Ivica Modrić, bivši član Uprave HOPS-a i osječkog gradskog HDZ-a, danas je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na 10 mjeseci rada za opće dobro jer je 28. ožujka 2019. oko 16.25 sati u
Ulici Lavoslava Ružičke na zagrebačkom Vrbiku uslijed prometnog incidenta udario pješaka Paška P. i teško ga ozlijedio.

Mjesto incidenta, Lavoslava Ružičke na zagrebačkom Vrbiku

Sudac Marijan Bertalanič u cijelosti je potvrdio navode iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u kojoj je bilo navedeno da se incident zbio nakon što je Ivica Modrić izašao iz osobnog automobila Škoda Superb kojim je upravljao i najprije se verbalno sukobio s pješakom Paškom P. koji je prelazio pješački prijelaz te ga potom, s namjerom da ga teško ozlijedi, udario zatvorenom šakom desne ruke u predjelu lica i praktički mu slomio lijevu jagodičnu kost i gornju lijevu čeljust.

Presuda je u četvrtak ujutro donesena nakon saslušanja okrivljenog Ivice Modrića koji je izrazio žaljenje zbog događaja, ali i ustvrdio da je postupao u nužnoj obrani i da se incident nije zbio onako kako je na svjedočenju opisao oštećeni Paško P., koji je de facto tvrdio da je Modrić njega napao nakon što se prethodno zbog velike brzine nije
zaustavio na pješačkom prijelazu. Ivica Modrić tvrdio je da nije istina da je jurio, a da je iz automobila izašao nakon što je Paško P. svom silinom lupio šakom po haubi službenog vozila kojim je upravljao.

Silina tog udarca, kako on tvrdi, bila je tako jaka da je na limu ostalo udubljenje, a kad je izašao iz automobila, Paško P. je nasrnuo prema njemu te se morao braniti.

Sudac je, međutim, odbio saslušati svjedoke za koje je obrana tvrdila da su imali izravna saznanja o događaju i to s obrazloženjem da se njihova imena ne nalaze u policijskom očevidu, a također nije prihvatio niti jedan od drugih dokaza koji je obrana prezentirala, a koji su, prema njihovim navodima, mogli pomoći dokazivanju da je Paško P. prikazao tijek događaja u iskrivljenom svjetlu, kako bi svu krivnju prebacio na okrivljenog Ivicu Modrića.

Prema ranijem svjedočenju Paška P., Modrić je u jednosmjernoj uličici nedaleko Filozofskog fakulteta jurio velikom brzinom i iako je “svozačem uspostavio kontakt očima” i računao da ima dovoljno vremena stati na pješačkom prijelazu, ovaj nije usporio, već je još jače stisnuo po gasu i prošao kraj njega na 30 do 50 centimetara.

“Instiktivno sam poskočio i dotaknuo jagodicama desne ruke po zadnjem desnom bočnom dijelu auta. Zakočio je naglo, a ja sam prešao cestu dok mi je on mahao lijevom rukom kroz prozor te rekao:

“Kome ti diraš auto?” – ispričao je Paško P. na svjedočenju u veljači ove godine. Na to je Modrića pitao “je li normalan” te mu rekao da ga je skoro pregazio, a ovaj mu je uzvratio “Dosta mi je vas mladih”. U nastavku svjedočenja Paško P. je, kako je tada prenio Jutarnji list, ispričao:

“Rekao sam mu da umjesto da muči, on me napada. Bio sam frustriran, mahnuo sam rukom i izrekao mu jednu psovku, ali, da napomenem, on je mene prije toga već pošteno počastio psovkama. Nastavio sam hodati dalje
jer za mene je stvar bila gotova. Računao sam da je i on već otišao, ali kako sam čuo da trube auti, okrenuo sam se i vidio Škodu koja je i dalje bila na cesti te vozača da hoda prema meni. Mislio sam da će mi se unijeti u facu, ali mi je taj stariji čovjek, koji mi otac može biti, rekao ‘sad ćeš vidjeti’ te me desnom rukom udario u lijevu stranu lica.

Pao sam na pod i lupio glavom. A kad sam se ustao s poda i vidio u staklu kafića deformirano lice, pitao sam vozača je li svjestan što mi je napravio. Odgovorio mi je da sam se tek sad uvalio u probleme i da ne znam s kim imam posla. Krv s lica je samo počela teći.”

No, kad je vozača pozvao da pričekaju policiju, on je umjesto toga zaprijetio specijalnom policijom i odvezao se dalje, tvrdio je.

Međutim, Modrićev odvjetnik Franjo Ribić već na tom ročištu u veljači predložio je da se u sklopu dokaznog postupka pregledaju fotografije vozila jer je nakon incidenta na Vrbiku na službenom vozilu tvrtke HOPS napravljena procjena štete vozila budući da su na automobilu bila vidljiva ozbiljna oštećenja.

Na ročištu u četvrtak, odvjetnik Ribić pokušao je u spis dostaviti nalaz ovlaštenog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo u kojem je bilo navedeno da se na stražnjem lijevom vanjskom kutu gornje strane prtljažnika službene Škode Suberb nalazilo udubljenje dubine oko 5 milimetara.

Sudac je odbio prihvatiti taj nalaz kao dokaz uz obrazloženje da je riječ o privatno plaćenom vještačenju, iako je tom nalazu bila priložena i službena procjena štete od strane osiguravateljskog društva te račun za popravak vozila. Umjesto toga, sud je trebao službenim putem pribaviti dokumentaciju osiguravateljskog društva.

Rupa dubine 5 milimetara na poklopcu prtljažnika, čiju je fotografiju Nacional dobio na uvid, trebala je obrani poslužiti kao jedan od glavnih dokaza da oštećeni Paško P. nije govorio punu istinu prilikom svog svjedočenja.

Naime, Paško P. je na suđenju izjavio da je “dotaknuo jagodicama desne ruke po zadnjem desnom bočnom dijelu auta”. Međutim, da je automobil samo “dotaknuo”, na njemu ne bi mogla nastati tako velika udubina.

To, naravno, nikako ne opravdava činjenicu da mu je okrivljeni Ivica Modrić nakon toga razbio pola čeljusti, ali Modrić tvrdi da je Paško P. njega prvi napao te da se morao braniti. U izjavi na sudu je rekao da već 20 godina ima tešku povredu kralježnice koju je zadobio nakon što je automobilom sletio u provaliju i jedva ostao živ te je postavio pitanje:

“Zamislite što bi bilo da je on mene udario i da sam ja s ozlijeđenom kralježnicom pao na pod.” Također je konstatirao da je on već platio visoku cijenu zbog tog incidenta jer je praktički u roku četiri dana nakon tog događaja u ekspresnom postupku smijenjen s funkcije člana Uprave tvrtke HOPS. I on i njegov odvjetnik konstatirali su da je protiv njega još ranije vođen “medijski linč” i to zato, kako su tvrdili, jer Paško P. radi u jednoj tvrtki povezanoj s medijskom djelatnošću te ima snažne veze u medijima.

Dodatna intriga je da je sud u cijelosti prihvatio verziju događaja koju je ispričao Paško P. jer je to potvrdio jedan svjedok, a riječ je o djelatniku Zagreb parkinga koji je sve gledao s određene udaljenosti. Međutim, obrana smatra da je nelogično da je na suđenju saslušan samo jedan svjedok budući da se događaj zbio de facto ispred kafića “Titanik”
na Vrbiku gdje je bilo prisutno još svjedoka koji su mogli vidjeti događaj i koji su bili znatno bliže nego djelatnik Zagreb parkinga.

Neki od tih svjedoka, kako je naveo odvjetnik okrivljenog, javili su se Modriću nakon što je priča objavljena u medijima, međutim, sudac je odbio pozvati te svjedoke prihvativši tezu tužitelja to jest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da je svrha pozivanja svjedoka odugovlačenje postupka.

Modrić je tijekom suđenja bio zbunjen činjenicom da je sudac odbio saslušati ijednog svjedoka na njegovoj strani pa je nakon presude u izjavi za nacional.hr rekao:

“Odmah nakon incidenta moje je ime izašlo u javnosti, prikazali su me kao brutalnog i moćnog čovjeka, ujedno su napisali da imam 52 godine, što je valjda trebalo sugerirati da sam u punoj snazi, iako je točno da imam 62 godine i tešku ozljedu kičme. Optužba je tvrdila da sam jurio velikom brzinom, iako je riječ o maloj uličici u koju se ulazi nakon zavoja od 90 stupnjeva, gdje ni da sam htio nisam mogao razviti veliku brzinu, a osim toga događaj se zbio usred prometne gužve. Zašto bih ja uopće izlazio iz vozila i ganjao nekog klinca kojem navodno nisam stao na zebri?

Povod za moj izlazak iz automobila je bilo njegovo lupanje šakom po haubi, a to lupanje je bilo toliko snažno da je nastalo udubljenje na limu. Potom smo se verbalno sukobili, a on je nasrnuo na mene i ja sam u obrani podigao šaku. On je potom pao na pod. Moja je greška što sam se udaljio s mjesta događaja, ali to sam učinio jer je nakon što smo se sukobili, oštećeni počeo nešto tražiti u ruksaku, a jedna osoba sa strane je povikala da možda vadi nož ili pištolj te sam se ja udaljio. Osim toga, moje vozilo ostalo je nasred ceste i blokiralo promet te sam ga morao pomaknuti. A vidio sam da je oštećeni ustao te krenuo za mnom, kasnije se ispostavilo da me fotografirao. Sve je u roku keks završilo u medijima, a ja sam unaprijed proglašen krivim.

Ponavljam, iskreno mi je žao što je do toga uopće došlo, a posebno što sam nenamjerno nanio tom dečku tešku ozljedu. Međutim, da se nisam obranio, ja bih bio taj koji bi ležao na podu. Nakon što je to objavljeno, javili su mi se međutim drugi svjedoci koji su bili spremni ispričati sudu što su točno vidjeli, ali to ovaj sud nije zanimalo. Zato
ću podnijeti žalbu.”

Sudac Marijan Bertalanič, međutim, u obrazloženju presude tvrdio je da Modrić tijekom postupka nije pokazao nimalo samokritičnosti te da će jedino kazna od 10 mjeseci rada za opće dobro biti adekvatna kako bi počinitelj bio adekvatno sankcioniran. Naime, tužiteljstvo je tražilo uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora to jest kazna ne bi bila izvršena ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.