Assangeu prijeti čak i smrtna kazna

Objavljeno u Nacionalu br. 787, 2010-12-14

Pravnici američke vlade pokušavaju osmisliti način na koji bi Julian Assange bio izručen SAD-u; uspiju li u tome, šefu Wikileaksa najvjerojatnije bi sudili prema Zakonu o špijunaži iz 1917., koji za najteže kršenje predviđa i smrtnu kaznu

Julianu Assangeu, vodećem čovjeku internetskog sitea Wikileaks, zbog štete koju je napravio Sjedinjenim Državama objavljivanjem njihovih diplomatskih depeša potencijalno prijeti i smrtna kazna, a neki pravni stručnjaci smatraju da je to – za njega dobro. Pokrenut je, naime, vrlo složeni pravni proces čiji bi konačan rezultat trebao biti da se Assange nađe u rukama američkog pravosuđa, a upravo stoga činjenica da mu potencijalno prijeti i smrtna kazna za njega je pozitivna okolnost, jer će zbog toga cijeli proces ići teže. Cijela američka državna administracija pokrenula se kako bi umanjila štete koje je objavljivanje tajnih depeša učinilo, ali i da bi kaznila Assangea, te mu se istodobno i osvetila, ali i upozorila druge koji bi namjeravali učiniti isto što bi ih moglo snaći. Američka administracija djeluje posljednjih dana na raznim frontovima, obavještajnim, diplomatskim, financijskim, hackerskim, pa i pravnim, gdje se posebno mnogo trudi. Prvi cilj koji američki državni pravnici moraju postići jest da se Assange dopremi u SAD, kasnije će uslijediti proces njegova kažnjavanja. Upravo se proučava prema kojem zakonu će mu se suditi; najvjerojatnije će to biti prema Zakonu o špijunaži iz 1917., a taj zakon za najteže kršenje predviđa i smrtnu kaznu.

Prema tom zakonu na smrt su osuđeni hladnoratovski sovjetski špijuni, bračni par Julius i Ethel Rosenberg, smaknuti na električnoj stolici u zloglasnom zatvoru Sing Sing 16. lipnja 1953. godine . Dopremiti Assangea u SAD neće biti lako. Assange je australski državljanin, koji je u posljednje vrijeme jako mnogo putovao po svijetu. Prošlog je tjedna uhićen u Londonu, i to po zahtjevu za izručenje, ali ne američkom, nego švedskom, i to ne zbog objavljivanja tajnih dokumenata na internetu, nego – zbog silovanja. Cijela svjetska javnost je uvjerena da švedska optužnica protiv Assangea zbog dva seksualna akta koja je u kolovozu ove godine imao s dvije žene u Švedskoj, a kod kojih nije koristio prezervativ, što je kažnjivo djelo po švedskom zakonu, nije slučajno sada podignuta, nego je to dio operacije da se Assange prebaci u SAD. U Švedskoj kategorički odbijaju takve spekulacije, tvrde da je riječ o insinuacijama, te da je Assange prekršio švedski zakon o silovanju te mu treba suditi na temelju optužbi dviju žena.To američkoj strani ide na ruku.

Naime, prema nekim pravnim procjenama da je SAD od Velike Britanije zatražio izručenje Assangea zbog objavljivanja tajnih dokumenata, to bi išlo teže nego što će ići procedura izručenja Švedskoj zbog silovanja, a za američke tužitelje mnogo je povoljnije da se Assange nalazi u zatvoru u Švedskoj nego u Velikoj Britaniji, jer Velika Britanija ima mnogo rigoroznije zakone kojima se štiti sloboda govora i političkog djelovanja nego što ih ima Švedska. Da su Amerikanci Velikoj Britaniji uputili zahtjev za izručenje Assangea zbog otkrivanja tajnih dokumenata, britanski sudac, koji bi preuzeo slučaj, mogao bi procijeniti da je tu riječ o slobodi govora i političkog djelovanja, te bi mogao odbiti zahtjev. No švedski zahtjev za izručenje zbog seksualnog kaznenog djela nema političku dimenziju, pa će vjerojatno biti odobren, iako i tu ima nedoumica, budući da u zakonima u Velikoj Britaniji onog što se u Švedskoj zbog nekorištenja kondoma smatra kaznenim djelom – nema. No opća je procjena da će Assange ipak biti izručen Švedskoj. Tada će, najvjerojatnije, na scenu stupiti američki pravosudni organi, te uputiti Švedskoj zahtjev za njegovo izručenje. Američki tužitelji će morati švedskim pravosudnim organima obrazložiti zbog čega traže izručenje, zbog kojeg kaznenog djela mu žele suditi, te po kojem zakonu. Nema izručenja ako nema detaljnog pravnog obrazloženja.

POGUBLJENI PO ZAKONU IZ 1917.: Bračni par Julius i Ethel Rosenberg smaknuti su 1953. u zatvoru Sing Sing nakon što su prema Zakonu o špijunaži osuđeni kao sovjetski špijuni, a prema tom zakonu vjerojatno će se suditi i Julianu AssangeuPOGUBLJENI PO ZAKONU IZ 1917.: Bračni par Julius i Ethel Rosenberg smaknuti su 1953. u zatvoru Sing Sing nakon što su prema Zakonu o špijunaži osuđeni kao sovjetski špijuni, a prema tom zakonu vjerojatno će se suditi i Julianu AssangeuDanas je praksa da se izručenje obavlja po odredbama bilateralnih međudržavnih sporazuma, a većina zemalja u međudržavne ugovore unosi neke restriktivne odredbe. Dvije su posebno važne, da se kazneno djelo, zbog kojeg se čovjeka traži, mora nalaziti u kaznenom zakoniku obiju država, te da kazna za to kazneno djelo u državi koja traži izručenje ne smije biti stroža od predviđene kazne u državi od koje se izručenje traži. Iz dosadašnje prakse je poznato da inače jako liberalna Švedska nema posebno stroge restrikcije kod izručenja osoba optuženih za kaznena djela za koje te tražene osobe tvrde da su političkog karaktera, posebno ako je riječ o zahtjevu iz neke zapadne demokracije, pa se vjeruje da bi Assangea u tom slučaju Švedska mogla lakše izručiti SAD-u od Velike Britanije. No problem će nastati kada će SAD trebati obznaniti prema kojem će zakonu Assange biti suđen. Jer ako američka strana kaže da će to biti po Zakonu o špijunaži, tu bi za nju mogao nastati problem. U Švedskoj nema smrtne kazne, ni za najteža kaznena djela, a američki zakon o špijunaži predviđa i smrtnu kaznu, pa se, kao u spomenutom slučaju bračnog para Rosenberg , ona po tom zakonu i primjenjivala.

Doduše, malo tko vjeruje da bi američka država mogla za Assangea, kad se jednom nađe u američkom zatvoru, tražiti smrtnu kaznu, no ne smije se zanemariti tu mogućnost, a ni činjenicu da su neke američke javne ličnosti to zatražile, na primjer, takav je zahtjev došao iz kruga populističke američke republikanske političarke Sarah Palin. Kada je posljednjih godina bilo pravnih problema s predviđenom smrtnom kaznom u slučajevima kada je SAD tražio izručenje odbjeglih optuženika za teška kaznena djela, našao se način da se i to prebrodi. Američka strana bi se pri takvim zahtjevima za izručenjem javno odrekla pravne mogućnosti da traži smrtnu kaznu, iako je bila riječ o teškim kriminalcima i ubojicama, koji bi smrtnu kaznu vjerojatno dobili da su uhvaćeni u SAD-u. Prije nekoliko godina tako je isposlovano izručenje iz Francuske američkog višestrukog ubojice. Moguće je da će se tako postupiti i u slučaju Assangea, i da će američka strana dati do znanja i jamčiti da neće tražiti smrtnu kaznu. To bi otvorilo put izručenju iz Švedske u SAD. To je scenarij koji se sad predviđa. Sve će to sigurno trajati mjesecima, osim ako se Assange sam ne protivi izručenju, prvo u Švedsku, a potom u SAD. No takav je scenarij malo vjerojatan. On će se sigurno uz pomoć svojih odvjetnika žilavo braniti, ne samo kada je riječ o izručenju, nego i kada je riječ o optužbama koje mu se stavljaju na teret. On ima mnogo simpatizera koji će biti spremni financirati najbolje odvjetnike da ga brane. U cijelom ovom slučaju američke vlasti nailaze na pravne prepreke zbog specifičnosti američkog pravnog sustava i ustavnih restrikcija kada je riječ o pravu na slobodu govora, a pri svemu će se u pravosudnim institucijama pažljivo analizirati što je do sada bila američka sudska praksa. Za američku administraciju u pokušajima da pokrenu pravnu akciju protiv Assangea značajan problem čini to što on nije američki državljanin, nego Australac, te da, navodno, počinjeno kazneno djelo nije napravio na američkom tlu. To značajno otežava pravnu akciju protiv njega, jer je američko zakonodavstvo jako restriktivno kada je riječ o pravnom gonjenju ljudi koji nisu Amerikanci, za bilo što što su učinili izvan SAD-a. U takvim slučajevima treba pažljivo dokazati da su izvan SAD-a činili stvari koje teško ugrožavaju američke interese. Američki vladini pravnici pronašli su Zakon o špijunaži iz davne 1917. kojim se može suditi i stranim državljanima ako objavljuju tajne vladine dokumente i tako ugroze sigurnost Sjedinjenih Država, a koji bi mogao pokrivati i Assangeovo djelovanje. No s tim zakonom ima nekoliko problema. Zakon je stvarno star, donesen je da bi se pravno pokrile neke situacije koje su zabrinjavale SAD u vrijeme Prvog svjetskog rata kada je svijet bio sasvim drukčije organiziran nego danas, te na sasvim drukčijoj razini tehnološkog razvoja.

ŠANSA ZA ASSANGEA Američki predsjednik Barack Obama prije dvije godine naglasio je kako prekida praksu Georgea Busha da se stranci osumnjičeni za ugrožavanje SAD-a procesuiraju po posebnim vojnim propisimaŠANSA ZA ASSANGEA Američki predsjednik Barack Obama prije dvije godine naglasio je kako prekida praksu Georgea Busha da se stranci osumnjičeni za ugrožavanje SAD-a procesuiraju po posebnim vojnim propisimaNezgodno je za američke vlasti što je u međuvremenu u pravnoj sferi bilo nekih događaja i procesa koji su značajno ograničili njegov domet, posebno kada je riječ o ljudskim pravima. U nekoliko prilika tijekom proteklih desetljeća Vrhovni sud SAD-a razmatrao je situacije gdje su pojedinci ili neki mediji objavljivali tajne vladine dokumente, te manje-više svagdje stao na stranu onih koji su to činili, pozivajući se na Prvi amandman američkog Ustava, kojim se štiti sloboda govora. Štoviše, pravnici upozoravaju da su upravo te odluke američkog Vrhovnog suda značajno proširile domet Prvog amandmana, te zaštitile one koji objavljuju tajne dokumente pozivajući se na pravo javnosti da sazna kako funkcionira američka vlada, istodobno značajno ograničavajući dosege Zakona o špijunaži, te mogućnost vlade da ga primjenjuje. Jedan od ključnih događaja bilo je objavljivanje američkih tajnih tzv. Pentagonskih papira 1970. godine, kada je američki sud stao na stranu onih koji su papire objavili. Američke vlasti su u vrlo rijetkim slučajevima pokretale postupke u skladu s tim zakonom, a još rjeđe u novije doba u tim postupcima imale uspjeha. Posljednji slučaj kada je postupak pokrenut po tom zakonu bilo je prije nekoliko godina kada su optuženi neki ljudi u vezi s objavljivanjem dokumenata vezanih uz politiku prema Izraelu, ali je postupak u međuvremenu prekinut. Američki ministar pravosuđa Eric Holder na konferenciji za tisak prošlog tjedna priznao je da se radi na pokretanju postupka protiv Assangea, ali je napomenuo da postoje pri tome neke neugodne pravne rupe, koje državni pravnici nastoje premostiti. Neki pravni stručnjaci tvrde da američka vlada neće moći naći pravni temelj za postupak protiv Assangea, jer i spomenuti Zakon o špijunaži teško može pokriti ono što je Assange napravio. Taj je zakon napisan za Prvog svjetskog rata za pravnu akciju protiv ondašnjih klasičnih špijuna, a Assange nikako ne spada u kategoriju na koju se tada mislilo.

Problem za one koji će pokušati procesuirati Assangea predstavlja i to što je predsjednik Barack Obama preuzevši prije dvije godine vođenje američke administracije izričito rekao da prekida s praksom uvedenom za vladanja Georgea W. Busha, tj. traženjem načina da se po bilo koju cijenu procesuiraju stranci koji ugrožavaju SAD, pa čak i nekim metodama koje izlaze iz okvira američkog pravosuđa. Zato su stranci osumnjičeni za terorizma protiv Sjedinjenih Država bili zatvarani na kubanskom tlu u Guantanamu, a pravnici Bushove administracije stvorili proceduru procesuiranja osumnjičenih za međunarodni terorizam pred američkim vojnim komisijama. One ne postoje u američkom pravnom sustavu, osim što ih je stvorio američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt tijekom Drugog svjetskog rata kada je uhvaćena grupa njemačkih špijuna i sabotera, podmornicom prebačena u SAD. Obama je svojedobno osudio tu Bushovu kombinaciju, odbio se njome služiti, i jasno dao do znanja da će njegova administracija postupati striktno po američkom Ustavu i zakonima. Na konferenciji za tisak u ministarstvu pravosuđa u vezi s Assangeom washingtonski dopisnik arapske globalne TV-mreže Al Jazeera John Hanna upitao je predstavnika ministarstva hoće li oni tražiti neko slično izvaninstitucionalno rješenje za pokretanje postupka protiv Assangea, te dobio kategorički odgovor: “Apsolutno ne.”

ŠVEDSKA DOZVOLA ZA SEKS

NAVODNE ŽRTVE SILOVANJA Anna Ardin (lijevo) i Sofia Wilen optužile su Juliana Assangea za silovanjeNAVODNE ŽRTVE SILOVANJA Anna Ardin (lijevo) i Sofia Wilen optužile su Juliana Assangea za silovanjeŠvedska ima jedan od najstrožih zakona na svijetu kada je riječ o zločinima seksualne prirode, pa tako i silovanja. Internetski site britanske radiotelevizijske korporacije BBC pišući o tom zakonu napisao je da se švedski pravnici šale kako je taj zakon tako strog i toliko pri seksu uvažava žene da je muškarcima najpametnije da prije svakog seksualnog kontakta od žene zatraže pismenu dozvolu.
Da bi se neki seksualni akt proglasio za silovanje, u Švedskoj nije nužno da u njemu ima nasilja, pogotovo ne velikog nasilja kao što je to redovito riječ u zakonodavstvima drugih zemalja. Uostalom, po švedskom shvaćanju, da bi muškarac neku ženu natjerao protiv njene volje na seks nije uopće potrebno upotrijebiti silu. Ako se ustanovi da je pri seksualnom činu muškarac zloupotrijebio bilo kakvu specifičnu situaciju u kojoj se žena našla, čak iako nije bilo ni najmanjeg nasilja, to se može definirati silovanjem.
Švedsko pravosuđe poznaje tri kategorije silovanja.
■ Teško silovanje sa značajnom upotrebom nasilja.
■ Obično silovanje s korištenjem fizičke prisile.
■ Nezakonita prisila na seksualni akt, na primjer, korištenjem emocionalnog pritiska, da bi se ženu prisililo ili navelo na neželjeni seks.
Za prvu kategoriju predviđena je maksimalna kazna od 10 godina, za drugu šest, a za treću četiri godine zatvora. No zakon predviđa i sudski progon osobe koja je sudjelovala u seksualnom činu a da pri tome nije poštovala želje i interese druge strane, pa se tako i strogo regulira korištenje kondoma. Po švedskom zakonu partneri moraju koristiti kondom ako to jedna strana traži. Nekorištenje kondoma smatra se ugrožavanjem zdravlja partnera.
■ Assangeov slučaj spada u drugu i treću kategoriju. Optužile su ga dvije žene koje su – odvojeno – s njim imale seksualne kontakte 14. i 17. kolovoza ove godine tijekom njegova boravka u Švedskoj. Nijednu od tih žena nije poznavao ranije.
Prva njegova seksualna partnerica optužila ga je za tri stvari, za nezakonitu prisilu na seksualni akt pri čemu je primijenjena i određena sila, za seksualno zlostavljanje jer je Assange odbio koristiti kondom, iako je to partnerica tražila, te za dodatno namjerno zlostavljanje. Druga partnerica optužila ga je za silovanje jer je, kako ona tvrdi, s njom imao seksualni odnos dok je spavala, te također nije koristio kondom. Obje su od njega zatražile da ode na liječnički pregled da se ustanovi ne boluje li od neke spolne bolesti, što je on odbio.

Komentiraj