Fiorentinka Beatrice Portinari, muza Dantea Alighierija, vodila je u Božanstvenoj komediji (La Divina Commedia) Dantea kroz raj. Bila mu je ljubav iz najranije mladosti koja je odigrala važnu ulogu u njegovu životu. Opisao ju je u djelu “Novi život” (“Vita nuova”), nadahnut svojom velikom ljubavlju prema njoj. Dante je tvrdio da ju je susreo samo dvaput, ali je bio toliko pod dojmom tih susreta da je u srcu nosio ljubav prema njoj cijelog svog života.

Ključni događaj u njegovu životu zbio se kada je još kao dječak susreo Beatrice Portinari, koja se poslije udala za drugoga, a umrla je više od tri desetljeća prije Dantea. Beatrice je u ljubavno-religioznim Danteovim stihovima uzdignuta na razinu nadnaravnoga i nadzemaljskoga simbola. Njezina smrt izazvala je u Dantea krizu vjere, koju je prebrodio uronivši u filozofska i teološka proučavanja, čime je izbistrio odnos prema istini i pravdi, kreposti i moralnoj svijesti.

Beatrice je za njega bila sve samo ne obična inspiracije, pojavivši se u njegova dva najpoznatija djela – Novom životu i Božanstvenoj komediji. Nakon njene smrti 8. lipnja 1290. godine, Dante se povlači u sebe i piše zbirku pjesama, koju zajedno s pjesmama koje je prethodno pisao o njoj, naziva Novi život.

On ne opisuje samo svoja osjećanja prema Beatrice, i ne opisuje samo njenu ljepotu, što je čest motiv u svim ljubavnim pjesmama. Ne, on spominje i njene sreće i njene tuge, dobrotu ili manjak iste, trudeći se na svaki način da je razumije i da što bolje prenese njene osobine u svoje pjesme. Opisuje i moment kada je saznao da je Beatrice umrla, pa u nekoliko zaista bolnih pjesama obećava da više neće pisati o njoj sve dok je ne bude opisao na način dotada neviđen u književnosti.