HNK Split

‘ATLANTIDA JE PRIKAZ RASPADA MORALNIH VRIJEDNOSTI’

PRAIZVEDBA BALETNE OPERE ‘ATLANTIDA: LEGENDA O DAN’ZORU’ U SPLITU

Baletna opera „Atlantida: Legenda o Dan’zoru“ autora Mirka Krstičevića bit će praizvedena u HNK u Splitu 3. ožujka. Prvo je to od glazbeno-scenskih djela trilogije ‘’Atlantida’’. Prva priča, ‘’Legenda o Dan’zoru’’, događa se na začetku atlantske civilizacije, druga na vrhuncu moći, a treća na samom kraju, odnosno u vremenu raspada moralnih i duhovnih vrijednosti, što je i dovelo do propasti Atlantide. Kako kaže autor, po nekim saznanjima iz krugova velikih adepta čovječanstva, te duhovne nauke propast Atlantide veže se uz raspad svih moralnih i religijskih vrijednosti te je ona uništena u nizu kataklizmičkih potresa.

„Mislim da takvo što iz istih razloga prijeti i našoj civilizaciji. To je bio povod koji je doveo do ove priče, odnosno libreta. Ovo djelo od početka je bilo drugačije mišljeno. Nije nikad trebala biti klasična opera, nego kombinacija baleta i opere koja je dovela do recimo tako, nove forme – baletne opere“, kaže Krstičević koji je ovo djelo radio tri i pol godine. Opisao je i kako vidi glavnog junaka:

„Ima jedna pričica u kojoj stari Indijanac govori svom malom unuku: „U čovjeku žive dva vuka. Jedan je dobar, drugi je zao. Oni se stalno bore. Na unukovo pitanje koji vuk pobijedi, stari Indijanac odgovara – onaj kojeg hraniš. Ja bih dodao ako ga hraniš ljubavlju, dobri vuk će uvijek nadjačati zloga. Moj je Dan’zor upravo dijete ljubavi, odnosno ljubav sama – kohezivni impuls koji drži svijet na okupu. I upravo je ljubav princip po kojem je ustrojen cijeli svemir – kozmos. Što reče moj najdraži pjesnik Novalis: Ljubav je konačni cilj povijesti svijeta – amen svemira“, pojašnjava autor.

S obzirom na to da je temelj ovih priča kršćanstvo, autor zaključuje i o tome kaže:

„Osnove kršćanstva možemo sažeti u ove Kristove riječi koje nalazimo o Ivanovu evanđelju: “Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje“. Ovo je bilo izvorište iz kojeg je nastao libreto za ovo moje glazbeno djelo. A glazba je jedini djelić raja koji imamo već sada na Zemlji i kao što reče Robert Schuman, zato je dužnost umjetnika slati Svjetlo u ljudske duše“.

A glavnog junaka pjevat će tenor Bože Jurić Pešić.

„Velika je povlastica da za ovu ulogu imamo živućeg skladatelja s kojim sam bio cijelo vrijeme u kontaktu o samome djelu pa tako i o liku Dan’zora. On je izabran od „Boga svjetla“ i zbog te njegove prisutnosti ne može ostati ravnodušan. Svoj narod želi izvući iz tame u kojem živi. Dan’zor je nešto poput Krista. On je poslan s jednom jedinom idejom na ovaj svijet, a to je da žrtvujući sebe spasi svoj narod od grijeha. Čitajući ovaj komad, cijelo vrijeme mi se u glavi ponavlja fraza iz Novog zavjeta: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“. Dan’zor je za mene netko tko ne samo da vodi taj narod iz tame, nego se cijeli daje za njega“, govori umjetnik.

Pojašnjava i zašto je važna borba dobra i zla.

„Borba dobra i zla prisutna je uvijek i to na više razina u životu pojedinca, društva, čovječanstva. Da bismo pobijedili zlo u društvu moramo pobijediti zlo u sebi, svoje loše strane. Stvoreni smo kao bića koja imaju razum i s tim razumom možemo birati želimo li biti bolji ili ne. Uzimajući u obzir da je lik Dan’zora nastao po uzoru na neke likove iz Biblije, jedina se pobjeda nad zlom može postići ljubavlju jer je to najveće bogatstvo koje čovjek ima. Često su u povijesti čovječanstva najviše svijetlili ljudi koji su se odricali svega u životu poput Majke Terezije“, kaže Jurić Pešić. Smatra da su danas junaci ovakvog tipa rijetki i gotovo nezamislivi u javnosti. Antijunaka, pak, ima s raznih strana. Biti junak je puno teže. To zahtijeva puno žrtve i odricanja.

Tenor Bože Jurić Pešić ima tri godine pjevačke karijere i osim u Hrvatskoj, imao je prilike pjevati i u inozemstvu. Svoju budućnost kao pjevača vidi u dobroj opernoj kući, s kvalitetnim ansamblom i upravom.

„Hrvatska je mala država te je zbog toga i malo tržište sa svega četiri nacionalna kazališta, u kojima su operni ansambli samo dio ponude uz dramu i balet. Godišnje s muzičkih akademija u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku izađe najmanje osam mladih pjevača koji poslije teško nalaze mjesto u opernim ansamblima i profesionalnim zborovima te zbog toga moraju potražiti svoje mjesto negdje po svijetu. Jedan problem vuče drugi i sve je to dosta komplicirano, od zakona o kazalištima pa do edukacije publike svih dobnih skupina, odnosno približavanja opere i kazališne umjetnosti široj publici“, zaključuje pjevač i dodaje da situacija može biti bolja, ali samo ako budemo pametno odgajali buduće generacije.

Komentiraj