Prošloga tjedna medijima je odjeknula vijest da je većina članova Savjeta za prostorno uređenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, na čelu s predsjednicom, doktoricom znanosti, profesoricom emeritom s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Hildegard Auf-Franić, dala ostavke na rad u navedenom Savjetu. Jedino se ekonomistica Maruška Vizek očitovala kao suzdržana.

Frustrirani činjenicom da nakon dvije godine rada i osam održanih tematskih sjednica nijedan od posljednje trojice ministra graditeljstva – Predrag Štromar, Darko Horvat i Ivan Paladina – nije imao vremena za razgovor niti se očitovao na zapisnike i preporuke Savjeta, njegovi članovi odlučili su svojim ostavkama upozoriti na alarmantno devastiranje prostora na području cijele države. A prostor je, kažu, najvrjedniji i najvažniji resurs kojim Republika Hrvatska raspolaže.

Prema njihovoj stručnoj ocjeni, situacija na hrvatskoj obali iz mjeseca u mjesec osobito se pogoršava. Suprotno strateškim opredjeljenjima, apartmanizacija, koja je formalno legalna, sve je intenzivnija i sve nas više udaljava od proklamiranog održivog prostornog, turističkog i ekonomskog razvoja. Dodatan problem je i raširena bespravna gradnja bez adekvatnog odgovora nadležnih inspekcija, kojom su ugrožene temeljne prostorne i prirodne vrijednosti hrvatske obale.

U svom pismu ministru Ivanu Paladini, poslanom 19. svibnja ove godine, navode i da se od donošenja Zakona o prostornom uređenju iz 2014. godine već osam godina ne izrađuju novi prostorni planovi, a nisu doneseni ni Državni plan prostornog razvoja ni potrebni pravilnici iako je ministar dužan donijeti pravilnike u roku od 90 dana od stupanja Zakona na snagu. Ističu i kako su u hitnu proceduru poslani radni tekstovi Zakona o prostornom uređenju i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koje nisu dobili na uvid niti sudjelovali u raspravi svojim primjedbama.

U navedenom pismu tražili su sastanak s novim ministrom kako bi se dogovorili o daljnjim aktivnostima Savjeta, no od Ivana Paladine punih pet mjeseci nisu dobili odgovor, a kamoli poziv na sastanak. Zbog svega navedenog sazivanje daljnjih sastanaka Savjeta smatraju izlišnim i stoga su odlučili dati ostavke na svoj rad u istom.

Zanimljivo je da sve do danas nema reakcije ministra na njihovu ostavku. Ministar očito ima pametnijeg posla od razgovora s vrhunskim stručnjacima hrvatskog urbanizma i arhitekture.

Dosadašnja predsjednica Savjeta, Hildegard Auf-Franić, arhitektica i znanstvenica, profesorica emerita na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i njen zamjenik u Savjetu, sveučilišni profesor urbanizma Tihomir Jukić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Inače, Savjet za prostorni razvoj Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine osnovan je u svibnju 2020. godine, u mandatu ministra Predraga Štromara, s ciljem da se bavi aktualnim temama prostornog uređenja i planiranja uvažavajući društvene i gospodarske promjene, kao i situaciju nastalu nakon potresa u Zagrebu i na Baniji. Imenovan je interdisciplinarni Savjet: predsjednica dr.sc. Hildegard Auf-Franić, professor emeritus; prof.dr.sc. Tihomir Jukić, redoviti profesor, zamjenik predsjednice; Goran Rako, redoviti profesor; prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović, professor emeritus; dr.sc. Edo Kušen, arhitekt; dr.sc. Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta; dr.sc. Josip Belamarić, povjesničar umjetnosti, te urbanisti i arhitekti Nives Kozulić, Borislav Doklestić i Gojko Berlengi. Prva sjednica Savjeta održana je već 16. listopada 2020. u mandatu ministra Darka Horvata.

O ostavkama u Savjetu za prostorni razvoj i ostalim aktualnim temama vezanim uz devastaciju prostora i obnovu nakon potresa, tjednik Nacional razgovarao je s dosadašnjom predsjednicom Savjeta Hildegard Auf-Franić i njenim zamjenikom u Savjetu, sveučilišnim profesorom Tihomirom Jukićem koji na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu predaje urbanizam.

Na pitanje zašto je većina eminentnih stručnjaka, arhitekata i urbanista odlučila izići iz Savjeta za prostorni razvoj i je li njihovo nezadovoljstvo kulminiralo s najnovijim ministrom Ivanom Paladinom, koji je po struci ekonomist, a u dosadašnjoj karijeri bavio se mešetarenjem nekretninama, oba Nacionalova sugovornika istaknula su kako su nakon dvije godine shvatila da rade uzaludan posao.

Tvrde da je najvažniji razlog njihova odlaska iz Savjeta upozoriti na devastaciju cjelovitog hrvatskog prostora, a osobito obalnog, gdje se nastavila nekontrolirana apartmanizacija.

„Odlučili smo dati ostavke jer smo konačno shvatili da taj naš trud i svi napori koje smo uložili u to da utječemo na prostornu politiku, ne nailaze ni na kakve reakcije. Obratili smo se osobno ministru u svibnju ove godine, nadajući se da će doći do razgovora kako bismo ga upozorili na sve što se događa, no ni nakon pet mjeseci odgovora nije bilo. Tada smo se složili da izađemo iz Savjeta“, rekao je Tihomir Jukić.

Hildegard Auf-Franić dodaje: „Mi zapravo ni ne možemo imati bilo kakvo mišljenje o ministru jer s njim nismo imali nikakav kontakt. Moram reći i da nismo zatečeni – on očito nije zainteresiran za tu problematiku pa je to prepustio svojim službama u Ministarstvu, što je žalosno.“

Na primjedbu da je očito problem komunikacija s Ministarstvom, Hildegard Auf-Franić odgovara kako je problem u tome što je Ministarstvu njihov Savjet očito bio suvišan i nepotreban. Oboje ističu i apsurdnu činjenicu da nitko od posljednjih trojice ministara graditeljstva nije bio iz prostorno-planerske, odnosno urbanističke struke, čak ni njihovi zamjenici i tajnici.

Ako već Savjet nema komunikaciju s ministrom Paladinom, koji se očito bavi nekim važnijim stvarima, ima li možda neki kontakt s premijerom Plenkovićem, koji bi kao deklarirani Europejac morao znati vrijednost prostora? Očekuju li da će premijer reagirati na taj njihov javni istup i ostavke u Savjetu i poslušati što mu prostorno-planerska i arhitektonska struka u Hrvatskoj ima reći?

„Nismo se javljali premijeru jer nismo željeli politizirati tu temu. Nažalost, naš Savjet je postao Savjet Ministarstva, a ne više Savjet Vlade kao prije, iako je prostor najvažniji i najvrjedniji državni resurs. To bi morao biti primarni državni interes, a država ga ne pokazuje. No bojimo se da premijer na ovaj naš istup neće reagirati, jer će to biti samo jedan od skandala s kakvima se svakodnevno susreće. Da netko izađe na ulice i počne vikati zbog svega toga, možda bi se trgnuo. No mi nismo ti, mi smo izabrani da predstavljamo struku i stoga osjećamo odgovornost, a po statusu smo savjetnici“, objasnila je Hildegard Auf-Franić, a Tihomir Jukić je dodao:

„Nadajmo se ipak da će ovaj naš istup biti neko upozorenje da trebamo spasiti prostor i promijeniti odnos prema prostoru. To je bio naš cilj, jer smo nakon dvogodišnjeg rada došli do zida.“

Hildegard Auf-Franić podsjetila je na činjenicu da je u svibnju 2020. godine tadašnji ministar graditeljstva iz redova HNS-a Predrag Štromar donio odluku o osnivanju Savjeta, koji je počeo djelovati u vrijeme njegova nasljednika ministra Darka Horvata. Ističe i da je poziciju predsjednice Savjeta prihvatila uz uvjet da Tihomir Jukić bude njen zamjenik.

„To su dvije godine kontinuiranog rada tijekom kojih je održano osam tematskih sjednica. U Savjetu je bilo desetero članova, stručnjaka iz različitih područja i različitih gradova. Na tematskim sjednicama imali smo interdisciplinarne rasprave koje je svaki put vodio netko drugi, ovisno o tematskom području. Zahvaljujemo gospođi Jadranki Vranek jer su prilozi za sjednice bili odlično pripremljeni i elaborirani, od njih bi se mogla napraviti knjiga. Na sjednice su pozivani specijalisti iz različitih struka kako bi zajednički detektirali što u legislativi treba mijenjati. No to nije imalo odjeka u Ministarstvu“, rekla je profesorica Auf-Franić.

Na konstataciju kako političke volje da se posluša struka očito nema, Tihomir Jukić ustvrdio je kako je nije bilo ni prije, jer je posljednji Zakon o prostornom uređenju donesen još 2014. godine, a još uvijek se rade izmjene planova nastalih prije donošenja Zakona jer u devet godina nije donesen Državni plan o prostornom uređenju.

„Dakle, sve planove radimo prema Pravilniku koji je izrađen prije 24 godine, a koji je trebao biti donesen u roku od 90 dana od donošenja Zakona 2014. Struka je na to godinama upozoravala resorno ministarstvo, ali očito nitko nije na to reagirao. S obzirom na aktualni trenutak, europske i strateške projekte koje treba provoditi, nalazimo se u apsurdnoj situaciji – odnosno imamo jedan nesređeni sustav koji današnjim prilikama ne može odgovoriti. Dakle, šansa da se stanje promijeni je propuštena“, smatra Jukić.

Profesorica Auf-Franić ne slaže se s tezom da je Savjet za prostorni razvoj, čije preporuke nitko nije slušao, osnovan kao neki alibi za Vladu; smatra da je osnovan s dobrom namjerom, ali je problem u tome što je u međuvremenu promijenio poziciju: „Naime, do 2013. to je bio Savjet Vlade, a mi smo osnovani kao Savjet za prostorni razvoj Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Čim postanete Savjet jednog ministarstva, a prostorom se nekoordinirano bavi više ministarstava – prostornog uređenja i graditeljstva, turizma, zaštite spomeničke baštine, zaštite prirode i okoliša te energetike i poljoprivrede – onda lako može doći do nesporazuma koji utječu na stanje u prostoru.“

Tihomir Jukić i Hildegard Auf-Franić zgroženi su ignoriranjem savjeta i njegova značaja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Tihomir Jukić pak podsjeća da je nekada to sve bilo pod jednom kapom, dok se u ovoj konstelaciji svako ministarstvo za sebe bavi isključivo svojim područjem, pri čemu zajedničke vizije o planiranju prostornog uređenja Hrvatske nema. Tako imamo i dvije strategije razvoja na razini države, a koje su izradila dva različita ministarstva svako za sebe, bez prevelike koordinacije: Strategiju prostornog razvoja Republike Hrvatske iz 2017. i Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030.

„Od prvog dana naša je ambicija bila intervenirati u legislativu koja se tiče prostora, jer legislativa i prostorni standardi nose urbanizam i kvalitetu prostora. A devastacija koja se događa i na koju smo upozorili, događa se, nažalost, najčešće u skladu sa Zakonom. To znači da Zakon nije dobar i da ga treba mijenjati. Odnosno, radi se o trima zakonima – Zakonu o prostornom uređenju, Zakonu o gradnji i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. No ti zakoni, o kojima smo godinama raspravljali, nama kao članovima Savjeta ne dolaze na stol, odnosno, odlaze u proceduru a da ih nismo vidjeli i da nas nitko o njima nije konzultirao, a inzistirali smo na tome da se struka uključi u njihovu izradu. Od prve sjednice Savjeta intervencija u legislativu bila je naš prioritet. To je bio jedan od glavnih razloga za donošenje odluke o davanju ostavke na rad u Savjetu“, objasnio je Jukić.

Hildegard Auf-Franić dodaje kako su u hitnu proceduru išle Izmjene i dopune Zakona o prostornom uređenju, a da ih oni, kao Savjet Ministarstva, nikada nisu ni vidjeli:

„Stvarno smo bili konsternirani kada smo to saznali. Mi smo održali dvije sjednice na tu temu koje je vodio kolega Tihomir Jukić, kako bismo dali vrlo jasne zaključke i konkretne prijedloge. Doveli smo na te sjednice predsjednika Odbora za urbanizam iz Komore arhitekata i brojne druge stručnjake, no na kraju sve je to bilo uzaludno.“

Iako su navodno novom ministru u fokusu interesa obnova i iskorištavanje europskog novca iz Fonda solidarnosti, očito je da ni na tom planu rezultata nema. Tihomir Jukić u tom smislu je podsjetio na to da je Arhitektonski fakultet samo nekoliko mjeseci nakon petrinjskog potresa izradio priručnik „Urbana obnova povijesne urbane cjeline Grada Zagreba“, priručnike za konstrukcijsku obnovu zidanih građevina i katalog s projektima zamjenskih kuća i donirao ga Ministarstvu graditeljstva, konkretno, ministru Darku Horvatu, ali ni to nije iskorišteno. Hildegard Auf-Franić o tome kaže: „Što se Fakulteta tiče, mi imamo pokriće jer smo se zaista angažirali, naši su zaposlenici odlazili na teren kako bi procijenili štete, penjali se na krovove i riskirali vlastitu sigurnost. I nastavu smo prilagodili zadacima za studente, i to na dvije razine – na planu prostornog planiranja, uređenju donjogradskih blokova i na planu prijedloga zamjenskih kuća koje bi se mogle brzo izgraditi.“

Tihomir Jukić smatra da najveći problem leži u neadekvatnoj zakonskoj regulativi i sustavu koji koči obnovu:

„Mi smo se kao struka zalagali za to da država i Grad Zagreb budu osnivači Agencije koja bi se bavila isključivo obnovom, dok se financiranjem trebao baviti Fond za obnovu. Nevjerojatno je da vi danas u gradu Zagrebu ne možete obnoviti nijednu zgradu nakon potresa ako to ne ide preko Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nigdje u Europi država tako ne rješava problem obnove pojedinačnih zgrada u gradovima, jer se time bave lokalne vlasti i tada bi to vjerojatno bilo znatno brže. To se moglo izbjeći određenim izmjenama i dopunama Zakona o obnovi, kad se vidjelo da proces ne napreduje. Ali nije.“

Kada se radi o devastaciji obale i otoka koji predstavljaju javno dobro Republike Hrvatske, Nacionalovi sugovornici slažu se da to ne bi smjelo biti ostavljeno na volju lokalnih šerifa, koji u takvoj izgradnji vide samo profit za svoju općinu ili grad – ili za sebe.

„Sjetite se onog mastodontskog hotela u Postirama na Braču koji je zaklonio cijelo mjesto. Struka i javnost reagirali su na tu trajnu devastaciju prostora, a stanovnici Postira i načelnik općine time su zadovoljni. Čak je i arhitekt s Brača“, navela je Hildegard Auf-Franić.

Tihomir Jukić smatra da je to kompleksna problematika koja bi se morala rješavati na različitim razinama: „Jedno su prostorni planovi, a drugo su zakoni. Dakle, paralelno bi trebalo mijenjati strategiju turizma i adekvatno tome prostorne planove i zakonsku regulativu. Problem je u hijerarhiji prostornih planova, ne postoje više detaljni prostorni planovi. Potpuno su pobrkane razine prostorno-strateškog i provedbenog planiranja. Nažalost, sve završava samo na namjeni prostora za određena područja, koja se u provedbi različito interpretira, a često i zlorabi. Međutim, radi se o zaštićenom prostoru od državnog interesa, koji bi trebao pratiti jedan poseban režim. Svaki grad i svaka općina sada imaju po nekoliko turističkih zona, a preko 600 duž cijelog Jadrana, koje se, međutim, ne realiziraju. To je previše i nepotrebno i vrijeme je da se napravi revizija cijelog sustava. Trebalo bi zaustaviti tu silnu apartmanizaciju jer događa se da strani državljani masovno kupuju apartmane i kuće na moru i iznajmljuju ih. To je totalni apsurd.“

A što je s ogromnim turističkim zonama s devastiranim hotelima koji kao ruglo stoje neobnovljeni i izvan funkcije posljednjih 30 godina, kao rezultat kriminalne privatizacije. Primjeri su Haludovo na Krku ili Kupari, čiji je suvlasnik svojedobno bio i aktualni ministar Paladina. Zar to ne bi trebao biti prioritet državi?

„Nažalost, radi se o nekretninama na ogromnim površinama koje su u privatnom vlasništvu, iako su često kupljene za smiješno niske cijene. Ti novi vlasnici računaju na to zemljište i na veliku vrijednost tih nekretnina, ali ne žele u njih investirati ili ih oplemeniti. Dakako da civilizirana država to ne bi smjela dopustiti, kao što ni civilizirani gradovi, poput Zagreba, ne bi smjeli dopustiti da godinama gledamo polusrušeni Paromlin, zapušteni prostor Gredelja ili devastiranu zgradu Zagrebačke banke u neposrednoj blizini Dvorane Vatroslava Lisinskog i Gradske uprave, koji su inače odlična arhitektonska djela. S druge strane iste ulice gledamo divlju gradnju koja se postupno legalizira“, istaknula je Hildegard Auf-Franić.

I na kraju, ostaje pitanje Grada Zagreba – imaju li u Gradu sugovornika?

„Nikša Božić, novi ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje grada Zagreba, bio je naš sugovornik i na razini Komore, a zvali smo ga na raspravu i u Savjet. Prije svega, slažemo se da je zona tog tipa zaštite u gradu Zagrebu preširoka. Bilo bi dovoljno da ona obuhvaća prostor od Trga Franje Tuđmana do Draškovićeve ulice. No ono čemu svjedočimo jest opasnost novih intervencija investitora. Oni ulaze u blokove zgrada, gdje su trebali biti zelene površine, javni prostori, dječja igrališta i javni sadržaji. Ti investitori gradnjom skupih kvadrata u takvim unutarnjim prostorima guše grad i obezvređuju javni prostor i stečena prava vlasnika“, upozorava Auf-Franić.

„Zavod za prostorno uređenje je temeljem Zakona o obnovi priredio Program cjelovite obnove zaštićene povijesne cjeline grada Zagreba, a to je učinjeno prvenstveno za Donji grad u vidu deset studija kojima su obuhvaćena najvažnija tematska područja. U tom Programu jednom studijom za obnovu Donjeg grada sudjelovao je i Arhitektonski fakultet, a sada radimo studiju obnove Gornjeg grada i Kaptola. Nadam se da će nešto od toga ipak biti realizirano. Zato i dajemo kratkoročne i dugoročne smjernice za obnovu. U međuvremenu se promijenilo vodstvo Zavoda i mislim da će neka od tih rješenja morati utjecati i na Izmjene i dopune GUP-a Zagreba koje su u izradi. Nažalost, jedan od velikih problema je pitanje vlasništva, jer se formalno ništa ne može učiniti unutar blokova u smislu uređenja, bez suglasnosti svih vlasnika. A to je gotovo nemoguće provesti. Da se uopće krene u obnovu donjogradskih blokova, potrebna je izmjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. To tvrdimo u javnosti već dvije godine, ali ne znam je li išta učinjeno po tom pitanju“, objasnio je Jukić.

O prognozama za obnovu Zagreba Hildegard Auf-Franić kaže: „Prema sadašnjem Zakonu o obnovi, mislim da će se obnoviti samo ono što je javno – dakle, škole, kulturne, zdravstvene i ostale javne institucije, dok će privatne, bojim se, ostati neobnovljene. Jedan od tih utega je prvenstveno taj vlasničko-imovinski odnos i Zakon koji to regulira.“

Komentar da je zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet njihov kolega profesor s Arhitektonskog fakulteta pa bi trebao razumjeti ovu problematiku, Hildegard Auf-Franić ovako je komentirala:

„On je prije svega trebao tražiti savjete kada je došao na tu funkciju, ali nije. To mi je žao reći jer su me svojedobno nominirali u Savjet zeleno-lijeve platforme Možemo! za Grad Zagreb. Predstavnici nove gradske vlasti, koju smo podržali, moraju biti načisto da ne mogu sami, da moraju biti umreženi i imati podlogu. Mi na ovom fakultetu već 110 godina radimo prijedloge za svoj grad. Treba ih znati iskoristiti!“

Što se tiče Strategije prostornog uređenja grada Zagreba, o čemu je Arhitektonski fakultet izradio niz studija, Tihomir Jukić istaknuo je kako razumije na kakve sve probleme je naišla nova vlast u Zagrebu te zaključio:

„Ali paralelno s rješavanjem tih svakodnevnih problema koje su zatekli, treba imati viziju i strategiju razvoja grada. No dajmo im vremena, još nije kasno i očekujem da će i do toga uskoro doći.“