Patrik Macek/PIXSELL

‘Bajićev skor’: 45 afera, 1 presuda

Objavljeno u Nacionalu br. 835, 2011-11-15

Iako je zadnje 2 godine otkriveno 45 afera teških 2,15 milijardi kuna, dosad su optužnice podignute samo za 580 milijuna pokradenih kuna, a pravomoćne presude donesene su za samo 670 tisuća

Sljedeći tjedan bit će dvije godine otkako su tog hladnog jutra počela uhićenja u Hrvatskim autocestama. Upravi su mediji već bili otkrili toliko afera da je to bilo sasvim očekivano. No malo tko je očekivao da će uslijediti dvije godine uhićenja zbog korupcije u Hrvatskoj. Rezultat je da sada na optuženičkoj klupi sjedi nekada nedodirljivi premijer Ivo Sanader, dok se za kriminal istražuje HDZ. Napredak od vrha jedne tvrtke poput HAC-a, pa do vrha vladajuće stranke u dvije godine je zaista impresivan za svakog državnog tužitelja, ali samo ako zaboravimo gdje su završili svi ostali slučajevi u kojima je u protekle dvije godine bilo uhićeno stotine osoba, mahom dužnosnika i direktora.

Nacional je prvi pobrojao svih 45 velikih, službeno započetih istraga koje su u protekle dvije godine punile medije u postsanaderovskoj eri otkad je Jadranka Kosor ustoličila sintagmu “nema nedodirljivih”. Rezultati su daleko od prvotnog pozitivnog dojma. Činjenice kazuju sljedeće: u 45 slučajeva za koje su USKOK i Državno odvjetništvo pokrenuli istrage i uhićenja šteta koja se može utvrditi je oko dvije milijarde i 150 milijuna kuna. Do osuđujuće, uglavnom nepravomoćne presude, došlo se do vrijednosti od tek 42 milijuna kuna, dok su oslobođeni osumnjičeni za štetu u vrijednosti od pet milijuna kuna. Suđenja trenutačno traju za afere teške 582 milijuna kuna. Poslovično opravdanje u sporost sudstva samo je djelomično točno, što pokazuje drugi podatak: za slučajeve teške više od 1,5 milijardi kuna uopće nisu ni podignute optužnice. To znači da nakon spektakla s uhićenjima nije prikupljeno dovoljno dokaza. Tek se za Fimi Mediju može reći da su istrage otišle u drugom pravcu budući da je od izvlačenja novca iz tvrtki evoluirala u prokazivanje crnih fondova HDZ-a.

Čak i odlično informiran građanin teško da bi mogao reći koje su afere završile na sudu ili za koje su podignute optužnice. Zadnje dvije godine jedna uhićenja smjenjivala su druga, a između je bilo još desetak neslužbenih informacija o tome da se nekoga istražuje te medijskih napisa o kriminalu. Zbog broja uhićenja, od 2010. više se i ne daju kodna imena akcijama, poput ranijih Nesklad, Maestro, Gruntovčani, Index i slično. Valjda je mašta presušila uslijed brojnosti uhićenja. U toj zbrci, na malu činjenicu da nakon nečijeg uhićenja treba podići i kvalitetnu optužnicu, a onda je i dokazati na sudu, kao da se potpuno zaboravilo.

Pogleda li se koji su slučajevi uopće doživjeli pravomoćnu presudu, rezultati su tragikomični. Bivši veleposlanik u SAD-u Neven Jurica jedini je dužnosnik za kojeg je nedvojbeno dokazana pronevjera državnog novca. Prokockao je i u privatne svrhe potrošio 670 tisuća kuna. Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade, također je priznao krivnju – pomogao je izgradnju reflektora u svom rodnom selu Đelekovcu i dobio uvjetnu kaznu zatvora. Čelnici Hrvatskih autocesta Mario Crnjak i Jurica Prskalo platit će po 50 tisuća kuna kazne jer nisu poštivali zakon o javnoj nabavi pri ugovaranju dionice ceste Ravča-Ploče, a to što su tim nepoštivanjem i izmjenom trase podigli cijenu gradnje za 530 milijuna kuna, kao da se nije dogodilo. I to je to što se tiče neupitno dokazanih predmeta.
Potvrdu Višeg suda nakon nepravomoćnih presuda još trebaju dobiti tri ozbiljna slučaja: izvlačenje novca iz Hrvatskih željeznica teško 25 milijuna kuna, za što je osuđen bivši čelnik Davorin Kobak, nabava kamiona sa štetom od 10,2 milijuna bivšeg HDZ-ova ministra Berislava Rončevića i mito u Podravci u građevinskim poslovima, vrijedno šest milijuna kuna. Nepravomoćne presude Polančecu za studiju o Borovu i veleposlaniku Jovanu Vejnoviću za uvoz alkohola u Libiju teško da se mogu gledati kao ozbiljna, bespoštedna borba protiv korupcije i čuvanje svake kune državnog proračuna. Treba napomenuti i to da je i jedna optužnica Državnog odvjetništva, kojim se uprava Podravke teretila za davanje kredita društvu Sloga od pet milijuna kuna, potpuno pobijena na sudu. Također, Polančeca koji je više od godinu dana figurirao kao izdajnik jer je prepustio Inu mađarskom MOL-u na kraju je USKOK oslobodio svake sumnje prije nego je suđenje i počelo. Sada je počelo suđenje koje bi trebalo pokazati je li za 10 milijuna eura “izdajnik” nacionalnih interesa bio Sanader.

Osim suđenja Sanaderu, najveći slučaj doveden u sudnicu je afera Spice, teška 400 milijuna kuna, u kojoj se sudi bivšim menadžerima Podravke da su pokušali preuzeti tvrtku. Za izvlačenje 26 milijuna kuna u aferi Brodosplit prva optužnica je potvrđena, ali suđenje nije počelo. Taj je slučaj sporan zato što se godinama blokirala istraga za Sanaderove ere, a onda još nisu bili uključeni članovi Nadzornog odbora kojem je presjedao bivši HDZ-ov ministar Branko Vukelić. Još su dva slučaja u sudskom procesu: namještanje utakmica s čime se optužba prilično pati za one koji nisu priznali krimen te zapošljavanje u HAC-u. Suđenje bi uskoro trebalo početi i za dva slučaja HEP-a, fiktivno zapošljavanje Rade Buljubašića i mito za dobivanje poslova od čega je dio završio u HDZ-u, te za pokušaj davanja mita sucima Vrhovnog suda.

Nakon ovih uspjeha glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i ravnatelja USKOK-a Dinka Cvitana, dolazimo do liste afera koje su bljesnule i pale u zaborav. Barem što se tiče optužnica. Uz izbacivanje onih za koja su uhićenja počela od svibnja ove godine, afere starije od šest mjeseci, bez optužnice, ukupno su teške milijardu i 440 milijuna kuna. Toliku količinu novca teško je i pojmiti. S prosječnom mjesečnom plaćom u Hrvatskoj za taj bi iznos trebalo raditi 20 tisuća i 689 godina, dakle, od razdoblja kasnoga kamenog doba do danas. Većina slučajeva za koje optužnice nisu ni podignute nalazi se u izvješću koje je Vlada u svibnju poslala Europskoj komisiji i koji su bili ključni argumenti za zatvaranje poglavlja 23, odnosno završetka pregovora s EU. Najveća među njima je afera s HEP-om i TLM-om zbog prodaje struje bosanskohercegovačkoj tvrtki po povlaštenim cijenama. Šteta je procijenjena na 600 milijuna kuna, a već godinu i pol ništa se ne događa.

Usput, Vlada je u međuvremenu donijela zakon kojim se na gotovo isti način uređuje prodaja struje TLM-u. Ako se zbog toga oklijeva s optužnicom, nevjerojatno je da optužnica nema za HAC. U poznatom slučaju bojanja tunela sa Skladgradnjom nije se dogodilo ništa u dvije godine od uhićenja. Da se slučaj vodi prema novom Zakonu o kaznenom postupku, istraga bi probila maksimalne zakonske rokove od 20 mjeseci i 15 dana i morala bi pasti u zaborav. Ovako ostaje podgrijavanje, da će optužnice biti, ali ne zna se kada. Dosad ni jedna ozbiljna optužnica nije podignuta za HAC. Sjećate se i da je bilo najava da je Skladgradnja braće Žužul organizacija preko koje se izvlačio novac? U četiri afere teške više od 110 milijuna kuna, vezane uz HAC, ARZ i Brodosplit, nema ni jedne optužnice. Afera Bankomat u kojoj su pali čelni ljudi Hrvatske poštanske banke zbog 330 milijuna kuna, nikad nije nadopunjena nakon što ju je sud vratio na doradu. Oštećenje Fonda za zaštitu okoliš za 100 milijuna kuna je bez optužnice, kao i ugovori od 11,5 milijuna kuna koje je čelnik Vinko Mladineo dao tvrtki Odlagalište sirovina. U HEP-u još ništa u tri slučaja štetnih ugovora i preprodaji stanova, a pomaka nema ni u aferi Daimler i davanju mita za nabavu vatrogasnih vozila. Tu je još i niz slučajeva koji danas nose epitet “manji” iako su teški do 10-ak milijuna kuna.

Jedino za što je izgledno da će optužnica ipak biti, nakon gotovo dvije godine, jest slučaj Fimi-medije. On je tijesno povezan s crnim fondovima HDZ-a. Ta afera, koja je ključna za prikaz pljačke javnih poduzeća, pogodit će Sanadera, direktore javnih tvrtki i cijeli HDZ.

Druga stvar naa koju se, djelomice i zbog ciljanog curenja informacija, često zaboravlja, jest da je optužnica tek jedna strana. Treba je u procesu dokazati i pred sudom. U velikim korupcijskim aferama, poput Maestra u kojem su “pala” tri potpredsjednika Fonda za privatizaciju, Državno odvjetništvo je tek polovično uspjelo dokazati nezakonitosti i ocjena javnosti bila je negativna. Kada je počelo suđenje Ivi Sanaderu za proviziju od Hypo banke, vidjelo se da su dokazi za sada veoma klimavi. Pravni stručnjaci upozoravaju i na to da je teza o šteti u aferi Spice prenapuhana te da će je biti teško dokazati u iznosu od 400 milijuna kuna. USKOK i DORH su veće uspjehe žnjeli u manjim aferama poput Indexa (mito za ispite), Dubaija (korumpirani poreznici) i Gruntovca (mito u zagrebačkim zemljišnim knjigama). Međutim, ima i jedna “manja”, skoro i zaboravljena afera koja je doživjela potpuni fijasko. USKOK je šest mjeseci pratio i snimao malverzacije s gorivom pomorskih policajaca i Ininih radnika. Na kraju su priveli 30-ak osoba za štetu od 240 tisuća kuna šest dana prije Sanaderova odlaska. Kao dokaz borbe protiv korupcije, svi uhićeni su posmjenjivani. U svibnju ove godine sud je optužnicu vratio, a od mnogih se osumnjičenika odustalo. Kruna je da su svi koji su dobili otkaze sudski vraćeni na posao, a državu će to stajati milijune kuna za plaće, slično kao i kod smijenjene uprave HAC-a.

Tri su glavna razloga koji se međusobno isprepleću i zbog zbog kojih još uvijek nema procesa u većini otvorenih afera, a kamoli dokazanih optužbi. Uz vječna nagađanja da Mladen Bajić ipak politički kalkulira sa svojim uhićenjima protiv otpadnika vlasti kako bi stvorio idealiziranu sliku borbe protiv korupcije, postoje još dva koji se manje spominju. Jedan je materijalno-kadrovska opremljenost državnih tijela progona. Za složene slučajeve teško da imaju kadrove koji mogu sastaviti kvalitetne optužnice, tako da nije obavljena dužnost prema novom Zakonu o kaznenom postupku koji je predvidio formiranje brojnih stručnih timova u policiji i stručnim institucijama koji bi pomagali DORH-u. Jedan zviždač kaže da u brojnim slučajevima moraju pomagati u povezivanju dostavljenih dokaza. Također, gotovo je nevjerojatno da zamjenica ravnatelja USKOK-a prošli tjedan kasni na suđenje u aferi Spice, gdje predstavlja državu, zato što se odužilo suđenje Sanaderu. Dakle, samo jedna osoba vodi tri najveća procesa u Hrvatskoj, pa iako je proglašena tužiteljicom godine, teško da može zadržati razinu koncentracije u tako složenim predmetima.

Da ne spominjemo da se Bajić već drugu godinu žali da im Ministarstvo pravosuđa ne osigurava dovoljno novca čak i za potrošni materijal, poput tonera za printere. Jedan sudski izvjestitelj kaže da ne treba zaboraviti ni to da je Državno odvjetništvo ipak državna služba u kojoj se mnogi pokušavaju za sigurnu plaću što više izvući od posla, pa se događa da nekolicina ljudi mora voditi niz kompliciranih predmeta. Potom, treba računati i na same Cvitanove i Bajićeve kalkulacije. Obojica znaju da će im veliki slučajevi, makar došli samo do suda, osigurati veću popularnost nego stotine manjih, bez obzira na to što se radi o milijardama kuna kojima je država oštećena. Pred EU ćemo izgledati vjerodostojno, a to što će se poslovi i dalje sređivati mitom, a država to uporno neće moći dokazati, palo je u drugi plan. Zato možda treba podsjetiti i na riječi suca Ivana Turudića u presudi 22 osumnjičenih u akciji Gruntovec: “Iako su ova kaznena djela puno manja u odnosu na današnje korupcijske afere i iako je materijalna šteta manja, to ne znači da ih ne treba sankcionirati.”

Komentiraj

Source:Ivan Pandžić