BLAŽEVIĆ: ‘Nijedan ravnateljski program u ovih 20-ak godina nije bolji od mog’

Marin Blažević, dosadašnji intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, kao jedini je kandidat ponovno izabran za još jedan mandat na čelu tog kazališta. U intervjuu odgovara na napade i prozivanja te kaže da još uvijek čeka argumentirane stručne kritike na njegov rad

Dosadašnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, Marin Blažević izabran je kao jedini kandidat za još jedan mandat na čelu tog kazališta. Kao ravnatelj opere tijekom intendantskog mandata Olivera Frljića doživljavao je napade od lokalnog HDZ-a, koji i dalje traju, ali i bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. S obzirom na financijske probleme, dugogodišnji ljetni festival Riječke ljetne noći morao se ugasiti, a Blažević je prošle godine u pulskoj Areni s umjetnicima riječkog HNK počeo organizirati program klasične glazbe. Drugi upravo počinje za koji dan, izvedbama “Devete simfonije” te operama “Carmen” i “Aida”.

Marin Blažević je dramaturg, operni redatelj, kreativni producent, autor i urednik knjiga i časopisa, teatrolog te znanstvenik u području izvedbenih studija iz Rijeke i Zagreba. Predavao je povijest i teoriju kazališta i drame, izvedbene studije te dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti te dramaturgiju opere na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao gostujući izvanredni profesor povremeno izvodi nastavu i na Columbia University – School of the Arts u New Yorku, a predavanja, seminare i majstorske radionice o teoriji i praksi suvremenog kazališta, izvedbenim umjetnostima i dramaturgiji izvodio je na sveučilištima i umjetničkim akademijama diljem svijeta, uključujući sveučilišta Yale i Stanford. U jesen 2014. započeo je njegov četverogodišnji mandat ravnatelja Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, no već 2016. godine imenovan je intendantom riječkog HNK za period od četiri godine, počevši od 1. siječnja 2017. godine.

NACIONAL: Izabrani ste za intendanta dvije godine prije nego što bi se natječaj trebao otvoriti. Vaš je mandat trebao trajati do 2021., a sad ste potvrđeni za razdoblje od 2021. do 2024. Zašto se natječaj raspisao sad?

Netočno. Izabran sam za intendanta prema potpuno regularnoj proceduri, koju propisuje Zakon o kazalištima. Prema tome zakonu, natječaj za izbor nove intendantice ili intendanta nekog HNK kazališno je vijeće dužno raspisati najkasnije godinu dana prije isteka mandata. Moj prvi mandat traje do 31. prosinca 2020. što znači da bi krajnji rok za raspisivanje natječaja bio kraj 2019. Kazališno vijeće riječkog HNK odlučilo je natječaj raspisati sedam mjeseci prije krajnjeg roka – potpuno legalno i legitimno s obzirom na činjenicu da će Rijeka tijekom 2020. i prva dva mjeseca 2021. godine biti Europska prijestolnica kulture pa je i stabilnost uprave HNK kao kreatora i organizatora značajnog dijela programa EPK iznimno važna, bio na mjestu intendanta ja ili netko drugi.

Također, svugdje u svijetu normalno je da ozbiljne kazališne kuće, a posebno opere, proceduru izbora novog menadžmenta, umjetničkog i poslovnog, započnu dvije godine, pa i više, prije isteka mandata. Produkcijski kompleksni projekti, a posebno međunarodne koprodukcije, kao i angažmani vrhunskih umjetnika, dogovaraju se dvije, pa i tri godine unaprijed za kazališta statusa i kapaciteta srodnih riječkom HNK-u. Primjerice, na riječkoj praizvedbi Wagnerovih “Tristana i Izolde”, koje ćemo producirati u sklopu programa EPK, radimo tri godine, a gostovanje riječke Opere na festivalu Savonlinna u Finskoj u srpnju 2020., jednom od najznačajnijih opernih festivala u Europi, započeli smo dogovarati u proljeće 2018.

NACIONAL: Kako to da se nitko osim vas nije javio i jeste li zadovoljni zbog toga? Neki vaši sugrađani misle da je izbor za intendanta organiziran tajno i da nitko zapravo nije znao niti je očekivao da će se raspisati pa da je to razlog zbog kojih je zaprimljena samo vaša prijava?

Ništa nije bilo tajno. Natječaj je proveden prema Zakonu o kazalištima i važećem Statutu HNK, koji, da i tu ne bude nekih sumnji, nije mijenjan za vrijeme mojeg, kao niti u vrijeme mandata Olivera Frljića. Natječaj je objavljen u Narodnim novinama i Novome listu, a o njemu su izvijestili i drugi mediji. Svaka ozbiljna i stručna osoba, kvalificirana kandidatkinja ili kandidat za tako složeno i visokostručno radno mjesto, morala je poznavati zakon i statut ustanove kojom eventualno želi upravljati, koji je naravno dostupan na internetskim stranicama kazališta. Niti sam ja odredio rokove u Statutu HNK Ivana pl. Zajca, niti sam raspisao natječaj, niti je moj problem što se nitko drugi na njega nije javio. Uostalom, možda i ima zainteresiranih, ali smatraju da svoj posao obavljam dobro i da bi na njih mogao doći red tek nakon mojeg drugog mandata. Ili, možda im je jasno da ne mogu predložiti program ozbiljniji, argumentiraniji i kreativniji od mojega? Zašto se odmah polazi od pretpostavke da je nešto tajno ili namješteno? Zašto se u našem društvu ne može niti zamisliti da je netko toliko stručan i dovoljno uspješan u svome poslu da u nekom trenutku nema pravu konkurenciju? Uvjeren sam da nitko od onih koji su na Gradskome vijeću glasali protiv mene, a i mnogi koji u svemu vide zakulisne igre, nije niti prelistao moj program rada i razvoja riječkog HNK na više od 90 stranica. Uostalom, ne sjećam se da sam u proteklih dvadesetak godina pročitao kandidacijski program za ravnateljsko mjesto u nekom hrvatskom kazalištu po opsegu, analitičnosti i kompetencijskom rasponu sumjerljiv mojem programu za prvi i sada drugi mandat. Nisam čuo niti jedan ozbiljan stručni komentar, pozitivan ili negativan, o ovom drugom programu, a prvim su se ozbiljno bavili samo Hasanbegović i Ana Lederer, pa pritom i djelovali protiv Ustava.

‘Od političara primarno očekujem da u našoj suradnji nema opresivne politike. Nina Obuljen Koržinek i Obersnel ulaze u red modernih političara, odnosno izvršitelja kulturnih politika’

Nacional: Zvučite dosta samouvjereno.

Svjestan sam da nekima zvučim i arogantno, ali ne zastupam ovdje sebe niti demonstriram svoj ego. Ja sam se doista u potpunosti afirmirao i ostvario sve svoje profesionalne ambicije i prije nego što sam se prije pet godina vratio u Rijeku i počeo raditi u riječkom Kazalištu. Čekam argumentirane stručne kritike mojeg dosadašnjeg intendantskog mandata i iste takve komentare i osporavanja programa za drugi mandat. Spreman sam za svaku raspravu. Ali što mogu kad nitko ne želi nastupiti s druge strane, pa onda vi i lokalna politika meni postavljate pitanja zašto se nitko drugi nije javio na natječaj. Pitajte druge.

NACIONAL: Što će biti s Talijanskom dramom? Koliko sam čula, mnogo je problema, posebno s financiranjem. Je li istina da se novac Talijanske unije trošio na neke stavke koje nisu predviđene tim novcem pa je ona zaprijetila da više neće biti novca?

Neistina. Riječ je o propaloj, dakle demantiranoj alternativnoj činjenici odnosno lažnoj vijesti, koju je lokalnim medijima podvalio izvjesni Sandro Damiani, te su na nju nasjeli i neki u Talijanskoj uniji, sve dok im taj isti Damiani nije postao glavni konkurent na internim izborima, iz čega je postalo očito da je ta osoba širenjem laži pokušala osvojiti neke političke bodove. Da se razumijemo – sva programska sredstva iz proračuna Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije, vlada Italije, Slovenije i Hrvatske, za program Talijanske drame, kao i drugih umjetničkih ansambala – Hrvatske drame, Opere ili Baleta – strogo su namjenska i unaprijed je određeno na što se, pa ponekad i u kojem postotku, smiju trošiti. Po realizaciji programa ta se sredstva, s kopijama svih računa i naloga za plaćanje, pravdaju tim istim izvorima. Niti jedno takvo pravdanje nama do sada nije odbijeno; bilo je samo jednom nekih tehničkih korekcija. Usto, riječki HNK je djelomično i u sustavu Riznice Grada Rijeke, što znači da nadležni odjeli gradske uprave, oni za kulturu i financije, u svakom trenutku imaju uvid u kompletno financijsko poslovanje Kazališta.

Nacional: Koji su uzroci problema s financiranjem?

Uzorci problema s financiranjem programa Talijanske drame sasvim su druge naravi. Riječ je isključivo o sredstvima koja osigurava Vlada Republike Italije preko Narodnog sveučilišta u Trstu. Navodno je na toj tršćanskoj ustanovi došlo do nekih financijskih malverzacija, o čemu su pisali talijanski mediji, što je onemogućilo redovito financiranje i zapravo uzrokovalo milijunsko povećanje duga riječkog HNK. Umjesto da sam obustavio svaku produkciju u jesen 2018. dok ne pristignu potrebna sredstva iz Italije te tako riskirao opstanak Talijanske drame, odlučio sam uzdati se u obećanja iz Talijanske unije i Trsta. Na kraju smo producirali nove projekte, a ugovor i sredstva iz Italije stigli su na našu adresu tek u proljeće 2019., dakle sa zakašnjenjem od godinu dana. I nakon svega, vodeći ljudi Talijanske unije i tršćanskog Narodnog sveučilišta usuđuju se biti toliko bezobrazni da ove godine postavljaju takve uvjete i takav ton suradnje da pomišljam podsjetiti ih da Rijeka nije talijanska kolonija.

NACIONAL: Nedavno ste predstavili novi četverogodišnji program. Uveli ste novost tijekom ljeta pa je tako u pulskoj Areni drugu godinu zaredom organiziran Summer Classics sa sjajnim programom. Je li taj program zapravo organiziran umjesto Riječkih ljetnih noći, festivala koji je zaista bio dobar, ali koji je pred kraj imao velikih problema s financiranjem? Hoće li se Noći vratiti?

Summer Classics, odnosno Ljeto klasike, festival je koji smo pokrenuli prošle godine u suradnji s Gradom Pula i s idejom obnove klasičnog glazbenog i glazbeno-scenskog programa u pulskoj Areni. Na izvedbama “Aide” i “Carmine Burane” u srpnju prošle godine okupilo se više od 6000 gledateljica i gledatelja, a produkcija je uvelike samofinancirana iz prihoda od prodaje ulaznica. Grad Pula usto je značajno logistički podržao inauguraciju festivala. U ovogodišnjem ljetnom klasičnom programu u Areni, “Aidi” smo dodali izvedbu Beethovenove “Devete simfonije” i novu produkciju “Carmen”. Grad Pula, Turistička zajednica Pule i Arena Hospitality prepoznali su ogroman kulturno-turistički potencijal tog projekta pa smo od njih dobili i financijsku odnosno sponzorsku potporu. Uz podršku još nekoliko manjih sponzora, uspijevamo organizirati festival koji ove godine ukupno košta oko dva milijuna kuna, od čega 15% troškova pokrivaju subvencije i sponzorstva, a preostalih 85% prihodi od ulaznica. Pritom se niti najmanje ne kompromitiramo u umjetničkom smislu, što potvrđuju reakcije publike i kritike. “Carmen”, kao i “Aidu”, radimo kao ambijentalne predstave, u kojima Arena postaje aktivna scenografija, umjetnička atrakcija, a ne prazna kulisa.

E sada – lijepo vas molim da pogledate sredstva koja od države i drugih izvora dobivaju Dubrovačke ljetne igre i Splitsko ljeto, te ih usporedite s iznosom produkcijskih troškova koji ti festivali pokrivaju iz prihoda od ulaznica. Jasno mi je da je riječ o dva tradicionalna nacionalna ljetna festivala i da je njihova funkcija sve samo ne komercijalna, ali neprihvatljivim smatram da je Riječke ljetne noći dotuklo zapravo postupno ukidanje financiranja od državne preko županijske pa sve do, čak, gradske razine. Usto, prošle i ove godine Hrvatska turistička zajednica “financirala” je Ljeto klasike s 0 kuna. Možda zato što joj je na čelu Kristjan Staničić, izdanak riječkog HDZ-a, koji mene smatra “amaterom”.

Naravno, treba biti korektan pa reći da su Noći postale i “žrtva” okolnosti koje nisu samo negativne. Da, Hasanbegovićevo kulturocidno mahnitanje zadalo im je jedan od smrtnih udaraca, a Primorsko-goranska županija ionako je oduvijek neshvatljivo štedljiva kad je u pitanju profesionalna kulturna produkcija. No s druge strane, Grad Rijeka i Ministarstvo kulture posljednje dvije godine fokusirani su na program Europske prijestolnice kulture u koji se ulažu značajna sredstva pa je pitanje ima li smisla održavati na životu brend Riječkih ljetnih noći koji je očito na izdisaju, ili bi se trebalo okrenuti novome vremenu i novim idejama.

NACIONAL: Kad smo kod financija, kako surađujete s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom i ministricom Ninom Obuljen Koržinek?

Kada vam kao kulturnom radniku i kreativnom producentu dvoje dužnosnika na političkim funkcijama izravno nadležnim za djelatnost ustanove kojoj ste na čelu, od kojih je jedan i predstavnik osnivača odnosno vlasnika Kazališta, omogućuju stvaranje i poslovanje u kojem nema niti natruha političkih očekivanja, nekmoli pritisaka, a da pritom kreirate program koji nije politički neutralan nego, štoviše, izrazito kritičan, tada mogu samo reći da je naša suradnja idealna, premda zapravo jedina normalna. Nisam ravnatelj odnosno intendant koji suradnju s političarima mjeri isključivo visinom financijske potpore. Od njih primarno očekujem da u našoj suradnji nema opresivne politike. Ponekad možda samo one nužne operativne. Kreativna sloboda, dakle i sloboda izražavanja, preduvjet je da s njima uopće komuniciram, a Nina Obuljen Koržinek i Obersnel, kao i njihovi najbliži suradnici Krešimir Partl i Ivan Šarar, ulaze u red modernih slobodoumnih političara odnosno izvršitelja kulturnih politika i strategija. To ne znači da se moramo oko svega slagati. Naprotiv, rasprave s Obersnelom i Šararom nerijetko su temperamentne, s obje strane, no ja ne dijelim iluziju mnogih kulturnih djelatnica i djelatnika da je funkcija politike izvršavanje njihovih ideja. Političari imaju mandat da provode svoje ideje, od izbora do izbora. Mi u kulturnom sektoru imamo nezanemarivu moć utjecaja na politiku. Kad nam to ne polazi za rukom, ili, još gore, smatramo da smo izloženi opresiji, još uvijek imamo načina o tome otvoreno govoriti, boriti se, i, da, snositi posljedice; pa odlazimo, pa se vraćamo, ili odustajemo, ili – i sami postajemo političari. Pravila igre i rasporedi moći zapravo su jednostavni. Ne zavaravam se da može biti bitno bolje. Samo gore. Pa i bilo je, ne tako davno.

NACIONAL: Vi ste dakle zadovoljni mandatom ministrice i ne mislite da je i ona trebala biti zahvaćena ovom rekonstrukcijom Vlade?

Iz prethodnog odgovora jasno je da jesam. Nina Obuljen Koržinek je daleko najstručnija osoba na čelu Ministarstva kulture koju smo imali od početka devedesetih. S takvim kompetencijama ona provodi svoju kulturnu politiku za koju ima mandat. Nisam dovoljno upućen u sve sfere djelovanja aktualnog Ministarstva kulture, ali o onima koje se odnose na moj djelokrug, dakle zakonsku regulativu i financiranje izvedbenih umjetnosti, smatram da se radi iznimno dobro. Ono što mnogi ne razumiju jest da neki procesi i osjetne promjene trebaju vrijeme, posebno ako im se želi pristupiti stručno. U tom smislu aktualna je ministrica možda i najmanje političarka od svih dosadašnjih. Utoliko joj i najviše vjerujem.

‘U kampanji Rijeka 2010 EPK sramotna je uloga direktora HTZ-a Kristjana Staničića, čiji suigrači na lokalnoj razini zapravo ruše projekt EPK, bez sumnje najznačajnijeg kulturnog projekta’

NACIONAL: Kako uopće komentirate tu rekonstrukciju? Što se može zaključiti iz ovakvog ponašanja ministara i premijera te njihovog odnosa? Djeluju li na kulturnu javnost turbulencije u državnoj politici? Kako vi gledate na njih?

Gledajte, ja sam u početku kao novinar i kazališni kritičar, a potom znanstvenik, sveučilišni profesor, dramaturg i kreativni producent, pa naposljetku ravnatelj i intendant, izborio svoje pobjede i poraze u različitim oblicima kritičkog otpora protiv Tuđmanove nacionalističke diktature, Sanaderova korumpiranog, Karamarkova mračno-grotesknog i proustaškog te Grabar-Kitarovićkinog revijalnog nacionalizma, tako da aktualnu Plenkovićevu Vladu, kao i onu Milanovićevu, doživljavam kao godišnji odmor. Kad-tad vratit će se neki Tuđman, Sanader ili Karamarko, pa treba biti spreman za nove i teže bitke, ili konačne odlaske. Odmor je kad za većinu ministara u Milanovićevoj ili Plenkovićevoj vladi uopće ne znam tko su dok ne izbije neka afera. Naravno, važno je da prije ili kasnije, postoji li osnovana sumnja, a posebno ako se dokaže krivnja, političari snose odgovornost, za početak političku. Jasno mi je da bi mediji i dio javnosti najradije da premijeri smjenjuju ministrice i ministre ili čak sami podnose ostavke nakon svake ozbiljnije i navodne afere, ali to tako ne funkcionira ni u daleko razvijenim demokracijama. Ponekad me čudi toliki idealizam ili, točnije, naivnost naših medija i dijela javnosti. Naravno, mediji, kao i kultura, a danas i neusporedivo izravnije široka javnost putem društvenih mreža, moraju biti korektivi politike odnosno vlasti, no često se pitam tko danas još uopće, da tako kažem metaforički – čita Shakespearea? Politika je kompleksna, nimalo bezazlena i nevina praksa, a kapital je oduvijek bio njezin saveznik, no ni mediji, ni kultura, ni javnost odnosno – narod, ne mogu u toj igri biti bez odgovornosti.

NACIONAL: Korupcija je nešto što ćemo još dugo osjećati i što se stalno spominje kad se priča o najnovijoj rekonstrukciji Vlade. Koliko ste vi u HNK-u Ivana pl. Zajca, ili u Gradu, naišli na takvo što?

Kao što znate, protiv bivše intendantice Nade Matošević Orešković i dijela njezine uprave, u prvom redu poslovne ravnateljice i lažnog ravnatelja Opere Ozrena Prohića – ta je osoba upravljala Operom riječkog HNK više od pet godina bez zakonom propisanog ugovora o radu – Državno odvjetništvo je podignulo optužnicu, a u cijelom slučaju HNK Ivana pl. Zajca nalazi se u ulozi oštećenog. Nadam se da će cijeli proces biti dovršen do kraja mojeg drugog mandata. S obzirom na to da sam bio uključen u sve faze istražnog postupka, a poznat mi je i tekst optužnice, mogu reći da se u cijelom slučaju nadležne osobe i službe Grada Rijeke ne pojavljuju kao odgovorne u bilo kojem smislu. Jasno vam je, međutim, da o cijelom slučaju ne mogu govoriti više do okončanja sudskog procesa jer u njemu predstavljam oštećenu stranu.

NACIONAL: Vi, kao ni vaš prethodnik Oliver Frljić, niste baš u milosti kad je u pitanju riječki gradski HDZ. Je li se situacija smirila i što vam zamjeraju?

Ne, situacija se nije smirila i zapravo je gora nego ikada. Na sjednici Gradskoga vijeća na kojoj se raspravljalo i odlučivalo o mojoj kandidaturi skoro dva sata bio sam prisiljen slušati besramne laži, omalovažavanja i krivotvorine, prije svega iz bivšeg i aktualnog sastava HDZ-a, zbog kojih sam se ozbiljno zabrinuo nad sudbinom grada u kojem djeluje takav politički ološ. Ti su me ljudi gledali u oči i iznosili neistine o poslovanju riječkog Kazališta i rezultatima mojeg rada koje svatko može provjeriti u javno dostupnim financijskim i statističkim izvještajima, kao i u mojem kandidacijskom programu. Naposljetku, kad sam im htio odgovoriti za govornicom Gradskoga vijeća, krenuli su mahnito urlati na mene i zapravo mi onemogućili da slobodno govorim u rodnome gradu i obranim prije svega ugled riječkog Hrvatskog narodnog kazališta. Pokupio sam se iz Gradskoga vijeća vlastitoga grada kao da sam za govornicu zalutao s ceste, a u taj grad iz šume, te se najozbiljnije zapitao što još uopće radim u Rijeci, nakon svega. Bio je to samo trenutak slabosti. Nova sezona započinje u rujnu. Borba se nastavlja. Ponovno čitam Shakespearea, a ta ekipa vjerojatno i ne zna da on nije napisao samo “Hamleta” i “Romea i Juliju”.

NACIONAL: Kako komentirate situaciju po pitanju EPK? Čini se da Rijeka nije spremno dočekala EPK i neke će se stvari morati sklepati na brzinu. Mislite li da će to biti sramota, kao što neki misle, ili će Rijeka osvjetlati obraz? Hoće li EPK pomoći Rijeci?

Ma kakva sramota? Jedino što je sramotno u ovom trenutku je destruktivna kampanja dijela riječkog političkog kružoka, prije svega lokalnog HDZ-a i još nekih usputnih i privremenih stranaka, poput Mosta, Živog zida i Akcije mladih, na čelu s ekipom gubitnika kojoj ne može biti manje od 35 godina, prema projektu Rijeke kao Europske prijestolnice kulture. Događa se ono zbog čega je u nekim gradovima EPK propadao, pa time i šanse tih gradova da se istrgnu iz provincijalnog lera. Posebno mi je u toj kampanji sramotna uloga direktora HTZ-a Kristjana Staničića, čiji suigrači na lokalnoj razini zapravo ruše projekt Rijeke – Europske prijestolnice kulture, bez sumnje najznačajnijeg kulturno-turističkog projekta u povijesti samostalne Hrvatske. Evo prilike za premijera Plenkovića i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da pokažu svoju političku vjerodostojnost. EPK nije samo riječki projekt, a još manje samo projekt riječkog SDP-a. EPK je za Rijeku projekt biti ili ne biti, dakle projekt o kojem ozbiljno ovisi njezin identitet i budućnost, dakle opstanak.

Komentiraj