Izložbom “Barokni sjaj Venecije: Tiepolo i suvremenici”, koja se otvara u subotu, 3. lipnja, dosad najcjelovitijim prikazom venecijanskog baroknog slikarstva u Hrvatskoj, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt (MUO) zaokružuje niz velikih projekata posvećenih talijanskim umjetnicima 17. i 18. stoljeća.

Nakon izlaganja slavne Caravaggiove “Večere u Emausu” iz milanske Pinakoteke Brera 2013. godine, te izložbe “Il Guercino – Svjetlo baroka” iz Pinakoteke u Centu, održane godinu dana poslije, MUO u Zagreb dovodi izbor najznačajnijih ostvarenja 18. stoljeća koje se čuvaju u Pinakoteci grada Vicenze.

“Ovo je prvi put da se na jednoj izložbi pokazuje 40 djela iz zbirke posvećene stoljeću u kojemu su talijanski slikari imali značajan europski utjecaj”, rekao je uoči svečanog otvorenja autor izložbe Giovanni Carlo Federico Villa, počasni ravnatelj Pinakoteke Vicenze i profesor povijesti umjetnosti Sveučilišta u Bergamu.

Provevši novinare kroz izložbu podsjetio je kako su pojedina djela s izložbe predstavljena na stranicama brojnih pregleda povijesti umjetnosti ili u važnim svjetskim muzejima, od Louvrea do nacionalnih galerija u Washintonu i Londonu.

Za zagrebačku izložbu odabrana djela u tom su postavu prvi put izašla iz Italije. Villa kaže kako je to dobra prilika da ovdašnja publika dozna što se čuva u Vicenzi, kao važnoj europskoj arheološkoj metropoli čija je graditeljska baština pod zaštitom UNESCO-a.

Po mišljenju mnogih povjesničara umjetnosti Giambattista Tiepolo (Venecija, 1696. – Madrid, 1770.)  bio je jedan od najvećih slikara Venecije, njegova i djela njegova sina utjecala su na cjelokupno slikarstvo 18. stoljeća i izvan Italije. S djelima njegovih suvremenika zagrebačka izložba donosi “veličanstveno putovanje” kroz Veneciju 18. stoljeće i nezaobilazno razdoblje povijesti umjetnosti.

Tiepolovo slikarstvo, prepoznatljivo po izrazitom suodnosu svjetla i tame te kontrastu boja, u atmosferi između stvarnosti i iluzije, prisutno je u brojnim crkvama, palačama i rezidencijalnim vilama. Njegovi ciklusi fresaka alegorijskoga i mitološkoga sadržaja nalaze se u Veneciji, diljem sjeverne Italije, u Würzburgu i Madridu.

Djela Tiepola i njegovih suvremenika izložena u MUO obuhvaćaju različite medijie, od oltarnih pala, slika, crteža, scherza, bakropisa i bakroreza, a motivi su u rasponu od mrtve prirode, cvjetnih kompozicija, krajolika do portreta, fantazmagorija, mitoloških i biblijskih prikaza.

Uz Giambattistu Tiepola i njegova sina Giandomenica, predstavljeni su njihovi suvremenici, značajni venecijanski slikari 18. stoljeća, Zais, Pittoni, Piazzetta, Brisighela, Ricci, De Pieri, Carlevarijs, Aviani, Dorigny, Marchioni, Victor i da Castello te jedna od rijetkih slikarica tog razdoblja Elisabetta Marchioni.

O veličini venecijanskih slikara svjedoči već prva izložbena dvorana, kroz vrhunska djela, “Ekstaze sv. Franje” Gianbattiste Piazzette te “Odsijecanje glave sv. Ivana Krstitelja” i “Bezgrešno začeće” Gianbattiste Tiepola.

Za sam kraj, kao jedan od najatraktivnijih eksponata izložbe, ostavljeno je Tiepolovo ulje na platnu velikih dimenzija “Vrijeme otkriva istinu”, s koje je jedan detalj preuzet za promotivne materijale.

Izložba otkriva neke od ključnih trenutaka za razvoj umjetnosti općenito, među kojima se ističu Tiepolova grafička djela, koja su zbog posebnih uvjeta čuvanja izložena u gotovo potpunom mraku, a čija detaljna izvedba fascinira još i danas.

“Riječ je o radovima čiji se detalji ne bi mogli reproducirati niti uz pomoć modernih tehnologija”, istaknuo je Villa, dodavši kako su posebno zanimljivi i njegovi crteži vezani za tadašnje društvene promjene, koji pokazuju kako on nije bio nesvjestan okruženja u kojemu je živio.

Jedan od primjera koliko je venecijansko slikarstvo utjecalo na cjelokupnu europsku umjetnost je slika “Pogled na ruševine s ljudskim figurama” iz 1725. Sebastiana Riccija i Marca Riccija. “Njihova su djela najavila velike promjene u načinu slikanja pejzaža u cijeloj Europi, napušta se retorika baroka i ide prema suptilnosti rokokoka”, rekao je Villa.

Završnica izložbe u svjetlijim tonovima donosi radove Avianija, Brisighelle, Pierija, Zaisa kao posljednjih umjetnika koji su dok je Venecija slavno tonula, napomenuo je autor izložbe, mogli reinterpretirati snažnu sliku mita toga grada, izvanrednog kolektivnog djela istkanog od ekonomije, politike, društva i umjetnosti”.

Villa je izrazio zadovoljstvo što je izložba postavljena u Zagrebu kao važnoj europskoj i srednjoeuropskoj metropoli, istaknuvši “važnost pobratimstva Zagreba i Vicenze, koje pokazuje nastavak duge povijesti povijesno-umjetničkih doticaja”.

Po riječima ravnatelja MUO Miroslava Gašparovića, nizom izložbi najistaknutijih talijanskih umjetnika 17. i 18. stoljeća hrvatskom publici nije predstavljen samo razvoj talijanskog baroknog slikarstva već su naznačena i tri glavna smjera i škole u kojima se ono razvijalo, rimska škola s Caravaggiom, centralno talijanska/bolonjska s Guercinom i venecijanska predvođena Tieplom.

“Izložba donosi znalački odabir autora koji uz Tiepola na najbolji način predstavljaju posljednje veliko slikarsko razdoblje Venecije i koji su svojim ostvarenjima i dekorativnim programima u sakralnim i profanim objektima dali jedinstveno obilježje umjetnosti Venecije i Veneta, ali i Europe toga razdoblja”, ustvrdio je.

MUO je dobio priliku ugostiti djela koja rijetko izlaze iz Vicenze zahvaljujući tome što su u tijeku opsežni restauratorski zahvati renesansne Palače Chiericati, koju je dizajnirao slavni talijanski renesansni arhitekt Andrea Palladio, a u kojoj je smještena Gradska umjetnička galerija iz Vicenze.

Do 1. listopada, kada se izložba zatvara, održat će se glazbena slušaonica s pomno odabranim glazbenim djelima Venecije 18.stoljeća, koncerti, niz predavanja, kreativne radionice, stručna vodstva, a priređeni su i prigodni suveniri inspirirani izložbom te najljepšim baroknim predmetima iz bogatog fundusa MUO-a.