BORBENI ZRAKOPLOVI: Nove Gripene Hrvatskoj je prije četiri godine nudila obitelj koja već stoljeće i pol upravlja švedskim gospodarstvom

Objavljeno u Nacionalu br. 1022, 24. studeni 2017.

Novinar Nacionala u Švedskoj je istražio tko stoji iza ponude švedskog Saaba koji Hrvatskoj nudi 12 novih zrakoplova Gripen, čija bi cijena trebala biti oko 900 milijuna eura. Saab je u većinskom vlasništvu obitelji Wallenberg koja preko različitih fondacija drži vlasništvo u najvećim švedskim tvrtkama

Hrvatska vlada za desetak dana trebala bi donijeti konačnu odluku oko kupovine borbenih zrakoplova kojom bi se obnovila zastarjela flota. Po svim dostupnim informacijama, Vlada bi trebala odlučivati između dviju ponuda, one izraelske, za njihove ponajbolje rabljene lovce F-16 Barak, te švedske koja nudi potpuno nove Gripene Jas 39 C/D. Švedski SAAB tako u svojoj ponudi nudi novi Gripen C/D s najnovijim paketom MS20 koji trenutno posjeduje samo Švedsko ratno zrakoplovstvo, dok Izraelci nude zrakoplove koje bi u trenutku isporuke bili stari više od 30 godina, ali su u startu nekoliko stotina milijuna dolara jeftiniji od Gripena.

Vodeći ljudi švedskog Saaba svjesni su uzlazne putanje u hrvatsko-izraelskim političkim odnosima te su u posljednji trenutak odlučili krenuti i u medijsku ofenzivu kako bi hrvatskoj javnosti pokušali pokazati ozbiljnost svoje ponude, ali i sve prednosti koje novi Gripen ima ispred rabljenih F-16. U sklopu te medijske ofenzive Saab je u Švedsku pozvao novinare nekoliko hrvatskih medija koji su se susreli sa svim vodećim ljudima Saaba, pilotima Švedskog ratnog zrakoplovstva i ministrom obrane Peterom Hultqvistom. Koliko je Šveđanima stalo da se realizira ovaj posao koji bi u samom startu mogao biti vrijedan između 800 i 900 milijuna eura za 12 zrakoplova, pokazuje i činjenica da je hrvatske novinare na prezentaciju primio i Marcus Wallenberg, glava obitelji Wallenberg, najmoćnije obitelji švedskog poslovnog svijeta koja u vlasništvu ima kompanije koje generiraju oko 30 posto švedskog BDP-a. U Hrvatskoj se o obitelji Wallenberg malo toga zna i malom je broju ljudi poznato da je ta obitelj već stoljeće i pol pokretač švedskog gospodarstva te da preko raznih fondacija i investicijskih kompanija drži vlasništvo u tvrtkama poput Ericssona, Electroluxa, AstraZenece, ABB-a i naravno Saaba, švedskog industrijskog giganta koji stoji iza gradnje Gripena. Vrijednost Wallenbergovih udjela u tim tvrtkama procjenjuje se na desetke milijardi eura, a još krajem devedesetih godina prošlog stoljeća procjenjivalo se da je obitelj posjedovala oko 40 posto svih dionica na švedskoj burzi, dok su kompanije u čijoj su vlasničkoj strukturi bili prisutni zapošljavale oko četvrtine ukupne radne snage u Švedskoj. Takav utjecaj, dakako, mogao je biti iskorišten za razne svrhe, no Wallenbergovi su još prije sto godina odlučili da će najveći dio profita koji ostvaruju biti korišten za razvoj Švedske. Poznata zaklada Wallenberg osnovana je 1917., a od onda je izrasla u jednu od najvećih privatnih zaklada za financiranje znanosti i istraživanja u Europi. Marcus Wallenberg danas je uz svog bratića Jacoba glava obitelji, čovjek koji uz upravljanje zakladom sjedi u nadzornim odborima većine švedskih multinacionalnih kompanija. Koliko je Wallenbergu stalo da hrvatsku javnost upozna s radom Saaba, prednostima Gripena, ali i ciljevima njegove fondacije pokazuje i činjenica da je hrvatske novinare primio samo nekoliko sati prije nego što je u jednom štokholmskom muzeju održana velika svečanost povodom stote godišnjice osnivanja fondacije obitelji Wallenberg. Danas ta fondacija, po nekim procjenama, upravlja s vlasništvom u tvrtkama koje vrijede oko 250 milijardi dolara, ali usprkos velikom bogatstvu obitelj Wallenberg i dalje uživa veliko povjerenje u švedskoj javnosti. Jedan od razloga takvog imidža sigurno je i činjenica što fondacija svake godine izdvaja oko 20 posto dobiti tvrtki u kojima je vlasnik za ulaganje u znanstvene projekte na švedskim fakultetima. Tako je samo u prošloj godini za mlade znanstvenike i njihove projekte obitelj Wallenberg izdvojila nešto više od 250 milijuna eura.

Obiteljsko carstvo najmoćnije švedske obitelji počelo se širiti prije više od 150 godina, kada je André Oscar Wallenberg osnovao banku SEB koja je i danas jedna od najvećih švedskih banaka

Obiteljsko carstvo najmoćnije švedske obitelji počelo se širiti prije više od 150 godina kada je André Oscar Wallenberg osnovao banku SEB (Stockholms Enskilda Bank) koja je i danas jedna od najvećih švedskih banaka. André Oscar Wallenberg bio je mornarički časnik koji je o bankarskom poslu učio čitajući knjige o bankarstvu tijekom svojih putovanja. Na povratku s jednog od njih osnovao je SEB, prvu komercijalnu banku u Švedskoj koja je sredinom 19. stoljeća bila izrazito siromašna država čiji su se stanovnici uglavnom bavili poljoprivredom u teškim klimatskim uvjetima. SEB je vrlo brzo nakon osnivanja obitelji Wallenberg priskrbila veliko bogatstvo i već do početka 20. stoljeća postali su jedna od najmoćnijih švedskih obitelji iz koje su izašli najpoznatiji švedski bankari, poduzetnici, političari, filantropi te čak i jedan Davis Cup reprezentativac. Možda i ključni događaj dogodio se 1916. godine kada je donesen zakon da banke ne mogu biti vlasnici dionica u drugim tvrtkama te je obitelj Wallenberg osnovala investicijsko društvo Investor AB. Godinu dana kasnije Knut Wallenberg osnovao je fondaciju Knuta i Alice Wallenberg koja je prošlog utorka proslavila stotu obljetnicu postojanja. U druženju s hrvatskim novinarima Marcus Wallenberg je upravo tu fondaciju izdvojio kao ključnu za uspjeh njegove obitelji, ali i švedskog društva. „Jedan od mojih predaka je nakon završetka 2. svjetskog rata u jednom pismu napisao rečenicu koja je postala moto moje obitelji i koja najbolje opisuje način našeg poslovanja. Ona glasi: „Prelazak sa starog na ono što tek dolazi jedina je tradicija koju vrijedi sačuvati“, izjavio je Wallenberg te je objasnio da baš zbog toga ulažu veliki novac u mlade znanstvenike i njihove ideje koje bi i u budućnosti mogle mijenjati svijet. Kao jedan od glavnih ciljeva tvrtki koje su u vlasništvu obitelji Wallenberg je razvijanje tehnologije drvnih mikro-vlakana, a jedan od znanstvenih centara koji bi mogao raditi na razvijanju te tehnologije uskoro će biti otvoren i u Hrvatskoj. Naime, Wallenberg je hrvatskim novinarima otkrio da Saab u prvim mjesecima 2018. planira u Hrvatskoj otvoriti Inovacijski program koji će se sastojati od Centra za softver, Znanstvenog parka i Sveučilišnog istraživačkog programa. Saab planira osnovati Inovacijski program u Hrvatskoj koji će povezati tri velike inicijative s ciljem stvaranja, održavanja i ubrzanja razvoja visoko-tehnoloških vještina i lokalnog zapošljavanja. Program uključuje partnerstvo između Saaba i Ericsson Nikole Tesle u pokretanju Centra za razvoj softvera koji će se nalaziti u novom Znanstvenom parku u Hrvatskoj te suradnju Sveučilišta u Zagrebu i Kraljevskog instituta za tehnologiju iz Stockholma. “Cilj je uspostaviti i ponuditi usluge visoko kvalitetnog programskog inženjerstva kako bi se stvorila odlična vrijednost za klijente, nova radna mjesta i razvile kompetencije programskog inženjerstva u Hrvatskoj. Ovo može kreirati od 200 do 300 radnih mjesta u programskom inženjerstvu”, rekao je hrvatskim novinarima u Stockholmu predsjednik Saaba i izvršni direktor Håkan Buskhe koji je s Marcusom Wallenbergom naglasio da otvaranje znanstvenog parka nije povezno s odlukom hrvatske vlade o kupnji Gripena. Wallenberg je otkrio da će centar za softver biti smješten unutar predloženog znanstvenog parka koji ima potencijal postati ključnim dijelom novog inovacijskog klastera u Hrvatskoj. Kao primjer su naveli Znanstveni park Lindholmen u švedskom Gothenburgu koji je jedinstven i dokazan koncept gdje oko 24 tisuće ljudi svakoga dana radi, istražuje i uči. Marcus Wallenberg tvrdi da je ovakav način poslovanja koji se bazira na ulaganju u znanost ključan razlog uspjeha tvrtki u vlasništvu njegove obitelji. Uz to poslovni model obitelji Wallenberg se zasniva na dugoročnom planiranju i tvrtke kupuju da bi ih zadržali ako treba i sto godina, a ne da bi ih prodali čim na njima mogu zaraditi. Iako su članovi obitelji Wallenberg aktivno uključeni u poslovanje svih tvrtki u njihovu portfelju, zanimljivo je da niti u jednoj glavni direktor nije pripadnik obitelji, već su to uglavnom ljudi koji su se godinama probijali kroz tvrtke da bi na kraju bili postavljeni na čelo najvećih švedskih kompanija.

Osim uspješnih poslovnih rezultata, obitelj Wallenberg ima i zanimljivu obiteljsku prošlost koja je nepoznata široj javnosti, dijelom i zbog obiteljskog mota koji glasi “Esse non videri”, odnosno „Biti, ali ne biti viđen“. Jedna od najznačajnijih osoba u povijesti obitelji je i Raoul Wallenberg koji je za vrijeme 2. svjetskog rata imenovan atašeom švedskog veleposlanstva u Budimpešti i sa 150 tisuća dolara američkog Komiteta za ratne izbjeglice dobio je zadatak da spasi što više Židova u tom gradu. Raoul je vrlo brzo shvatio da su nacisti u Budimpešti bili impresionirani šarenim potvrdama s velikim grbom neutralne Švedske tako da je na tisuće mađarskih Židova postalo – barem na papiru – podanicima švedske krune. Zaustavljao je čak i željezničke kompozicije koje su odvodile Židove u koncentracijske logore, sprječavao je masovne likvidacije, pokupovao je i niz zgrada u židovskom getu u Budimpešti i na njih izvjesio velike zastave Švedske kako bi postale utočište za progonjene.

Wallenberg je otkrio da Saab u prvim mjesecima 2018. planira u Hrvatskoj otvoriti Inovacijski program koji će se sastojati od Centra za softver, Znanstvenog parka i Sveučilišnog istraživačkog programa

Čitav taj blef je funkcionirao čak i bolje nego što se itko mogao nadati. Njemačkoj je bilo važno da Švedska ostane neutralna i da i dalje iz te zemlje uvozi rudu i sirovine koje su joj bile potrebne za ratnu mašineriju, a dio tih sirovina isporučivale su tvrtke u vlasništvu obitelji Wallenberg. Međutim, kada su sovjetske jedinice početkom 1945. oslobodile Budimpeštu, u tom gradu su zatekli još gotovo stotinu tisuća osoba židovske vjeroispovijesti – više nego u bilo kojem drugom gradu okupirane Europe. Za spas mnogih od njih je bio zaslužan upravo švedski “ataše”, Raoul Wallenberg koji je također živ i zdrav dočekao Crvenu armiju. Nažalost, upravo su ga Rusi u siječnju 1945. priveli i otada mu se gubi svaki trag. Isprva su Rusi tvrdili kako su Wallenberga likvidirali mađarski fašisti i tu su priču ponavljali sve do 1957. kada je objavljeno da je Wallenberg umro još 1947. od “srčanog udara” – i to u bolnici zloglasnog zatvoru NKVD-a Ljubljanka u Moskvi. Za svoje junaštvo Raoula Wallenberga švedski kralj odlikovao je najvišim odličjem, a upisan je i u “Listu pravednika” u Jad Vašemu, izraelskom spomeniku žrtvama holokausta. Godine 1995. posthumno je nagrađen i Europskom nagradom za ljudska prava, a njegovo ime i danas stoji na sinagogi u Budimpešti.

Priča o Raoulu Wallenbergu samo je primjer koliki je utjecaj ova moćna švedska obitelj imala, ali i još uvijek ima u cijeloj Europi. Njihov ulazak u Hrvatsku kroz znanstveni centar koji bi se uskoro trebao otvoriti prva je velika tehnološka investicija tog tipa u Hrvatsku, a ujedno je i prvi konkretan korak na zaustavljanju odljeva mladih stručnjaka i znanstvenika iz Hrvatske koji je, umjesto da to učini hrvatska vlada, učinila jedna inozemna tvrtka.

Komentiraj