Banija tuguje: Na gradskom groblju u Glini pokopani otac i sin Tomić. Susjed Željko: “Odem li na sahranu, potpuno ću se raspasti”

Velika je tuga u srijedu ogrnula gradsko Novo groblje u Glini. Šesti siječnja, kada vjernici katoličke vjeroispovijesti slave Tri kralja u inače veselom, blagdanskom okruženju, a pravoslavni kršćani koji Božić slave po julijanskom kalendaru obilježavaju Badnjak, pretužan je dan za Glinu i okolna područja. Na gradskom groblju, naime, u 13:30 sati bile su čak dvije sahrane iz iste obitelji: pokopani su otac Franjo i sin Mario Tomić, tragično stradali u razornom potresu od 29. prosinca prošle godine.

Fotografija ustupljena ljubaznošću Željka Suknaića

Tog kobnog dana, kojeg nazivaju i jednim od najtežih u modernoj hrvatskoj povijesti, u 12:19 sati dogodio se strahovit potres, jačine 6,2 po Richteru, s epicentrom u selu Majske Poljane, dvadesetak kilometara južno od Petrinje. U tom su trenutku Franjo i Mario bili u obiteljskoj kući, velikoj trokatnici koja se od siline udarca u sekundi srušila i zdrobila sve pod sobom. Franjo i Mario na mjestu su ostali mrtvi. Supruga i majka Radmila nalazila se izvan kuće, njezin drugi sin Dario bio je na poslu, a kći Marina bila je u Glini, gdje živi sa svojom obitelji, suprugom i dvije kćerkice.

Podsjetimo, Tomićevi su u Majske Poljane došli iz Slavonije nakon rata. Nema tko ih ne oplakuje u selu Majske Poljane. Rodbina, prijatelji, susjedi, sumještani i mnogi iz okolnih sela. Poznavali su ih, voljeli i poštivali.

Franjo Tomić napunio je 65 godina, šest mjeseci prije no što će tragično stradati, otišao je u mirovinu, radeći kao domar u školi. Tomićevi imaju OPG, Franjo je u okolici ljudima kosio travu i žito, zato su ga mnogi poznavali, radili i družili se s njime.

Mario je imao napunjenih 36 godina, bio je službenik Odjela osiguranja Kaznionice u Glini, odnosno, pravosudni policajac. Tog dana nije bio u smjeni, bio je doma, u svojoj radioni. Mario je bio spretan s rukama, volio je tapeciranje, šivao je tapete za autombile i izrađivao mnoge stvari. Svestrani mladi čovjek, volio je pčele, imao je 200 košnica i time se predano bavio. Iza njega je ostala neutješna zaručnica Jelena, osam godina su bili zajedno, Mario se šalio da će se vjenčati kada prođe ova gungula s koronom, da mogu napraviti veliku svadbu, kako spada.

Čim se nakratko smirila eksplozija razornog udarca, do njihove je kuće dotrčao Franjin brat Ivica Tomić i njegova supruga. Za medije je više puta izjavio da je prizor bio stravičan. Odmah mu je bilo jasno, kazao je, da nema šanse, da su mu brat i nećak ostali živi pod ruševinom.

Dozivali su ih, zvali na mobitel, čula se zvonjava, ali odgovorila im je tišina. Na mjesto događaja odmah su dojurili i susjedi Željko i Tomislav Suknaić. I njihova je kuća do temelja razorena, nitko živ na ovom svijetu ne može se načuditi da su Suknaići ostali živi. Sabili su se pod štok, dignuli ruke da zaštite glave i rekli sebi “ne mrdaj, ne miči se, ako treba zajedno ćemo umrijeti”. Izbjegli su fizičke ozljede, ostale su samo rane na duši.

“Odmah smo odjurili do susjeda Tomića, što ćeš, ideš tamo đe je gore”, rekao nam je Tomislav dan nakon potresa.

Nitko ništa, međutim, nije mogao učiniti, ispod hrpe cigle teško je bilo pronaći tijela. Prijatelji su došli s bagerima, kopali su, ali bezuspješno. Posebice je postojao veliki rizik da slučajno netko od stradalnika nije živ, pa da ga bager ne zdrobi. Tek kasnije njihova tijela nanjušio je ih potražni pas HGSS-a.

Mediji su prikazivali ruševine koje su hladnokrvno izbacile ostatke života: torbu, komade odjeće, brusilice, fotoaparat, vrcalice za med, knjižicu s notama, jer je Frano svirao harmoniku, čak i jednu obiteljsku fotografiju.

“Počivao u miru, majstore”

“Ne mogu ići na sahranu”, govori mi nešto prije 13 sati u telefonskom razgovoru Željko Suknaić, mladić koji je samim čudom izbjegao smrt. “Ne mogu. Nas trenutno drži svojevrsno stanje šoka. Taj neki ludi adrenalin, koji nas u ovim prvim trenucima drži da uopće funkcioniramo. Odem li na sahranu dragih susjeda Tomića, popustit će ventili i totalno ću se raspasti”, rekao je Željko promuklim glasom.

Iza Franje i Marija neutješni ostaju supruga i majka Radmila, brat i sin Dario te sestra i kći Marina. Dario, inače pripadnik temeljne policije u Glini, u tom je trenutku bio na poslu. Sestra Marina Tomić Šantek s obitelji živi i radi u Glini, inače je trenerica odbojkaškog kluba Glina.

I njezina je kuća u Glini u srušena, pa se s obitelji nalazi u privremenoj “kampici”. Hrvatski odbojkaški savez organizirao je akciju pomoći za Marinu, koja je u strašnoj tragediji izgubila oca i brata. Pomoć je organizirao i Sindikat pravosudne policije, za svog Marija. Na Facebook stranici Sindikata objavljena je najava sahrane, ispod koje se deseci ljudi opraštaju od svog kolege i prijatelja.

Počivao u miru, kolega, nižu se rečenice u suzama.

Počivao u miru, majstore, moje dijete ga je zapamtilo kao stričeka, koji mu je napravio sjedalo za quad, napisala je kolegica u komentaru i stavila malo slomljeno srce.

 

 

 

Komentiraj