Apel pravnika britanskom premijeru: ‘Zaustavite torturu Juliana Assangea’

 

Početkom rujna trebala bi biti poznata odluka o izručenju Juliana Assangea SAD-u, a uoči ročišta na londonskom sudu oko 200 svjetskih pravnika poslalo je prosvjedno pismo Borisu Johnsonu, u kojem traže puštanje Assangea na slobodu

U očekivanju sljedeće sjednice londonskog suda, koji odlučuje o izručenju Juliana Assangea Sjedinjenim Američkim Državama, predviđene za 7. rujna, 160 pravnika i 19 udruženja pravnika iz mnogo država potpisalo je prosvjedno pismo britanskom premijeru Borisu Johnsonu i ministrima pravosuđa, vanjske politike i unutrašnjih poslova u kojem su naveli da je pravo u tom suđenju ozbiljno povrijeđeno. Zbog toga su vladu Velike Britanije pozvali da odmah poduzme mjere kako bi zaustavila torturu koja je počinjena Assangeu, da prekine njegovo nezakonito zatvaranje i da mu omogući pristup neovisnoj medicinskoj dijagnozi i liječenju u odgovarajućem bolničkom okruženju. Tvrde da Julian Assange, koji je već 16 mjeseci pritvoren u najviše čuvanom engleskom zatvoru Belmarsh, usred suđenja nema kontakta s vlastitim odvjetnicima, a zdravlje mu je ozbiljno narušeno. Kažu i da sa suđenja o izručivanju novinari ne mogu slobodno izvještavati, dok je sutkinja koja vodi slučaj u očitom sukobu interesa.

Generalni tajnik Američkog udruženja pravnika iz Brazila Luís Carlos Moro tom prilikom izjavio je: “Izručenje Assangea predstavlja rizičan presedan za cijeli demokratski svijet jer predstavlja nepravdu i proces političkog progona, umjesto provođenja pravnog postupka.“

Bivši predsjednik Australskog saveza pravnika Greg Barns tvrdi: “Jedna od najopasnijih značajki slučaja Assange je ideja da SAD mogu tražiti izručenje bilo koje osobe, bilo gdje u svijetu, ako je uznemirila američke interese. Taj ekstrateritorijalni doseg suprotan je vladavini zakona i opasan pokušaj narušavanja slobode govora, prava koje bismo svi trebali njegovati.”

Slovenski ustavni pravnik Andraž Teršek dodao je: “Slučaj Juliana Assangea govori o političkoj transparentnosti, demokratskom legitimitetu, slobodnom novinarstvu i javnim medijima kojih se nitko ne bi trebao odreći i koje nijedna politička institucija, vlast ili vlada ne bi smjeli poreći, spriječiti ili kazniti. Posljedice suđenja od velike su važnosti u modernom društvu.”

 

 

‘Izručenje Assangea predstavlja rizičan presedan za demokratski svijet jer predstavlja nepravdu i proces političkog progona, umjesto provođenja pravnog postupka’, kaže Luís Carlos Moro

 

 

Pravnici iz više država u svom javnom pozivu britanskom premijeru Johnsonu saželi su četiri velika pravna problema kod potencijalnog izručenja Assangea: ilegalnost potencijalnog izručenja iz Velike Britanije u SAD, povredu slobode tiska i prava na informacije, povredu prava na život bez torture, prava do zdravlja i prava na život te povredu prava na pošteno suđenje.

Izručenje Assangea bilo bi ilegalno zbog tri razloga: zbog toga što postoji rizik da bude podvrgnut nepravednom suđenju u SAD-u, političke prirode kaznenog djela koja zabranjuje izručenje i zbog rizika od torture ili drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u SAD-u, objašnjavaju pravnici. Oni upozoravaju:

“Ugovor o izručivanju UN-a zabranjuje izručenje ako osoba nije dobila ili ne bi dobila minimalna jamstva u kaznenom postupku kako su sadržana u članku 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ugovor o izručenju između Velike Britanije i SAD-a, koji pruža temelj zahtjeva za izručenjem, izričito zabranjuje izručenje zbog političkih djela. Nadalje, postoji široki međunarodni konsenzus da politička kaznena djela ne bi trebala biti osnova za izručenje. To se odražava u članku 3. Europske konvencije o izručenju iz 1957., članku 3. UN-ovog Ugovora o izručivanju, Interpolovog Ustava i svakog bilateralnog ugovora koji je SAD ratificirao u posljednjih više od sto godina.”

Oko rizika od torture ili drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja naveli su da prema načelu zabrane protjerivanja nije dopušteno izručenje osobe zemlji u kojoj postoje značajni razlozi za vjerovanje da će biti podvrgnuta torturi. Ovo je načelo utvrđeno Konvencijom UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. godine, posebno članak 33., od kojeg nisu dopuštena odstupanja. Također su relevantni članak 3. Izjave UN-a o teritorijalnom azilu iz 1967., članak 3. Konvencije protiv torture i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i članak 2. Rezolucije o azilu osobama u opasnosti od progona, koju je Odbor ministara Vijeća Europe usvojio 1967. Kao obvezu koja proizlazi iz zabrane mučenja, načelo zabrane protjerivanja u ovom je području apsolutno i također poprima karakter peremptorne norme običajnog međunarodnog prava – to je jus cogens. Pravnici u svojem dokumentu detaljno tvrde:

“Gospodin Assange, kojeg je ekvadorska vlada prihvatila kao političkog azilanta zahvaljujući onome što se pokazalo kao potpuno legitiman strah od političkog progona i torture u SAD-u, trebao bi očito dobiti zaštitu ovog načela, prvo od Ekvadora, a drugo od Velike Britanije. Ekvador je prekršio svoje obveze iz područja ljudskih prava tako što je Assangeov azil ukinuo u izravnoj suprotnosti s ‘latinoameričkom tradicijom azila’ i Savjetodavnim mišljenjem Međuameričkog suda za ljudska prava od 30. svibnja 2018. koji potvrđuje načelo nevraćanja u slučajevima osoba koje su u ambasadu ušle radi zaštite. Ulazak britanske policije u ekvadorsku ambasadu i uhićenje Assangea tako se temeljilo na ilegalnom opozivu njegovog državljanstva i azila, koji VB može ispraviti samo ako se pridržava svoje dužnosti zaštite načela nevraćanja odbacivanjem izručenja SAD-u.”

Izručenje na temelju optužnice ozbiljno bi ugrozilo slobodu tiska, što je kamen temeljac europskih demokracija prema članku 10. Europske konvencije o čovjekovim pravima, dodali su.

“Izvjestitelj UN-a za torturu izvijestio je i nastavlja izvještavati o postupanju protiv Assangea u sklopu mandata Ujedinjenih naroda. 9. i 10. svibnja 2019. prof. Melzer i dva medicinska stručnjaka specijalizirana za ispitivanje potencijalnih žrtava torture i drugih zlostavljanja posjetili su Assangea u zatvoru Belmarsh. Posjet i procjena grupe otkrili su da je Assange pokazao ‘sve simptome tipične za dugotrajnu izloženost psihološkoj torturi, uključujući ekstremni stres, kroničnu tjeskobu i intenzivnu psihološku traumu’. Izvjestitelj UN-a za torturu zaključio je da je Assange već nekoliko godina namjerno izložen upornim i progresivno teškim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, čiji se kumulativni učinci mogu opisati samo kao psihološka tortura.”

Zbog svega toga 160 pravnika iz cijelog svijeta i 19 pravničkih udruženja podsjeća vladu Velike Britanije na njezine dužnosti da zaštiti Assangeovo pravo na život; da je zabrana torture norma međunarodnog običajnog prava i predstavlja jus cogens. Zabrana je apsolutna i tako ne smije biti nikakvog odstupanja, ni pod kojim uvjetima, uključujući rat, hitne slučajeve ili terorističku prijetnju; na njezine bezuvjetne obveze iz članka 12. Konvencije protiv torture; da je država članica Svjetske zdravstvene organizacije, čiji Ustav kaže: “Uživanje u najvišem dostignutom zdravstvenom standardu jedno je od temeljnih prava svakog ljudskog bića bez razlike s obzirom na […] političko uvjerenje […] svi bi trebali imati pristup zdravstvenim uslugama koje su im potrebne kada i gdje ih trebaju.”

Upozorili su i da je povrijeđeno Assangeovo pravo na pravedno suđenje. Viša okružna sutkinja Emma Arbuthnot kao glavna sutkinja koja nadzire postupak za izručenje ima financijske veze s institucijama i pojedincima čija je nedjela izložio Wikileaks, ali taj naizgled jasni sukob interesa ona nije razotkrila. Veliki problemi su i uskraćivanje mogućnosti okrivljenika da pravilno prati postupke i usmjerava svoj pravni tim te odbijanje da se spriječi maltretiranje okrivljenika.

Na primjer, Assangeovi odvjetnici obavijestili su sud da su ga tijekom jednog dana, 22. veljače, zatvorske vlasti 11 puta vezale lisičinama, smjestile u pet različitih ćelija, dva puta ga pretresle i oduzele njegove povlaštene pravne dokumente.

“Podsjećamo vladu Velike Britanije da je pravo na pošteno suđenje temelj demokracije i vladavine zakona. (…) Te odredbe, uz dugogodišnja načela općeg prava, zahtijevaju pošteno i javno saslušanje pred neovisnim i nepristranim sudom, pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže krivnja, pravo da se odmah i detaljno obavijesti o prirodi i uzroku optužbi, pravo na odgovarajuće vrijeme i pogodnosti za pripremu obrane i pravo na komunikaciju sa svojim braniteljem”, zaključili su pravnici u pozivu britanskoj vladi.

Poziv pravnika nije prvi takve vrste. Već u studenom prošle godine javne pozive za puštanje Assangea na slobodu zbog ozbiljnog narušavanja njegovog zdravlja počela je sakupljati mreža Liječnici za Assangea. Do danas su skupili 261 potpis liječnika iz mnogih država. U prosincu 2019. organizirali su se i novinari. Na inicijativu istraživačkih novinara Serene Tinari iz Švicarske, Nickyja Hagerja iz Novog Zelanda i novinara Nacionala, autora ovog članka, više od 1500 novinara iz 99 država potpisalo je međunarodnu izjavu o potpori Assangeu.

 

 

Odvjetnici upozoravaju i da sutkinja Emma Arbuthnot koja nadzire postupak za izručenje ima financijske veze s institucijama i pojedincima čija su nedjela izložena preko platforme Wikileaks

 

 

Prvopotpisana Serena Tinari za Nacional je izjavila: “Slučaj Assange još je više zapanjujući jer se događa u zemlji koja ima dugu tradiciju i smatra se da je oblikovala filozofiju prava u Europi. Ono što sada vidimo, kafkijanska je situacija. Ako bi se to događalo u Kini, Koreji, na Kubi ili u Rusiji, sada bi se u glavnim svjetskim medijima objavljivali veliki naslovi o tome. Imamo izdavača koji je optužen za zločin otkrivanja dokaza ratnih zločina.”

Tinari kaže da je usprkos tomu više tijela UN-a pritvor Assangea prepoznalo kao nezakonit, ali on je još uvijek unutra: “Miran, nenasilan intelektualac drži se u maksimalnom sigurnosnom pritvoru, u izolaciji 23 i pol sata dnevno, iako je opće poznato da više od 10 godina nije vidio sunčevu svjetlost niti je imao mogućnost vježbanja, a njegova zdravstvena pitanja nisu se dugo rješavala.”

Nils Melzer napisao je prije godinu dana da je sve ovo psihološka tortura. Zanimljivo je da se Velika Britanija nikad nije bavila nalazima Melzera, nego, naprotiv, osigurava da se tortura nastavlja. Assangeovo slabo zdravstveno stanje trebalo je postojati kao dobar razlog da ga smjeste u bolničku ustanovu. U Londonu ima i obitelj. Ali Kraljičino tužiteljstvo nijednu alternativu maksimalnom zatvoru nije uzelo u obzir. Sve to govori da se ide na svjesno, namjerno i grubo kršenje bilo kojeg prava kojeg se možemo sjetiti, dodaje Serena Tinari.

“Ovaj slučaj dovodi Veliku Britaniju u vrlo posebnu situaciju. Progone Australca koji ima novinarsku karticu otkad je osnovan Wikileaks. Assange je jedini izdavač ili novinar koji je danas u takvim okolnostima zatvoren u Europi. Iako se zna da je Velika Britanija jedna od zemalja u globalnom sustavu izmjene obavještajnih informacija Pet očiju i svjesni smo da je geopolitika vrlo složena stvar, sve se to može vidjeti samo kao izvršavanje američkih želja od strane Velike Britanije. I to pod svaku cijenu, također riskirajući uništiti ugled države kao demokratske, civilizirane i koja je osnovana na vladavini zakona.”

Serena Tinari upozorava: “Ljudska prava, postupak i sloboda tiska u Velikoj Britaniji očito su mrtvi, a to je vrlo loša vijest. Također, implikacije ovog slučaja za novinare i izdavače širom svijeta su goleme. Ako Assange bude izručen, on će ponovno završiti u potpunoj izolaciji. Ako ovaj slučaj može proći, uzimajući u obzir sadržaj optužnice, nijedan izdavač i niti jedan novinar se ne mogu više osjećati zaštićeni međunarodnim pravom kada rade svoj posao u javnom interesu. Svi mi tražimo i objavljujemo curenja i povjerljive podatke. Svi bismo trebali razotkriti dokaze ratnih zločina. To može biti kraj istraživačkog novinarstva kakvo znamo.”

Komentiraj