u svjetskim okvirima smjestili grupu Azra i autorski rad Branimira Johnnyja Štulića, bez obzira na njegov karakter i ponašanje?

Gledano iz domaće perspektive, stavio bih ga između njegovih ljubljenih Beatlesa i Boba Dylana.

NACIONAL: Štulić ne planira okupiti staru postavu Azre, no biste li pristali nastupiti s njim?

Vjerojatno bih, ali da se sva trojica pojavimo uzdignutih ruku poput Miše Kovača.


UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Avatar photo
shkomi

prije 1 mjesec

Naravno da bi kad je samo zbog Stulića iole ikada i bio relevantan. Tužno da se tako starom čovjeku život još uvijek vrti oko toga što je i s kim je prije 40 godina radio...