Biografija Susan Sontag koja je rat u BiH prva nazvala genocidom

Knjigu ‘Sontag – život i djelo’ Benjamina Mosera – koji je za nju u svibnju dobio Pulitzerovu nagradu – izdao je sarajevski Buybook. Biografija je to o Susan Sontag koja je jedanaest puta posjetila Sarajevo, a danas jedan trg u tom gradu nosi njezino ime

Ona je bila prva svjetski poznata ličnost koja je javno rekla da je ono što se događalo u Bosni 1993. bilo genocid’, rekao je Haris Pašović, mladi kazališni redatelj. ‘Prva. Ona je to duboko razumjela. Bila je apsolutno, stopostotno tome posvećena jer je smatrala da je to važno za Bosnu, ali da je važno i za svijet.’” Navod je to s 480. stranice knjige “Sontag – život i djelo” američkog pisca Benjamina Mosera, koju je nedavno, u prijevodu Senade Kreso, objavio sarajevski Buybook. Riječ je o 700 stranica dugoj biografiji Susan Sontag, jedne od najmarkantnijih američkih i svjetskih spisateljica i intelektualki druge polovine dvadesetog stoljeća, čije je pisanje i djelovanje presudno utjecalo na kulturne i svjetonazorske tokove suvremenosti.

Vrijednost je Moserove knjige višestruka: objavljena u Americi krajem prošle godine i dočekana s kritičarskim oduševljenjem najvišeg ranga, pa je – s itekakvim opravdanjem – nagrađena ovogodišnjom Pulitzerovom nagradom za biografiju. U bivšoj Jugoslaviji, pak, Moserova knjiga zaslužuje naročitu pozornost, ništa manju od one u Americi, jer autor, među ostalim, temeljito rekonstruira moralnu, intelektualnu i ljudsku bliskost koju je Susan Sontag uspostavila sa Sarajevom i ratnim žrtvama velikosrpskog pohoda devedesetih, nakon što ju je, u travnju 1993., u Sarajevo doveo njezin sin, spisatelj i publicist David Reef. Na tom se tragu prepleću i mnogi nadahnjujući osobni odnosi, jer je autorica prijevoda Moserove knjige na bosanski, ugledna sarajevska prevoditeljica Senada Kreso, najprije prevodila samu Susan Sontag, a potom je spisateljicu osobno upoznala u ratnome Sarajevu i često se s njom družila u infernalnoj atmosferi neprestane smrtne prijetnje, da bi naposljetku, petnaest godina nakon što je Susan Sontag napustila ovaj svijet, prevela i kapitalnu biografiju sjajnog pisca Benjamina Mosera, zbliživši se i s njim tijekom rada na prijevodu.

Autor biografije Benjamin Moser na radionici na Bookstanu, Međunarodnom festivalu književnosti. PHOTO: Paul Lowe, Bookstan / Vanja Ćerimagić

 

No ne treba podleći kampanilističkom pogledu na Moserovo djelo. Od četiri dijela knjige, svaki po stotinjak i više stranica, dolasci Susan Sontag u Sarajevo opisani su tek u četvrtom, posljednjem dijelu. Moserova knjiga, riječju, neusporedivo je šire djelo od važne sarajevske epizode; možda i najvažnije, ali ipak samo epizode u životu velike spisateljice. Jer Susan Sontag sudjelovala je, često kao jedna od najutjecajnijih, u svim ključnim svjetonazorskim raspravama druge polovine dvadesetog stoljeća: raspravi o slobodi kao takvoj, raspravi o oslobođenju žena i homoseksualaca, raspravi o ratu i patnji, o Americi i njezinoj ulozi, o bolestima – AIDS-u naročito – raspravi o utjecaju javnosti i medija na ljudske živote… Moser minuciozno i temeljito rekonstruira, kroz život, knjige i javno djelovanje Susan Sontag, svaku od tih diskusija pa slaže fascinantnu kroniku vremena, svojevrsnu kulturnu povijest druge polovine dvadesetog stoljeća, iz koje čitatelj uči mnogo više nego o samoj Susan Sontag. Moserova se knjiga, na stanovit način, može usporediti sa sličnim velikim panoramskim djelima suvremenosti kakvo je, primjerice, “Prekretnica” Klausa Manna, tragičnog sina velikog pisca Thomasa Manna, koji je u toj svojoj autobiografiji opisao nevjerojatne životne mijene što ih je prošao, od carističke Njemačke prije Prvog svjetskog rata do svog sudjelovanja u pobjedničkom pohodu američke vojske u uništenju nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, da bi obiteljsku kuću obitelji Mann u Münchenu, po oslobođenju, pronašao pretvorenu u nacistički bordel.

 

Autor rekonstruira bliskost koju je Susan Sontag uspostavila sa Sarajevom i ratnim žrtvama velikosrpskog pohoda 1990-ih, nakon što ju je, u travnju 1993., u Sarajevo doveo sin

 

I kao što je Mann ispisao potresnu ispovijest elitne i liberalne intelektualne europske obitelji prve polovine dvadesetog stoljeća, tako je i Moser rekonstruirao ništa manje uzbudljivu i poticajnu povijest velike američke intelektualke i njezina etičkog i umjetničkog utjecaja koji je uvelike nadilazio Ameriku i njezin donekle zatvoreni intelektualni život. No Moser je učinio i više od toga: s obzirom na to da je dobio pristup najintimnijim zapisima Susan Sontag – koje, osim najuže obitelji, nitko prije njega nije čitao – svoju je protagonisticu, onkraj njezine dojmljive javne slike, uspio rekonstruirati kao osobu, razotkrivajući tako nesklad između autoritativne i dojmljive javne persone “pred kojom su se zidovi razmicali” – kako su za Sontag znali govoriti – i nesigurne, pred samoćom uplašene, ambicijom vječno gonjene i obiteljskim traumama opterećene žene koja nije podnosila da ostane sama.

Potrebna je fascinantna spisateljska sposobnost da se napiše takvo djelo: da se vjerno, iscrpno i jasno rekonstruira javno djelovanje velike intelektualke koja nikad nije mirovala i da se istodobno, i isprepleteno, opiše osoba i sve njezine intimne tajne. A Susan Sontag bila je žena slobode: u mjeri u kojoj se, s toliko dojmljivog dostojanstva, zauzimala za slobodu združenu s osobnom, etičkom i intelektualnom odgovornošću, s isto je toliko nepopustljive odlučnosti tragala za odgovorima o vlastitoj slobodi – što može zvučati uznosito, ali nipošto nije lako. Ta ju je potraga, naime, vodila od ranog i katastrofalnog braka, u kojemu je supruga napustila s dvadeset, kada je njihov sin David imao tek godinu dana, preko osvještenja vlastitog lezbijstva, do razuzdane tjelesnosti i cjeloživotne poliamorije u kojima je promijenila brojne partnere i partnerice, da posljednja desetljeća života provede u napornoj, ali napokon trajnijoj vezi sa znamenitom fotografkinjom časopisa Rolling Stone Annie Leibowitz.

Predstavljanje biografije ispred narodnog pozorišta u Sarajevu, na Trgu Susan Sontag. PHOTO: Paul Lowe, Bookstan / Vanja Ćerimagić

 

No mnogo važnije od svega toga, Susan Sontag bila je izvanredna i plodna esejistica, spisateljica, redateljica i javna intelektualka najvišeg ranga – a Moserova knjiga pruža pouzdan, uravnotežen i cjelovit uvid u njezin umjetnički i intelektualni rad. Javni obuhvat njezina djelovanja proteže se na doslovno sve relevantne javne rasprave druge polovine dvadesetog stoljeća, a David Moser je toliko dobar pisac da je, u šestotinjak stranica teksta i još stotinjak stranica bilježaka, napomena, bibliografije i fotografija, uspio sazdati ništa manje nego grandioznu kulturološku, intelektualnu, osobnu, pa – zašto ne? – i pikanterijsku povijest stoljeća iz kojeg je izrastao današnji liberalni Zapad.

Zapad koji je, kako je to Sontag naslutila kao rijetko tko – skončao devedesetih u Sarajevu. U travnju 1993. multietnički europski grad već je godinu dana gorio pod granatama velikosrpskih topova pomno raspoređenih u ubilački opsadni prsten. U gradu, u svom stanu “razvaljenom granatama”, živjela je i Senada Kreso. “Susan sam upoznala prvoga dana po dolasku u grad. Pamtim dobro kako joj, zajedno s njenim sinom Davidom, prilazim dok ona daje intervju nekoj svjetskoj televizijskoj stanici. Pamtim kako je bila visoka, meni se činilo da je bila visoka barem tri metra. Pamtim svoje strahopoštovanje, u njenoj blizini zaista osjećaš kako si u svakom pogledu malen. I onda ona to strahopoštovanje razbije tutnuvši mi parfem Chanel 5 u ruku”, ispričala je za Nacional Kreso, prevoditeljica Moserove knjige. “Tad mi se, a i sad to tako pamtim, činilo da je to najveće pakiranje parfema koje sam ikad vidjela, veće svakako od onih koje možeš kupiti u duty free shopu. Veće i fizički i metafizički. I bilo je veće jer pokloniti parfem nekome tko nema ništa, tko je izgladnio, tko se smrzava, u gradu u kojem je kilogram soli u tom času bio skuplji od tog parfema – to je moglo pasti na um samo nekom kao Susan Sontag. Parfem kao metafora!” sjeća se Senada Kreso.

 

‘Moserov dolazak u Sarajevo i objavljivanje knjige o Susan Sontag jedni su od najvećih kulturnih događaja i u BiH ali i šire, u ovoj teškoj godini’, kaže Damir Uzunović iz Buybooka

 

Moser je rekonstruirao kako je Sontag uopće dospjela u opkoljeni grad. Njezin sin David Reef, novinar, publicist i pisac, došao je u Sarajevo u rujnu 1992. “Kao i toliki drugi novinari koji su putovali u Sarajevo, i on je to uradio zato što je vjerovao, koliko god implicitno, u postojanje civiliziranog svijeta i u dužnost da ga se informira. ‘Ako bi se vijesti o Bosni jednostavno mogle prenijeti ljudima’, mislio je, ‘neće se dozvoliti nastavak tog pokolja’”, piše Moser i nastavlja: “Na kraju prvog posjeta razgovarao je s Mirom Purivatrom, koji će kasnije osnovati Sarajevo Film Festival, i pitao ima li nešto ili neko koga bi mogao dovesti sa sobom kad ponovo dođe. ‘Jedna od osoba koje bi mogle savršeno razumjeti što se ovdje dešava je definitivno Susan Sontag’, odgovorio mu je. Ne spominjući vezu – ‘naravno’, Miro mi je rekao: ‘Nisam znao da joj je on sin’ – David mu je rekao da će učiniti što može. Pojavit će se na Mirinim vratima nekoliko sedmica kasnije. ‘Zagrlili smo se i on mi je rekao: ‘Okej, tražio si nešto od mene i doveo sam ti gosta.’ Iza vrata je stajala ona. Susan Sontag. Ukočio sam se.’ Trebat će barem mjesec dana da shvati njihov odnos: ‘Nikad mi nisu rekli’. To je bilo u travnju 1993. i prvi od jedanaest Susaninih posjeta mjestu koje će postati tako važno u njenom životu da je jedan trg u centru grada po njoj nazvan – tako važno da će David razmišljati da je tamo sahrani.”

“Benjamin Moser uspio je napisati dobro istraženu i na činjenicama utemeljenu biografiju jedne veoma kompleksne, često zbunjujuće kontradiktorne i kontroverzne osobe i velike intelektualke – što samo po sebi nije bilo lak zadatak”, ocijenila je za Nacional prevoditeljica Senada Kreso. “Uspio je napisati priču o jednom od najuzbudljivijih perioda u američkoj – i ne samo američkoj – povijesti; sjetimo se samo revolucija, turbulencija, tragedija koje su obilježile drugu polovinu 20. stoljeća – od rata u Vijetnamu do AIDS-a. Uspio nam je približiti pokrete i preokrete koji su se dešavali na različitim umjetničkim poljima. Njegova je osnovna kvaliteta sposobnost da gotovo doslovno uđe u glavu, dušu i srce osobe o kojoj piše. Do mjere da se njegov jezik, stil i mišljenje na neki čudan način približe jeziku, stilu i mišljenju onog o kome piše. Kad je u pitanju Susan Sontag, dovoljno je znati da Moser pripada istom soju njujorških intelektualaca kao ona, da je kao autor ‘odgajan’ u okrilju časopisa New York Review of Books za koji već godinama redovito piše eseje i književnu kritiku. Moser je sjajan pisac, jer da nije, nikad mu se ne bi otvorila vrata jednog od najboljih književnih časopisa u svijetu niti bi izuzetno strogi i zahtjevni sin Susan Sontag njega odabrao da napiše njenu biografiju”, kazala je za Nacional Senada Kreso.

Kako se dogodilo da je Moserov prijevod načinjen i objavljen u Sarajevu, objasnio nam je utemeljitelj i urednik tamošnje znamenite izdavačke kuće Buybook Damir Uzunović. “U gluho doba noći, ima ona taj običaj, zove me Senada Kreso i kaže: ‘Imam savršenu knjigu.’ Ovoga puta bio je to Benjamin Moser, ‘Sontag – život i djelo’. Pogledao sam dostupne informacije – knjiga je krajem 2019. tek izašla u Americi – i jako mi se svidjela konstatacija da se radi o ‘velikom američkom romanu napisanom kao biografija’ – i to je bilo to, pun pogodak, jer život i djelo Susan Sontag jest veliki američki roman. Cijelu stvar u našem opredjeljenju da radimo tu obimnu i izvanrednu knjigu zašećerilo je Moserovo nastojanje da finale Susanina života i djela bude baš Sarajevo, koje je na jednom mjestu nazvao ‘srcem ostavštine Susan Sontag’”, rekao je Uzunović i nastavio: “Kad je početkom svibnja ove godine Moser za taj ‘veliki američki roman’ dobio Pulitzera, znali smo da u džepu imamo veliki kulturni kapital i da će objavljivanje knjige, a kasnije i Moserov dolazak na otvorenje međunarodnog festivala književnosti – Bookstan, u listopadu ove godine u Sarajevu, biti pun pogodak. Pokazalo se da smo svi bili u pravu. Njegov dolazak i objavljivanje knjige o Susan Sontag – intelektualnoj kraljici, osobi koja je uvijek bila na mjestu na kojem se moralo biti – prepoznat je i ovdje i šire kao jedan od najvećih kulturnih događaja u ovoj teškoj godini. Njezin dolazak u Sarajevo, svi njezini povratci u Sarajevo, grad svog ishodišta, bili su trajna inspiracija za autora Mosera da ni u jednom času ne dvoji i da dođe ‘u srce Susanine ostavštine’ čak i u vrijeme pustih aerodroma i otkazanih letova.” Jer tako je – u vrijeme pustih aerodroma i otkazanih letova – u Sarajevo dolazila i Susan Sontag, žena koja “nikad nije bila za umjerene pristupe bez konfrontiranja”.

Komentiraj