Objavljeno u Nacionalu br. 511, 2005-08-29

Bivša ratna linija razgraničenja i ‘buvlja pijaca’, gdje se godinama švercalo raznovrsnom robom, 15 km od Brčkog, danas vrijedi 50 mil. eura i ima 40.000 četvornih metara prostora, gdje svaki dan radi 6000 ljudi

Tisuće ljudi iz Hrvatske svakog vikenda putuju u omanje mjesto u susjednoj Bosni i Hercegovini kako bi kupovali na najvećoj tržnici na području nekadašnje Jugoslavije. Arizona, tržni prostor petnaestak kilometara od Brčkog, s godinama je stekla kultni status i postala mjesto za kupovinu na koje dolaze kupci iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, ali i iz Mađarske.

Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini i potpisivanja Daytonskog sporazuma u studenom 1995. odlukom međunarodnih mirovnih snaga IFOR-a na području tadašnje linije razgraničenja blizu Brčkog određena je jedna ledina koja je trebala služiti kao demilitarizirano mjesto sastajanja. Nakon što je ledina bila očišćena i razminirana, ubrzo su počele nicati trošne drvene barake u kojima je otpočela trgovina između pripadnika dotad zaraćenih strana. U dvije-tri godine Arizona, kako je nazvan taj prostor, dobila je prve obrise: u jednom trenutku na njoj se nalazilo više od dvije tisuće bespravno sagrađenih objekata, a uz samu trgovinu ubrzo su došle i sporedne djelatnosti: osim šverca i kriminala, na tom je području do prije nekoliko godina cvjetala i prostitucija. Danas se mnogi stanovnici Brčkog sjećaju kako je 1999. i 2000. na Arizoni poslovalo čak sedam javnih kuća.

Kad se već činilo da je taj prostor izgubio bilo kakvu ozbiljnu reputaciju, vlada Distrikta Brčko odlučila je 2001. objaviti međunarodni javni natječaj za izgradnju nove tržnice Arizona. Na natječaju je pobijedila mješovita bosansko-talijanska tvrtka “Italproject” pa su ubrzo počeli radovi vrijedni više od 50 milijuna eura. U studenome 2004. visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown svečano je otvorio novu Arizonu. “Ovaj tržni prostor danas obuhvaća 40 tisuća četvornih metara zatvorenog poslovnog prostora podijeljenog u jedanaest velikih hala. Trenutačno ovdje ima više od 2000 poslovnih jedinica, lokala i trgovina. Ako Arizonu promatramo kao jedinstveno poduzeće, ovdje svaki dan dolazi na posao između pet i šest tisuća ljudiMogli bismo reći da je Arizona najveće poduzeće u jugoistočnoj Europi”, ističe direktor Arizone Panto Milošević.

Dolaskom na Arizonu doista se stječe dojam da je riječ o posve uređenom prostoru kakvog se ne bi postidjeli ni veliki europski trgovački lanci. Nakon vožnje do Županje i prelaska državne granice kod Orašja, nakon dvadesetak kilometara dolazi se na prostor Arizone. Cijelo je područje asfaltirano, uzduž cijelog kompleksa koji se prostire na 45 hektara vodi široka cesta s dvije trake u svakom smjeru, a već na ulazu nazire se ogromno parkiralište s rampom i automatskom naplatom. Centralno mjesto Arizone je svojevrsni trg, popločen prostor na kojem se nalaze ugostiteljski objekti. Odmah do samog trga nalaze se četiri velike, dugačke poslovne hale u kojima se redaju dućančići u kojima se doista može kupiti svašta. Kako ističe direktor tržnog prostora, vikendom Arizonu posjeti i 30-ak tisuća ljudi, među kojima i mnogi Hrvati. Premda je u Hrvatskoj Arizona sinonim za kupnju vrlo jeftine odjeće i obuće, fraza koju ističu ovdašnji trgovci, a po kojoj se ovdje može naći sve “od igle do lokomotive”, nije daleko od istine. Dućani u halama redaju se bez tematske podjele pa se pored dućana s najmodernijom odjećom nalazi trgovina vijcima i metalnim proizvodima, do nje dućan s cipelama, slijedi prodavaonica mobilnih uređaja, pa opet dućan s tekstilnom konfekcijskom robom. “Imali smo ideju da cijeli kompleks podijelimo na sektore, ali to na kraju nije bilo moguće provesti u djelo zbog imovinsko-pravnih odnosa. Svaki je lokal u vlasništvu onoga tko ga je kupio i on ima pravo trgovati čime hoće. Ipak, to i nije osobit problem, jer je ovako zanimljivije: netko tko je došao kupiti cipele u prolazu će vidjeti hlače, majicu ili mobitel, tako da ljudi ovdje najčešće kupe od svačega ponešto”, kaže Milošević.

Svaka hala na Arizoni pokrivena je modernom infrastrukturom, a vlasnici lokala imaju slobodu urediti svoj dućan kako sami žele. Autonomija u radu vidi se i po radnom vremenu: ono zapravo i ne postoji, nego postoji odredba po kojoj je kompleks otvoren za prodaju od 5 ujutro do 22 navečer. Ipak, većina trgovaca preko tjedna radi od 8 do 16, a vikendom se dućani zatvaraju tek kad u njih prestanu dolaziti kupci, odnosno kad se tisuće vikend-kupaca iz Hrvatske, Srbije i udaljenih područja Bosne i Hercegovine počnu vraćati kući.

Da je Arizona pravi multietnički i međunarodni kompleks, pokazuje i način plaćanja – ovdje se primaju sve valute. Tako svaki kupac može birati hoće li kupljenu robu platiti u konvertibilnim markama, eurima, dolarima ili hrvatskim kunama. Svaki trgovac napamet zna tečajeve svih valuta, a koliko je rasprostranjeno plaćanje u raznim novčanicama, pokazuje i primjer Nacionalova novinara: na pruženih stotinu kuna, kineski prodavač majica u sekundi je vratio ostatak od trideset kuna, i to u kunama, eurima i konvertibilnim markama.

Zbog narudžbe na veliko i roba iz Turske, Pakistana ili Kine na Arizoni je jeftina: majice i hlače ovdje se mogu kupiti već po cijeni od pet maraka, cipele i tenisice kreću se od deset do pedeset maraka, bežični telefoni stoje 30-ak maraka, a ljubitelji glazbe i filmova najnovije CD-e i DVD-e naći će već po cijeni od 3 marke.

Na pitanje o nacionalnosti ovdašnjih prodavača prvi čovjek Arizone spremno odgovara: “Ovdje se ne spominje nijedna nacija, nijedna konfesija, ovdje je biznis na prvom mjestu i nema ništa drugo. Nikad nismo vodili evidenciju, no među vlasnicima lokala, kojih ima više od dvije tisuće, ima ljudi iz svih krajeva bivše države. Osim ‘naših’ ljudi, sve češće dolaze i Kinezi, kojima je ovo odskočna daska za Europu, ima Grka, Turaka, Talijana…” Broj trgovina i prodavača na Arizoni uvjetuje i daljnji razvoj čitavog kompleksa. U cijeloj okolici već dvije godine rastu cijene nekretnina, jer velik broj prodavača nije s tih prostora, pa im je velik problem smještaj. Iz tih razloga nije neobično vidjeti da trojica trgovaca, Bošnjak, Srbin i Hrvat, zajednički unajme kuću blizu Brčkog: danju sva trojica vode svoje dućane na Arizoni, a navečer dolaze samo prespavati. Sve češće se u selima oko Brčkog mogu vidjeti i deseci kineskih mališana čiji roditelji imaju lokale na Arizoni.

Premda je Arizona bila sinonim za šverc, danas je ovdje poslovanje sasvim legalno: “Svaki dućan ovdje koji vidite uredno plaća porez državi, svaki je registriran, radnici su registrirani, sva roba je evidentirana, nema rada na crno, sve se radi po propisima i zakonima koji vladaju u Distriktu Brčko i cijeloj BiH”, priča direktor Milošević. Uspjehu Arizone pogodovale su i porezne stope u Distriktu Brčko, koje su manje od onih u ostatku BiH. Tako su u Distriktu Brčko te stope iznosile 8 i 18 posto, a u ostatku BiH 10 i 20 posto. Od siječnja 2006. i na ovim se prostorima uvodi jedinstvena porezna stopa, no na Arizoni smatraju da im uvođenje PDV-a neće ugroziti poslovanje. “Ljudi su stekli naviku dolaziti u šoping na Arizonu, ona je narasla do neslućenih razmjera i teško da itko može ugroziti njen status i postojanje. Da će sigurno trajati jako dugo, pokazuje i to što i veliki strani trgovački lanci ozbiljno razmišljaju da na Arizoni otvore svoje velike prodajne centre”, zaključuje Milošević.

Amra Abadžić, šefica Odjela za planiranje i strateški razvoj Vlade Distrikta Brčko:
“U Brčkom, gradu 15-ak kilometara od Arizone, svi su, uključujući i stranu supervizoricu za Distrikt Suzanne Johnson, zadovoljni razvitkom tržnog centra koji potpada u njihovo područje. Tržnica Arizona jedan je od značajnijih projekata u Distriktu Brčko, značajni su prihodi od poreza i doprinosa, riječ je o 5 milijuna i 700 tisuća maraka. Od jedne neuređene, neizgrađene i infrastrukturno neadekvatne tržnice stvorio se uspješan projekt koji posluje po svim suvremenim principima, pa smatramo da je to jedan od naših najuspješnijih projekata. Ovo što se može vidjeti danas samo je prva faza projekta, u drugoj fazi planiramo izgraditi i hotele, prateće sadržaje, ali i industrijske zone na kojima će se graditi proizvodni objekti”, kaže Amra Abadžić, šefica Odjela za planiranje i strateški razvoj Vlade Distrikta Brčko. O uspješnosti cijelog distrikta govore i ozbiljni planovi vlade po kojima će blizu Arizone uskoro osvanuti strane tvornice: “Izdvojili smo 70 hektara zemljišta na kojem će Talijani izgraditi svoju industrijsku zonu, doći će deset novih tvornica i zaposlit će se velik broj ljudi. Uglavnom će to biti proizvodnja kožnate obuće, metalne galanterije, sklopova, ali jedan dio i mesne industrije. Pitate se otkud baš Talijani? Pa, sjeverna Italija je dosta blizu, njima je ovo zanimljivo područje… Sve doskora Distrikt Brčko bio je najzanimljivije područje u BiH, jer su porezi u odnosu na druge krajeve bili niži, pa su postojali preduvjeti za privlačenje stranog kapitala i investitora. Izjednačavanjem poreza ta prednost je izgubljena. Međutim, lokacija i poseban status stvaraju posebne preduvjete da i dalje ostanemo zanimljivi. Sad se priprema omnibus zakon za privlačenje stranih investicija, poreznih olakšica različitog tipa: ukidanje nekih komunalnih taksi, smanjivanje cijene električne energije, ukidanje komunalnih davanja u industrijskim zonama. Koliko je strancima zanimljivo ovo područje pokazuje i to što u Brčkom danas djeluje 18 stranih banaka. Pozivamo strane investitore, imamo vlastite zakone, pokušavamo sve što više pojednostavniti kako bi bila što pristupačnije privrednicima. Velik je interes za nas”, zaključuje Amra Abadžić.