LIJEČNIČKI VRH pismeno je upozorio predsjednika i premijerku da će Hrvatska zbog korupcije u privatnom zdravstvu uskoro prestati biti socijalna država.

U utorak 22. ožujka, na stolove predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor stiglo je pismo koje bi trebalo utjecati na razvoj prilika u hrvatskom zdravstvu, i još važnije – zaustaviti prelijevanje stotina milijuna kuna u privatne džepove. Potpisnici apela, u kojem se dvoje najvažnijih političara u državi upozorava na legliziranu korupciju u kojoj se godinama gube golemi iznosi, su 27 najpoznatijih hrvatskih liječnika, uglavnom angažiranih u vodećim medicinskim ustanovama kao i na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Riječ je o prvoj takvoj pobuni liječnika zbog stanja u hrvatskom zdravstvenom sustavu, i političkih pokušaja privatizacije zdravstva. Drugim riječima, potpisnici tvrde kako postoji realna opasnost urušavanja Hrvatske kao socijalne države u kojoj svi stanovnici imaju jednako pravo na liječenje, a optužbu su kao krajnjim instancama uputili Ivi Josipoviću i Jadranki Kosor. Nekoliko je osnovnih naglasaka u pismu koje je potpisao gotovo cjelokupni vrh hrvatske medicine. Na prvom mjestu, vodeći hrvatski liječnici ističu negtivne tendencije u ovdašnjoj medicini, koje su cjelokupni zdravstveni sustav dovele u težak položaj koji je dugoročno neodrživ. Uskoro će se moći liječiti samo oni koji imaju dovoljno novca, a najveći dio hrvatskih građana dobivat će loše usluge u devastiranim javnim (državnim) bolnicama. U liječničkom apelu slijedi optužba prema kojoj se u Hrvatskoj urušava javna i akademska medicina. Umjesto da privatni zdravstveni sustav djeluje kao nadopuna javnog zdravstva, vlast je omogućila stvaranje paralelnog sustava u kojem Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje novcem građana financira rad privatnih klinika i tako uništava javne bolnice.

PRITOM SE CRNIM tonovima opisuje budućnost hrvatske medicine i prognozira kako je posljedica toga što se privatnim klinikama osiguravaju profitabilni poslovi, to da će u budućnosti u javnim bolnicama ostati isključivo neizlječivi pacijenti i psihijatrijski bolesnici. Razlog: radi se o pacijentima koji nisu financijski isplativi, pa neka se o njima brine država. U završnom dijelu dramatičnog apela, dvadeset i sedam liječnika (svi predaju na medicinskm fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku) upozoravaju i kako aktualna politika dovodi i do sve većeg odljeva najboljih liječnika, koji zbog boljih plaća prelaze privatnicima, čime se dodatno narušava kvaliteta u hrvatskim bolnicama. A dok državna vlast financira djelatnost privatnih klinika, hrvatska vlada već godinama odbacuje zahtjeve za modernizacijom državnih bolnica, čime direktno pomaže nedopustivu privatizaciju zdravstva.Dovoljno je vidjeti samo dio imena potpisnika ovog apela, i postaje jasno kako se radi o pripadnicima ovdašnje liječničke elite, u većini slučajeva pozntih i u inozemstvu, koji eksplicitno zastupaju tezu kako će hrvatsko zdravstvo propasti ako se uskoro ne prekinu ogromna izdvajanja iz proračuna, koja završavaju na računima privatnih klinika. Najpoznatiji primjer predstavlja klinika Medikol u vlasništvu Ivana Rajkovića, koja je u samo tri godine od HZO-a dobila više od 240 milijuna kuna.

MEĐU POTPISNICIMA se nalazi troje posljednjih dekana Medicinskog fakulteta – Davor Miličić, Nada Čikeš i Boris Labar, poznati radiolozi Boris Brkljačić i Ranka Štern-Padovan, vodeći hrvatski neurokirurg Josip Paladino, znanstvenik i profesor Slobodan Vukičević, transplantacijski kirurg Leonardo Patrlj, pedijatar-kardiolog Ivan Malčić, kirurg Ante Čizmić, Zdenko Stanec, pročelnik Klinike za plastičnu kirurgiju KB Dubrava, kao i dvojica profesora iz drugih sredina, Gordan Šarić iz Osijeka i Davor Miletić iz Rijeke.

POTPISNICI IMAJU podršku mnogih poznatih liječnika, međutim, odlučeno je da svoje potpise stave isključivo zaposleni na fakultetima. Kako bi se izbjegla politizacija, nema potpisa poznatih liječnika koji su politički angažirani kao što je Rajko Ostojić, SDP-ov kandidat za ministra zdravstva, koji je na internoj razini potpuno podržao liječničke zahtjeve, između ostaloga, i jer je tokom proteklih nekoliko godina u više navrata zahtijevao da se pokrene borba s korupocijom unutar zdravstvenog sustava. Zajedno s 15-ak preostalih potpisnika, ova grupa predstavlja profesionalni vrh od 12.000 hrvatskih liječnika koji su uvjereni kako državna politika koja se vodi posljednjih nekoliko godina, prijeti brzim urušavanjem sustava, što znači kako će u skoroj budućnosti samo imućni dio stanovništva moći sebi osigurati kvalitetno liječenje. Većina hrvatskih građana završavat će u državnim bolnicama, koje će biti opremljene starim uređajima i bez dovoljnog broja kvalitetnih stručnjaka. A sve to zbog sumnjive državne politike koja favorizira privatne klinike, umjesto da oprema državne bolnice, što je jeftinije i isplativije, sukus je liječničke pobune. Prema dostupnim podacima, HZZO ima sklopljene ugovore s 269 privatnih zdravstvenih ustanova, kojima se godišnje plaća oko 140 milijuna kuna. To znači da vlasnici privatnih klinika obavljaju pretrage i terapije kao što su magnetska rezonanca, CT, dijaliza ili kardiološke operacije, a plaća ih se iz državnog proračuna. Iako se na ovaj način skraćuju liste čekanja, Miličić, Paladino, Brkljačić, Nada Čikeš i drugi poznati liječnici, tvrde da se radi o svjesnom uništvanju zdravstva u Republici Hrvatskoj. Bolnice su mogle kupiti istu aparaturu i uz dopuštanje rada u popodnevnom terminu, sve bi bilo puno isplativije od plaćanja privatnicima. Ali posljednja dvojica ministara – Neven Ljubičić i Darko Milinović – odbili su liječnička traženja, najčešće uz obrazloženje kako je moderna medicinska aparatura skupa, i poslove su počeli dobivati vlasnici privatnih klinika. Pritom se najčešće navodi Ivan Rajković, vlasnik Poliklinike Medikol, koji u Zagrebu gradi pravu bolnicu.

VODEĆI LIJEČNICI su uvjereni kako Rajković ima političko zaleđe i podsjećaju kako je Jadranka Kosor u ožujku prošle godine, otvorila pogon Medikola. Rajkovićeve klinike u Zagrebu, Rijeci i Splitu imaju moderni PET/CT, vrijedan oko tri milijuna eura, a HZZO plaća oko 10.000 kuna po pregledu. Država godišnje njegovim poliklinikama plaća oko 4500 skupih pregleda. Na zagrebačkom Rebru uvjereni su kako je Neven Ljubičić pomogao Medikolu i istovremeno onemogućio da Klinički bolnički centar Zagreb nabavi ovaj uređaj, čime bi deseci milijuna kuna ostali u zdravstvenom sustavu. Sve je započelo još potkraj 1999. U Zavodu za nuklearnu medicinu na Rebru učinjena je i prva PET (pozitronska emisijska tomografija) pretraga u Hrvatskoj, što je bio jedan od prvih postupaka ove vrste u Europi. Uskoro je medicinska industrija proizvela još savršeniji uređaj, PET/CT, koji omogućava značajno bolju preglednost bolesnih dijelova tijela, tako da se zahvaljujući CT-u može još preciznije reći koji dijelovi organizma su zahvaćeni tumorom. Stručnjaci na Rebru su potražili pomoć IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) i napisali projekt koji je prihvaćen od IAEA-e, a rezultat je trebalo biti uvođenje PET/CT tehnologije u Hrvatsku na KBC Zagreb i edukacija ovdašnjih stručnjaka u vodećim svjetskim centrima. NO 2006. DOLAZI do obrata i tadašnji ministar zdravstva Neven Ljubičić donio je odluku da državni PET/CT odlazi u KB Sestre milosrdnice, a stipendije u vanjskim centrima dobivaju samo njihovi liječnici, koji danas rade u privatnim PET/CT centrima. Pritom je na opće iznenađenje u liječničkim krugovima PET/CT samo fizički završio u KB Sestre milosrdnice, ali ne na Klinici za nuklearnu medicinu, već u formi javno-privatnog partnerstva završava u firmi Medikol. Zaposlenima na Rebru je rečeno da se njihovoj bolnici zabranjuje nabava tog uređaja. U trenutku uvođenja PET/CT pretrage u Medikolu nisu imali iskustva s nuklearnom medicinom, imali su samo jednog specijalista nuklearne medicine radi čega su pokušali angažirati liječnike iz državnih bolnica nudeći im značajno veća primanja i druge pogodnosti. U to isto vrijeme Zavod za nuklearnu medicinu na Rebru imao je desetak liječnika specijalista, dvoje kemičara i nekoliko fizičara koji su dobro upoznati s tom metodom i 2007. su imali osmogodišnje iskustvo s PET tehnologijom, međutim, Ministarstvo im je zabranilo kupnju uređaja. Slična praksa nastavljena je i kada je na ministarski položaj imenovan Darko Milinović. Kada je nedavno objavljeno pismo grupe zagrebačkih radiologa koji su ga napali zbog podržavanja privatnih klinika i odbijanja kupnje novih uređaja za državne bolnice, Milinović se pokušao izvući kako nije znao da su nezadovoljni. Nacional posjeduje dokument koji pokazuje da ministar Milinović ne govori istinu. Radiolozi su se pobunili prije tri godine, 19. ožujka 2008. u Ministarstvu zdravstva održao se sastanak Povjerenstva za radiologiju kojem su prisustvovali Boris Brkljčić, Ranka Štern-Padovan, Miljenko Marotti, Goran Roić i još šest liječnika. Zaključci su gotovo identični stavovima 27 dekana, sveučilišnih profesora i vrhunskih liječnika, i svode se na upozorenja na alarmantno stanje u zdravstu, i odlaske liječnika u privatne poliklinike Medikol i Sunce. “Velike privatne poliklinike imaju izdašne i sa stručnog aspekta nerazumljve ugovre s HZZO-om te smatramo neprirodnim i opasnim za javni bolnički sustav da ustanove koje imaju ugovore s HZZO-om konkuriraju državnim bolnicama”, piše u zapisniku koji je još početkom 2008. dostavljen Darku Milinoviću. Njegovi kritičari podsjećaju kako se među vlasnicima najvećih privatnih poliklinika nalaze osobe koje pripadaju Milinovićeom tzv. “ličkom liječničkom krugu”. Jedna od najvećih poliklinika jest Sveti Rok, čiji je osnivač i ravnatelj Pavao Šulentić, pripadnik najužeg klana ministra Darka Milinovića. Kada se 2007. rasplamsao sukob između Darka Milinovića i Andrije Hebranga za prevlast u hrvatskom zdravstvu, Šulentić je apostrofiran kao jedan od glavnih saveznika aktualnog ministra.

ŠULENTIĆ JE DO PRIJE dvije godine bio stručni direktor Poliklinike Medikol. Iako je kirurg po struci koji je godinama radio u Klinici za traumatologiju, u javnosti je izjavljivao da nije liječnik, nego biznismen. Osnovao je i vodio Polikliniku Sunce, koju je prodao Dubravku Grgiću, a zatim je prihvatio mjesto direktora u Poliklinici Medikol. Kada je napustio Medikol, osnovao je polikliniku Sveti Rok, koja je danas jedna od najjačih privatnih ustanova u Hrvatskoj. Kardiokirurška klinika Magdalena u Krapinskim Toplicama prva je važnija privatna klinika koja je osnovana u Hrvatskoj i zahvaljujući ugovorima s državom postizala je odlične poslovne rezultate. Magdalenu je osnovao nedavno preminuli Ivan Drpić, koji je autoru ovog teksta prije nekoliko godina ispričao kako najbolje kirurge plaća 50-ak tisuća kuna. U Magdaleni je povremeno radio i Marko Turina, godinama jedan od vodećih svjetskih kardiokirurga i bivši šef klinike u Zürichu.

RAZUMIJE SE DA Magdalena ne bi opstala bez državnih ugovora. Kroz Magdalenu je u prvih deset godina prošlo je oko 35.000 pacijenata, i oko 60 posto usluga naplaćivalo se od HZZO-a, a ostalo su plaćali pacijenti. Cijene su varirale od 6000 kuna za koronarografiju, 18.000 kuna za diletaciju koronarnih krvnih žila, a pojedini zahvati stoje i 150.000 kuna. Osim kardiokirurgije i radiologije, treći profitabilni segment privatne medicine predstavljaju dijalize. Sve je počelo 2003. kada je uz pomoć Dragana Primorca osnovan Sveti Duh II., a investitor je bila izraelska tvrtka Danel. Izraelci su zbog neriješenih imovinskih odnosa otišli 2006., i Sveti Duh II. kupila je tvrtka Euromedic, inače firma-kći nizozemskog Euromedic Internationala. Dijaliza je također vrhunski isplativ posao jer jedan tretman košta 900 kuna. Jedna privatna klinika srednje veličine koja zapošljava pet osoba, prijavila je kako je u godinu dana obavila 20.000 tretmana i zaradila 19 milijuna kuna. Euromedic je nakon Zagreba i u Gospiću otvorio centar za dijalizu, a svečanosti je prisustvovao i ministar Milinović. Konačni cilj pobunjenih liječnika koji su odlučili pokrenuti do sada nepoznati proces u domaćem zdravstvu, jest raskid veza između države i privatnih poliklinika. Ono što ovi stručnjaci nisu željeli javno iznijeti, je uvjerenje kako je riječ o korupciji golemih razmjera, u koju su upleteni dužnosnici Vlade i Ministarstva zdravstva. Prema njihovu obrazloženju, ni jedan pduzetnik se ne upušta u projekte vrijedne 5-6 milijuna eura, ako nema garanciju povrata novca i kasnije zarade. A takva obećanja mogu dati isključivo oni koji raspolažu državnim novcem. “Ugovori s privatnim poliklinikama su ‘Fimimedia’ hrvatskog zdravstva i to je pitanje koje moramo riješiti ako želimo spasiti i pacijente i budućnost hrvatske medicine”, zaključuje jedan od inicijatora akcije.