Bernardić udara na vođu preko Holdinga

Objavljeno u Nacionalu br. 797, 2011-02-22

Davor Bernardić traži izvješća o radu Zagrebačkog holdinga, želi svoje ljude u vrhu firme te izaziva sukob s Ivom Čovićem i stvara krizu u SDP-u

‘Nedavni Bernardićev napad na Ivu Čovića i Zagrebački holding, zapravo je nova provokacija upućena Zoranu Milanoviću. Teško je otkriti stvarne motive zbog kojih Davor Bernardić pokušava izazvati sukob, ali ovo je izborna godina i nastavi li se ovako ponašati i štetiti stranačkim interesima, mogao bi snositi prilično teške političke konzekvence. U ovom trenutku SDP ne smije dozvoliti bilo kakvu destabilizaciju Zagrebačkog holdinga”, ispričao je prošli tjedan za Nacional član vrha Socijaldemokratske partije Hrvatske.

U vodstvu SDP-a smatraju kako u zagrebačkoj organizaciji djeluje trojac koji se oteo kontroli, a to su Davor Bernardić, saborski zastupnik Gordan Maras te Zvane Brumnić, tajnik Gradskog odbora SDP-a. Posljednjih dana na njihov je račun plasirana i optužba prema kojoj su na važne položaje u Holdingu pokušali postaviti svoje ljude od povjerenja, ali Čović je odbacio njihove pritiske. Budući da Milanović kontrolira SDP-ove gradske vijećnike, a time posredno i Holding, Bernardić i njegovi saveznici pokušavaju neformalnim pritiscima kompromitirati i oslabiti Ivu Čovića.

Stvar je u tome da za SDP ova situacija znači puno veću opasnost od pojednostavljivanja kako je to sukob Bernardića i Milanovića. Zagrebački holding jest najveća tvrtka kojom upravlja SDP, koji na primjeru ove kompanije, čiji godišnji promet iznosi približno milijardu eura, pokazuje sposobnost rukovodstva u složenim sustavima. Holdingov godišnji financijski obrt, plus nekretnine nad kojima je vlasnik, veći su od proračuna većine vladinih ministarstava. U Zagrebu i užoj okolici živi i jedna četvrtina hrvatskog stanovništva, a područje koje pokriva Zagrebački holding obuhvaća četiri od deset izbornih jedinica, što ukazuje na stratešku važnost tvrtke koju vodi Ivo Čović, pouzdani suradnik Zorana Milanovića. Također, važnost Holdinga je i u situiranju SDP-u odanih kadrova, koji su zaposleni u raznim podružnicama. Riječ je o praksi čiji je rodonačelnik Milan Bandić, a nakon što je prošle godine kontrolu Zagrebačke skupštine preuzela široka antibandićevska koalicija u rasponu od SDP-a i HNS-a do HDZ-a i Nezavisne liste Velimira Sriće, predstavnici ovih stranaka također su iskoristili priliku i ubacili svoje kadrove.

Ali daleko najveću moć zadržao je SDP – iako posljednji Bernardićevi postupci prijete urušavanjem dogovorenog međustranačkog pakta o podjeli vlasti u Holdingu. Naposljetku i Milan Bandić izvlači političku korist iz sadašnje situacije jer loše funkcioniranje Holdinga kompromitira SDP. Milan Bandić je posljednjih mjeseci poduzeo sve što je mogao kako bi dodatno otežao Čovićev, a time i SDP-ov položaj; odbio je platiti Holdingu nekoliko stotina milijuna kuna, sve češće gradske poslove dodjeljuje drugim tvrtkama, i ne propušta svoje protivnike javno kritizirati kao nesposobne neradnike. Ispitivanja javnosti ne pokazuju rast Bandićeva rejtinga, ali on je ipak uspio utjecati na dio birača koji misle kako je Zagreb bolje funkcionirao dok je apsolutna vlast bila u rukama gradonačelnika. A to i jest Bandićev cilj (kao i HDZ-a, razumije se) – prikazati SDP kao nesposobnu stranku u kojoj sukob Bernardića i Milanovića predstavlja vrhunac unutarnjih podjela.

U ovakvim okolnostima, sve je više istaknutih članova SDP-a koji traže potpunu pacifikaciju Davora Bernardića. Uostalom ni Nacionalov sugovornik, koji spada među najbliže Milanovićeve suradnike, nije pokušavao prikriti nezadovoljstvo Bernardićevim postupcima, nakon što je prošlog ljeta izabran za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Iako je na unutarstranačkim izborima pobijedio Milanovićeva kandidata Ivu Jelušića, u SDP-u je prevladalo mišljenje kako će Bernardić dobro surađivati sa strančkom centralom. Imenovan je i na izuzetno važan položaj predsjednika Skupštine zagrebačkog holdinga (službeni naziv je zajednički zastupnik predstavnika člana holdinga), a izabran i za koordinatora u I. izbornoj jedinici. U SDP-u su od njega očekivali da odrađuje zadatke, no u prosincu je Bernardić odbio prihvatiti proračun Grada Zagreba za 2011., i usput izvrijeđao svoje stranačke kolege koji su omogućili donošenje proračuna, i tako izbjegli raspisivanje prijevremenih izbora. Bernardić je tom prilikom citirao i Ivicu Račana riječima “vlast možemo izgubiti, ali obraz ne” te Milana Bandića usporedio s Ivom Sanaderom kazavši da se radi o “skrivanju pravih problema populističkom politikom kakvom se služio i Ivo Sanader. Zoran Milanović je sazvao hitni sastanak na kojem je Bernardić upozoren da ubuduće u javnosti ne omalovažava SDP-ovu stranačku strategiju.

Davor Bernardić očito ne želi slušati Milanovića, i prije tjedan dana ponovno je, izazivanjem sukoba s Ivom Čovićem, isprovocirao Milanovića i vrh SDP-a. Kao predsjednik zagrebačkog SDP-a i član Skupštine Zagrebačkog holdinga Davor Bernardić poslao je svim direktorima podružnica Holdinga pismo u kojem od njih traži da ga izvijeste o poslovanju sustava kojim upravljaju. Na ovaj način, Bernardić je još jednom pokazao kako ne poštuje Čovićevo vođenje Zagrebačkog holdinga, ali i još jače produbio konflikt s Milanovićem. Čović je, uostalom, imenovan predsjednikom Uprave Holdinga upravo zahvaljujući Milanovićevu pritisku na Milana Bandića, koji je u to vrijeme bio član socijaldemokrata. Od tada do danas, Zoran Milanović je glavni Čovićev politički zaštitnik, i u različitim situacijama je znao isticati kako je šef Zagrebačkog holdinga kvalitetan menadžer, ali i pošten i nepotkupljiv, što je za SDP-ovce glavna osobina po kojoj se žele razlikovati od HDZ-ovih dužnosnika.

Udarom na Zagrebački holding, Davor Bernardić otvara krizu koju Milanović želi izbjeći po svaku cijenu. Milanović je uvjeren u izbornu pobjedu Kukuriku koalicije, ali želi izbjeći bilo kakve sukobe unutar SDP-a, a posebno kompromitiranje SDP-ove vlasti u velikim gradovima kao što su Zagreb i Rijeka. U Zagrebu treba minimalizirati pojavljivanje Holdinga u medijima, kako bi se pokazalo da najveće gradsko poduzeće radi bez većih problema. Naravno da je činjenično stanje drukčije – Zagrebački holding grca u dugovima, sindikati tvrdoglavo odbijaju odustati od golemih beneficija koje im je prije nekoliko godina dodijelio Milan Bandić, a čak i pojedini bliski Milanovićevi suradnici privatno izjavljuju kako Čović nije dovoljno kvalitetan za posao koji obavlja. Ono što je nepobitno je da Holding, pod Čovićevom upravom iz mjeseca u mjesec ima sve većih problema da ispuni i svoje najosnovnije obveze, kao što je isplata plaća zaposlenima, te uredno servisiranje dugova koji dolaze na naplatu.

Činjenica je da su ti dugovi ostatak iz vremena kad je Holdingom upravljao Milan Bandić, no Čovićevi protivnici tvrde kako on nije učinio ništa da te Holdingove gubitke svede na prihvatljivu mjeru. Tako je Holding u proteklih godinu i pol dana u više navrata bio prisiljen podići kratkoročne kredite kako bi mogao isplatiti plaće i otplatiti redovne kamate na 300 milijuna eura vrijedne obveznice koje je 2007. izdao na Londonskoj burzi. Ukupna zaduženost Holdinga iznosi oko milijardu eura, no kako je cijena takvih, kratkoročnih kredita u pravilu vrlo skupa, logična je pretpostavka da će zaduženost Holdinga iz mjeseca u mjesec rasti. Upravo zbog toga, još u studenome bonitetna kuća Standard&Poor’s snizila je kreditni rejting Holdinga na razinu BBB-, što u pravilu označava kompanije koje ne mogu redovito servisirati svoje financijske obveze.

Dugoročno zaduživanje za takve tvrtke također je iznimno skupo, tako da trenutno u Holdingu nemaju niti mogućnost da sve svoje kratkoročne kredite reprogramiraju putem stabilnog i jeftinijeg dugoročnog kredita. Jedina sretna okolnost za Holding je to što prva od dvije velike tranše dugova dolazi na naplatu tek 2017., pa ima dovoljno vremena da se kompanija do tada restrukturira, poboljša kreditni rejting i izbjegne situaciju da za otplatu duga podignutog uz kamatu od 5,5 posto mora ući u dug skuplji za dva do tri postotna boda. U takvim okolnostima, ako želi održati financijsku stabilnost Holdinga Uprava na čelu s Ivom Čovićem ima dvije mogućnosti. Jedna je da pokuša sniziti rashode, a druga da pokuša povećati prihode, no problem što obje opcije trenutačno nisu politički oportune.

Naime, praktički jedini način da Holding poveća prihode je taj da poveća cijene komunalnih usluga, no takvog se poteza u SDP-u boje u izbornoj godini, strahujući da bi rezultirao padom njihova izbornog rejtinga. Druga mogućnost je da Holding proda neku od vrijednih nekretnina koje posjeduje, kao što su zemljišta bivših tvornica Zagrepčanka i Gredelj, no to bi, s obzirom na nisku cijenu koja se sada može postići, također moglo izazvati loše reakcije javnosti. S druge strane, da bi smanjio rashode, Holding ne može izbjeći smanjivanje plaća i socijalnih naknada koje su u tom poduzeću na vrlo visokoj razini. Primjerice, samo za plaće Holding je u prvoj polovici prošle godine isplatio oko 820 milijuna kuna. Čović je u više navrata u javnosti izjavljivao kako je takvo stanje neodrživo, no osim sitnih promjena nije mogao mnogo učiniti jer zaposlene štiti čvrsti kolektivni ugovor potpisan još za vrijeme Milana Bandića. Raskidanje tog ugovora gotovo sigurno rezultiralo bi štrajkom Holdingovih 12-ak tisuća zaposlenih.

Takav scenarij Zoran Milanović i njegovi suradnici u izbornoj godini žele izbjeći, pa su stoga Čoviću u provođenju većih reformi unutar Holdinga ruke praktički vezane. Naravno, zbog toga se otvara mogućnost kritika na njegov račun pojedinih članova zagrebačke organizacije stranke, koji čak neformalno traže i Čovićevu smjenu, no čak i ako će u Holdigu biti kadrovskih smjena, to se neće dogoditi prije završetka parlamentarnih izbora jer bi ispalo kako SDP i lijeva koalicija slabo vode Zagreb, što bi moglo utjecati na buduće izborne rezultate. Osim toga, Milanović ima i osobni motiv smirivanja napetosti u Zagrebu jer će biti predvodnik Kukuriku koalicije u I. izbornoj jedinici. SDP od 2000. godine redovito pobjeđuje u ovoj izbornoj jedinici, ali Milanović je premijerski kandidat i zbog osobnog političkog kredibiliteta želi ostvariti uvjerljivu pobjedu na užem zagrebačkom području. Bernardićeve kritike SDP-a u Gradskoj skupštini i izazivanje sukoba s Ivom Čovićem i Zagrebačkim holdingom, Milanović doživljava kao potencijalnu prijetnju za SDP. Za sada je odbacio zahtjeve nekih svojih suradnika koji smatraju kako hitno treba smanjiti Bernardićev utjecaj, međutim, nastavi li mladi šef zagrebačkog SDP-a napadati Ivu Čovića, nije isključena svojevrsna diferencijacija među socijaldemokratima.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši, Marko Biočina