nacional

Bonton za policajce

Objavljeno u Nacionalu br. 402, 2003-07-29

Dr. Irena Cajner-Mraović, autorica ‘Policijskog priručnika’ koji je nedavno objavljen kao pomoć policajcima, govori o svojoj knjizi koja bi trebala uvesti europske norme u postupanje policije te savjetovati policajce kako će legitimirati, obavljati pretres i intervenirati u kriznim situacijama poput svađa, fizičkih obračuna i sl.

Mračna ulica, dva sata poslije ponoći, vraćate se kući s tuluma i policajac vas zaustavlja. Nije vam ugodno, pomalo ste uzbuđeni iako nikada u životu niste ništa skrivili, očekujete provjeru premda vam nije jasno što je loše u povratku kući u sitne sate. Očekujete mrke poglede policajca i poneko priglupo pitanje a kad ono – čista suprotnost. Policajac iznimno ljubazno objašnjava zbog čega mora provjeriti vaše podatke a budući da primjećuje da ste uzbuđeni, on vas smiruje ponekom šalom i govori vam da se ništa loše i zlokobno ne događa. To nije superpolicajac, to nije policajac s drugog planeta, to je hrvatski policajac koji se samo pridržava Policijskog priručnika, knjige koja je nedavno objavljena kao pomoć policajcima kojima treba objasniti da nisu samo zakon, lisice i pendrek ono čega se moraju striktno pridržavati. Autorica priručnika je docent doktor Irena Cajner-Mraović, voditeljica katedre za kriminologiju i maloljetničku delinkvenciju na visokoj policijskoj školi a ujedno i savjetnica ministra Šime Lučina za akciju “Policija u zajednici”, koja upozorava da je ona samo kompilirala znanja inozemnih policija kako bi se i kod nas uspostavio standard europskih i svjetskih policija.

‘Hrvatski policajac prije svega mora biti psiholog koji u svakoj situaciji mora procijeniti ljude, odnose i razinu potencijalne opasnosti te na koliko god je to moguće miran način riješiti problem’“Danas ima situacija u kojima bi policajac, kada vidite s čim se sve suočava, trebao biti enciklopedist i imati doktorat iz humanističkog i prirodoslovnog područja jer se susreće s različitim ljudima, situacijama, događajima. Pred njega se postavljaju jako veliki zahtjevi a ovo je jedan od načina kako olakšati policajcu da se što učinkovitije snalazi u tim situacijama”, uvodno objašnjava Irena Cajner-Mraović. I doista, već nakon prelistavanja priručnika vidi se da hrvatski policajac prije svega mora biti psiholog koji u svakoj situaciji mora procijeniti ljude, odnose i razinu potencijalne opasnosti te na koliko god je to moguće miran način riješiti problem. Tek kada vidi da nema drugog rješenja, može zamahnuti palicom.

Irena Cajner-Mraović kaže kako ovaj priručnik nije napisan zbog brojnih pritužbi građana na ponašanje policajaca i dodaje kako se “građani često žale na postupanje policijskog službenika iako je ono u datim okolnostima bilo po zakonu”. Problem je, čini se, u nastupu policajca pa i ona kaže kako je policijski pristup – psihologija, nastup, komunikacija – ono na što se građani često žale. “Psihologija pomaže u preventivnom dijelu, pomaže kada se policajac nađe u različitim situacijama a ključ njegova uspjeha tada je predviđanje ponašanja druge osobe. To je važno za sigurnost svih nazočnih”, kaže Irena Cajner-Mraović.

Zato priručnik nudi niz zanimljivih rješenja u različitim situacijama, a jedno od općih pravila je “pravilo od pet” koje kaže da policajac ne bi trebao osobi uzbuđenoj zbog nekog događaja govoriti rečenice duže od pet riječi jer ga ta osoba zbog svog pomalo iracionalnog stanja uopće neće slušati. “Pravilo od pet”, kaže Irena Cajner-Mraović, također je preuzeto iz inozemne literature, iz policijskog priručnika koji se zove “Suočavanje s nasiljem”. Tu je i neka vrsta najave ukidanja bezrazložnih legitimiranja jer će od sada policajac morati svakome objasniti zbog čega od njega traži provjeru identiteta. “Bilo je drastičnih primjena, osoba u papučama izađe iz kuće da bi bacila smeće a policajac od nje traži osobnu iskaznicu, čovjek je nema i on je automatski evidentiran a pri tome policajac nije kršio zakon”, objašnjava takve situacije Irena Cajner-Mraović i obrazlaže ih zastarjelim načinom rada po kojima su policajci radili na normu te su stoga morali imati što više provjera identiteta ili zapisanih pogrešno parkiranih vozila. To se zvalo mjerenjem policijskog uspjeha brojem otkrivenih kaznenih djela ili brojem policijskih postupanja “a da nitko nije pitao koja je svrha toga”, kaže Irena Cajner-Mraović. I doista, onaj tko je zatečen bez osobne iskaznice doista je napravio prekršaj, a to što je zapravo samo iznosio smeće nikoga nije bilo briga.

Naravno, postavlja se pitanje na koji će način netko objasniti policajcu koji godinama funkcionira na “tradicionalan način” da sada treba mijenjati način ponašanja. Osobito ako se zna da je prije tri godine nakon izbora nova vlast odmah željela da se ovakve promjene uvedu u rad policije, ali se sve svelo na upute koje su se primjenjivale vrlo kratko. “Naputak je tada došao, ljudima se nije ništa objasnilo, a na kraju mjeseca, tromjesečja ili polugodišta ide statistika u kojoj se nešto mora iskazati. Tada je na nekoliko mjeseci opalo legitimiranje, a nakon nekoliko mjeseci opet je poraslo jer nova praksa nije bila ničim podržana i policajci su se vratili u modus koji im je poznat. Sada ide sustav edukacije uz pomoć materijala kao što je ovaj priručnik. Ne treba nam samo fasadna promjena ponašanja nego promjena stava”, smatra Irena Cajner-Mraović.

Da bi se promijenio stav kod policajaca, Irena Cajner-Mraović kaže kako se treba mijenjati kompletan sustav policijskog školovanja u duhu europske policije. “Nije dovoljno ljudima samo dati alat, odnosno zakon po kojem treba postupati, nego mu treba reći i kako će postupati. U policijsko obrazovanje ulaze sadržaji koji su bili manje zastupljeni – psihologija, socijalna psihologija, komunikologija itd. Prije je postojala samo norma koju je trebalo ispuniti”, govori Irena Cajner-Mraović. Što se tiče onih koji su odavno na terenu i već su zaboravili na svoje školovanje postoji Odjel za stručno usavršavanje i specijalizaciju. Od 2000. godine do sada broj korisnika njihovih usluga porastao je 10 puta, sad ih ima 6000.

Objavljeni Policijski priručnik sastoji se bazično od dva dijela u kojem je prvi dio “prepjev”, kako to naziva Irena Cajner-Mraović, Zakona o policiji i Pravilnika o načinu policijskog postupanja odnosno pojednostavljeno objašnjenje njegove primjene. U drugom su dijelu upute policajcima kako postupati u raznim slučajevima. I dok je u prvom dijelu policijsko postupanje uređeno zakonom, po drugom dijelu priručnika ponašanje policajaca zapravo je ostavljeno na slobodnu volju i ne može se sankcionirati ako se policajac ne pridržava priručnika. “Ako vam policajac pristupi u dva sata u noći i ako to neće ugroziti izvršavanje njegove zadaće, on će vam priopćiti zašto to čini. No on može biti neiskusan, možda je dvije noći zaredom dežuran, ne kaže vam zašto traži od vas osobnu iskaznicu i tu dolazi do izražaja ljudski faktor”, govori Irena Cajner-Mraović. S druge strane ona smatra kako će policajci objeručke prihvatiti ovaj priručnik a svoje mišljenje temelji na pilot-projektu “kontakt policajci” u pet gradova u Hrvatskoj. “To su policajci koji imaju zadaću raditi na preventivan način. Naravno, ako se nešto događa, oni će intervenirati, ali njih se ne upućuje na intervenciju. Mislila sam da će nastati konfuzija, no građani su ih jako dobro prihvatili”, tvrdi Irena Cajner-Mraović koja ne zna koliko će vremena trebati policiji da se počne ponašati prema priručniku, ali zna da to neće ići preko noći.

Boris Zadravec (foto), vlasnik tvrtke Zaštita Zadravec i bivši policajac koji je 1998. završio karijeru kao načelnik policijske postaje Centar u Zagrebu, iznimno je zadovoljan objavljivanjem priručnika. “Policija vapi za ovakvim priručnikom jer je svako postupanje policije normirano Zakonom o policiji i podzakonskim aktima koji su suhoparni i dosadni. U ovom priručniku vidi se potreba da se zakonski akti detaljnije razrade”, kaže Zadravec. Po njemu, sa znanjem, iskustvom i uputama policajac kroz nekoliko godina može postati gospodar na ulici, može procijeniti tko je grubijan, tko je kriminalac a tko duševno poremećena osoba. “Policajac koji pročita ovaj priručnik može se kvalitetno postaviti u takvoj situaciji”, govori Zadravec.

“MUP pokušava policajca što više približiti građanima. Zbog promjene sastava 1991. naša policija je neiskusna i treba puno učiti jer je riječ o kompleksnom zanatu. Jako puno reakcija policajaca proizlazi iz neznanja i nesigurnosti, iz toga što nema kvalitetnih uputa kako postupati u određenim situacijama”, objašnjava Zadravec koji ujedno upozorava da bi svakom građaninu ove države trebalo biti u interesu izgrađivanje kvalitetnog policajca.

“Pogledao sam sve teme priručnika i vidim da je to temelj koji je potreban svakom policajca”, tvrdi Zadravec koji iz knjige posebno izdvaja početak u kojem su jasno objašnjene policijske ovlasti, te četvrti dio gdje se objašnjava postupanje policije u konkretnim situacijama kao što je primjerice obavještavanje obitelji o smrti. “Svaki policajac će taj osjetljiv posao napraviti kvalitetnije ako pročita ovaj priručnik”, napominje Zadravec koji je odnio priručnik nekadašnjim kolegama u policijskoj postaji Trnje gdje su odmah pokazali velik interes, osobito mlađi policajci.

“Komentari su bili uglavnom pozitivni, primjerice, nikada im nije objašnjeno kako na ulici prepoznati osobu s duševnim smetnjama, a to se u priručniku objašnjava”, zaključuje Zadravec.

Komentiraj