Antonio Nuić i Neven Hitrec dobili novac od vijeća HAVC-a čiji su članovi, Zafranović traži zaštitu premijera

 

Ukupno 9 i pol milijuna kuna dalo je Audiovizualno vijeće HAVC-a redateljima, ujedno svojim članovima, za nove filmove. Ništa nije protuzakonito – obojica nisu prisustvovala toj sjednici – ali mnogi filmaši smatraju da je riječ o eklatantnom sukobu interesa

Na sjednici Audiovizualnog vijeća HAVC-a, objavljeno je ovih dana, donesena je, kako tvrde sami pripadnici filmske industrije, skandalozna odluka. Audiovizualno vijeće HAVC-a svojim je članovima, redateljima Antoniju Nuiću i Nevenu Hitrecu, dodijelilo 9,5 milijuna kuna za proizvodnju novih filmova. Iako njih dvojica nisu bila prisutna kod glasovanja, ovdje se radi ponovno o istom problemu o kojem je Nacional već pisao, kad su članovi književnih vijeća Ministarstva kulture dodjeljivali novac za svoje knjige, ali su se prilikom glasovanja izuzimali tako da su otišli ispred vratiju prostorije u kojoj su ostali članovi davali mišljenje o tome kome će dodijeliti novac. Sve je to zakonski ‘’čisto’’, ništa tu nije sporno. Ali ne znači da je moralno ili da nije riječ o sukobu interesa pa je stoga književnik Kristian Novak nakon tog teksta u Nacionalu dao ostavku na svoju funkciju člana književnog vijeća.

HAVC je javna ustanova koju je osnovalo Ministarstvo kulture s namjerom da putem te institucije podupire audiovizualno stvaralaštvo u Hrvatskoj. Ravnatelja HAVC-a odabire Upravni odbor u koji članove imenuje nadležno Ministarstvo kulture te je on zadužen za operativno vođenje Centra. Ravnatelj ne odlučuje, barem ne službeno, o odabiru projekata, već njih ocjenjuju i odabire po troje umjetničkih savjetnika za svaku od pet kategorija za koju se prijavljuju projekti – dugometražni film, kratkometražni, dokumentarni, eksperimentalni i animirani film. U slučaju kategorije dugometražnog filma umjetnički savjetnici bili su Pavlica Bajsić Brazzoduro, Danilo Šerbedžija i Zdenka Gold. Ti članovi onda svoje prijedloge daju Hrvatskom audiovizualnom vijeću u kojem sjedi 15 ljudi, predstavnika različitih aspekata filmske struke u Hrvatskoj. Članovi Audiovizualnog vijeća, stoga, de facto odlučuju koji će se film financirati glasanjem na sjednicama AV vijeća, a trenutačni predsjednik Vijeća je Antonio Nuić. Isti Nuić čijem je filmu ‘’Bumbarov let’’ tijelo kojem je na čelu dodijelilo pet milijuna kuna na upravo objavljenom natječaju. Isto tako, Neven Hitrec koji je u tom istom AV vijeću odabran kao predstavnik Ministarstva kulture, od tog je Vijeća dobio 4,5 milijuna kuna za novi film, ‘’Dnevnik Pauline P’’.

Antonio Nuić nije odgovorio na pozive Nacionala, niti je odgovorio na poruku. Hitrec je poslao poruku sljedećeg sadržaja:

“Rado ću se odazvati vašem pozivu za intervju u vezi mog projekta ekranizacije dječje hit-lektire ‘Dnevnik Pauline P’. Ovako već imate gotovu strukturu Vašeg teksta, te Vam moje mišljenje zasigurno nije potrebno.”

 

 

‘Od premijera Plenkovića tražim sastanak, pretpostavljam da će pristati jer je rekao da je kultura važna. Meni je onemogućena sloboda rada i izražavanja, i to već 33 godine’, kaže Lordan Zafranović

 

 

Za komentar je Nacional zamolio filmskog producenta te nekadašnjeg člana Audiovizualnog vijeća HAVC-a Frana Juraja Prižmića koji je izjavio:

“Mogu vam reći da su i mene iznenadili prošlotjedni HAVC-ovi rezultati natječaja za sufinanciranje proizvodnje audiovizualnih djela i ukupno 9,5 milijuna kuna dodijeljenih novim projektima Antonija Nuića i Nevena Hitreca koji, osim što su redatelji, ujedno su i članovi Hrvatskog audiovizualnog vijeća, a Nuić i predsjednik tog Vijeća. Mislim da bi moje nekadašnje kolege trebale odlučiti žele li biti članovi najvišeg tijela HAVC-a i u njemu predstavljati filmsku struku ili žele biti profesionalni filmski djelatnici koji snimaju filmove, jer smatram da oboje ne mogu i ne trebaju biti te bi bilo moralno da odustanu od jedne od tih dviju uloga kako se HAVC više ne bi moglo prozivati za sukob interesa na koji hrvatska javnost upravo zbog ovakvih odluka sasvim opravdano sumnja.”

Jedan od onih koji je član Audiovizualnog vijeća HAVC-a, dakle jedan od 15 ljudi koji su odlučivali o svim projektima kojima će se dodijeliti novac, jest redatelj Ivan Goran Vitez, predstavnik hrvatskih filmskih djelatnika. On je rekao sljedeće:

“Glasovao sam da se ovim projektima dodijeli novac, ali to zaista ružno zvuči, slažem se. Međutim, pravno je to posve opravdano i članovi Vijeća imaju mogućnost apliciranja na natječaje tog Vijeća jer od toga žive. Ne znam što bih vam rekao. Hitrec je predstavnik Ministarstva kulture, a Nuić visokoškolskih ustanova, s obzirom na to da je profesor na akademiji, a ujedno je i predsjednik tog Vijeća. Kad jednom uđeš u to Vijeće, četiri godine ne bi mogao aplicirati na natječaje, odnosno četiri godine ne bi mogao raditi svoj posao, a to je jako teško jer živimo od snimanja filmova. Oni nisu bili prisutni u trenutku izglasavanja, odnosno u trenutku kad se odlučivalo koji film će dobiti novac, mislim da nisu bili ni na toj sjednici. Mi smo jako mala zajednica i teško je spriječiti bilo koga da ne snima ništa četiri godine, posebno kad su u naponu snage. To nekome izvana izgleda užasno, i tako svake godine, ali pravno nije tako, nema ničega spornog. Ja sam član Vijeća i ne apliciram na natječaje zato što mi je to zaista čudno, ne bih želio da me se provlači kroz medije zbog ovoga. Ovaj prijedlog sam prihvatio jer pravno nije sporno iako je neobično, u najmanju ruku.”

Kako kaže Vitez, po njegovu je mišljenju još veći problem činjenica to da neke producentske tvrtke, primjerice tvrtka Inter film koja producira Nuićev film, dobivaju natječaje, a da nisu realizirali filmove. Vitez pojašnjava:

“Ovo će, zajedno sa sestrinskim tvrtkama, biti sedmi projekt koji ova konkretna producentska kuća nije izrealizirala, dakle šest bez ovog najnovijeg. Prema pravilniku, unutar jedne godine trebaju potpisati ugovor s HAVC-om i nakon toga unutar tri godine snimiti film. To se zna otezati jer, primjerice, HAVC ponekad nema novca, ali po ovome ispada da bi ta kuća u iduće tri godine trebala snimiti sedam filmova. To je, svi će se složiti, nemoguće. Ne vidim kako je to fizički izvedivo. Novac se u tom slučaju mora vratiti, ali to znači da će netko od redatelja nadrapati jer će oni morati odustati od projekta. Procijenit će se da oni ne mogu realizirati projekt i gotova priča. O tome sam razgovarao na sjednici Vijeća jer to smatram velikim problemom, ali mi je rečeno da će se o tome razgovarati na nekoj od idućih sjednica. Možda se odustane od ovog, možda od nekog drugog od ovih šest, ali svejedno je problem uzeti novac i onda ga ne iskoristiti za ono za što je dobiven. Još je jedan problem taj da, uz ova četiri koja su sad dobila zeleno svjetlo za početak snimanja, postoji još 28 nerealiziranih projekata za cjelovečernje igrane filmove za koje je HAVC dao novac. Dakle, ako projekt prođe na natječaju nema nikakve garancije da će se on i snimiti. To ovisi o spretnosti producenta da nabavi novac jer novac HAVC-a naravno nije dostatan, ili će se morati raditi za manje honorare, što isto nije dobro rješenje. Naši producenti su, stoga, u prilično lagodnoj situaciji jer ako projekt prođe na HAVC-u a kasnije se ne uspije snimiti film, nitko za to neće proganjati producenta. Oni će vratiti novac ili dio novca i gotovo. Ali morate znati da ako ti je sedam projekata na čekanju, ti si već od njih zaradio. Producenti su u Hrvatskoj u lagodnoj situaciji, tako su si sami napravili i to je nešto protiv čega ću se boriti. Priča se da je hrvatska kinematografija autorska i da je redateljima prepuštena cijela sloboda, ali ne bi se baš reklo. Naša je kinematografija producentska i tih nekoliko producentskih kuća ima pravo na sve, i još si bez obzira na to je li projekt realiziran ili ne uzmu ‘production fee’ od sedam posto od cjelokupnog iznosa, za hladni pogon. Kako riješiti taj problem ne znam jer se kod nas ide na ruku poduzetnicima, ali to nije problem samo u filmu. To se zove poduzetnički socijalizam.”

Vitez zaključuje da ako su Hitrec i Nuić već prihvatili funkcije u Vijeću, što malo tko želi, onda ih se ne može sputavati da apliciraju za novac za projekte. To sve zapravo, smatra Vitez, puno ružnije izgleda nego što to zaista jest, jer ne možete spriječiti Nuića čiji je film prošle godine bio hrvatski predstavnik za Oscara, da snima novi film.

Upravo zbog ovakve prakse koja se nije promijenila unatoč pokušajima, neobičnim potezom reagirao je i redatelj Lordan Zafranović. Potaknut činjenicom da je opet bio zaobiđen pri dodijeli sredstava za film, on je pismom zatražio od premijera Andreja Plenkovića da ga zaštiti od samovolje njegovih kolega filmskih radnika koji njemu, kao ni još mnogim kolegama, ne dozvoljavaju ulazak u svoj krug. Krug onih koji si reciprocitetno međusobno dodjeljuju novac iz godine u godinu, bez obzira na kvalitetu. Zafranović je dobitnik je dviju pulskih Zlatnih arena – za ‘’Okupaciju u 26 slika’’ i ‘’Pad Italije’’ te jedini hrvatski redatelj čiji su filmovi prikazani u službenoj konkurenciji triju najvećih i najprestižnijih filmskih festivala – u Cannesu, Berlinu i Veneciji.

 

 

‘Glasovao sam da se ovim projektima dodijeli novac, ali to zaista ružno zvuči, slažem se. Međutim, pravno je to opravdano i članovi Vijeća mogu aplicirati na natječaje tog Vijeća’, kaže redatelj Ivan Goran Vitez

 

 

Zafranović kaže: “Godinama upozoravam na potpuno nerelevantno financiranje filma, ne samo u Hrvatskoj već manje-više u cijeloj Europi. To su uvijek neke anonimne komisije koje se rotiraju, jedni drugima daju novac, vraćaju si usluge i tako dalje. Riječ je o desetak autora u Hrvatskoj u ovih 30-ak godina koji ne dopuštaju da itko uđe u taj krug. Ja sam izvan tog kruga i u 33 godine nisam dobio ni jednu lipu za svoj film. Nije mi jasno što hrvatska kultura radi s ljudima koji su zaista nešto napravili, koji su promovirali Hrvatsku u svijetu. Je li se netko od hrvatskih redatelja približio festivalima u Cannesu ili Berlinu, Veneciji, je li netko imao veći komercijalni uspjeh s milijunskim brojem gledatelja? Ja jesam. Nije mi jasno koji su kriteriji za dobivanje novca za film. Kako oni odbijaju scenarije? Ja, primjerice, prije nego što pošaljem scenarij na natječaj HAVC-u pošaljem taj isti scenarij svojim prijateljima po svijetu, brojnim ekspertima, i redovito dobijem pozitivne recenzije. A čim taj scenarij ‘spustim’ na nivo Hrvatske, to odjednom ništa ne valja. Nije mi jasno o čemu se radi. Razgovarao sam s komisijom i vidio u tim mladim ljudima jedno poštovanje, respekt prema meni, čak i strah. Ti umjetnički savjetnici koji ocjenjuju projekte, međutim ispitivali su me kao profesora i davali mi ocjenu. To je sve naopako! Nekadašnje komisije, a još primjerice postoje u Češkoj gdje živim, bile su sastavljene od 15-ak ljudi, vrhunskih stručnjaka u arhitekturi, slikanju, književnosti. Najmanje je u njima bilo filmskih radnika. U ovom slučaju filmski redatelji ocjenjuju koji će filmski redatelj dobiti novac. A danas, kad nema sponzora i jako ovisite o državnom novcu, veliki je to problem jer onda oni sebi međusobno daju novac, neovisno o kvaliteti scenarija i minulom radu. Danas se u Hrvatskoj rade slučajni filmovi, filmovi ni o čemu, nevjerojatno je na koji način se dijele sredstva namijenjena za film.”

Zafranović se zbog toga za pomoć obratio premijeru Andreju Plenkoviću jer smatra da se nad njim već godinama i desetljećima vrši politički teror. Kako kaže, taj politički teror produkt je propagande vođene protiv njega 1990-ih kao autora filma ‘’Okupacija u 26 slika’’ koji su neki ljudi tih ratnih ‘90-ih smatrali antihrvatskim, ali i kao autora filma ‘’Testament’’ koji još uvijek nije prikazan na HRT-u. U tom filmu Zafranović koristi snimke nastale za vrijeme NDH u produkciji Hrvatskog slikopisa, filmskog proizvodnog poduzeća u NDH, i dokumentarne materijale sa suđenja Andriji Artukoviću, Pavelićevom ministru unutarnjih poslova:

“Taj film treba biti poruka mladima u Hrvatskoj koji svašta izvikuju, posebno na stadionima, koji nemaju pojma što je bila NDH. Mnogi filmovi su nepoželjni, a dva su bila i kandidati za Oscara, svi su nepoželjni. To je van pameti! Oni baš idu u suprotnom smjeru, da se Hrvatskoj skine s leđa ta zloslutna historija koje smo u jednom trenutku povijesti bili dio. Tražim da se u demokratskoj zemlji s mene skine etiketa ‘antihrvata’ i da se gledaju moj rad i kvaliteta. Hrvatski film je nekad bio u samom vrhu svjetskog filma, konkurirao je s najboljim filmovima u svijetu. Ti ljudi u HAVC-u koji žele novac za film dati svojim prijateljima, a ne žele ga dati Zafranoviću koriste se svim metodama da bi me odbili. Žao mi je da u 30 godina nisam dobio ni kune za svoj film. Slao sam na natječaje scenarije koji nemaju veze s politikom, kao što je ‘Caruso’, tragikomediju o jednom pjevaču ili scenarij za kratki film, o ljubavnom životu magarca kao simbolu Dalmacije, dakle najnevinije teme. Najbolje je to da je taj scenarij za kratki film ‘Mortadela’ napisan na pet strana, a negativna recenzija za taj isti film, nekog mladića koji je tek diplomirao, napisana je na osam stranica! Mora se mijenjati taj sustav, mora netko odgovarati za rezultate natječaja, neki autoritet, imenom i prezimenom. Daje se velik novac, a nitko iza toga ne stoji.”

Zafranović smatra da bi anonimne prijave za natječaj bile izvanredna stvar. Drugo moguće rješenje da se izbjegnu ovakvi sukobi interesa je, prema njegovu mišljenju, povećanje brojnosti članstva umjetničkih komisija koji odlučuju o filmovima, odnosno odlučuju o tome koje će projekte slati audiovizualnom vijeću na glasovanje. Članstvo tih umjetničkih komisija trebalo bi, smatra Zafranović, biti prošireno na desetak članova, iz različitih umjetničkih kategorija, a ne samo filmskih. Tako je u Češkoj, i zato se tamo jako teško može dogoditi da na natječajima prođe nešto što nije relevantno. To bi trebali biti autoriteti koji iza sebe imaju neku karijeru, da se ne dogodi da prođe nešto banalno:

“Od premijera Plenkovića tražim sastanak, pretpostavljam da će mi odgovoriti i da će pristati na sastanak jer je i sam u nekoliko navrata rekao da je kultura važna i da je za njega sloboda izražavanja i stvaranja imperativ. I rekao je da se politika nikad u to neće miješati. Meni je apsolutno onemogućen rad, sloboda rada i umjetničkog izražavanja, i to već 33 godine. Od premijera ću stoga tražiti zaštitu. Upali smo u sivilo i u zonu osrednjeg, teško se na ovaj način možemo maknuti iz toga. U početku sam zbog svega ovoga osjećao veliko razočaranje, a u posljednje vrijeme to je nažalost nešto na što se čovjek osmijehe i molim svoje tijelo da izdrži. Radim na tome, upozoravam, pokušavam utjecati na promjene, ali ne može to jedan čovjek sam. Film se ne može raditi bez velikog slikarstva, velike muzike, bez velikih festivala, gostovanja, bez časopisa, bez umjetnosti. Film je vrh te piramide i ako ovo ispod te piramide nije dobro, a u Hrvatskoj nije, onda se ne može napraviti veliki film. Ministarstvo kulture je, nažalost, pod utjecajem Hribarovog teritorija, kad je film u pitanju. Ja sam s Hribarom prije dvije godine polemizirao oko toga i on je smijenjen na grub način, zbog političke situacije. Bilo bi mi draže da je smijenjen zbog toga što je u HAVC-u uspostavio sustav unutar kojeg se stalno ista ekipa smjenjuje i međusobno dodjeljuje novac. On je i dalje, vjerujem, siva eminencija u HAVC-u i povezan s ministricom kulture. I to će biti tema razgovora s premijerom. S novim ravnateljem HAVC-a Chrisom Marcichem razgovarao sam o svim ovim problemima, ali nisam stekao dojam da je on iz tog razgovora bilo što shvatio. Uglavnom je šutio.”

 

 

‘Nuić i Hitrec nisu bili na sjednici AV vijeća pa su se pri donošenju odluke primijenile odredbe Zakona o audiovizualnim djelatnostima o sprječavanju sukoba interesa’, kažu u Ministarstvu kulture

 

 

U Ministarstvu kulture ponovili su da su se članovi Hrvatskog audiovizualnog vijeća Antonio Nuić i Neven Hitrec, sukladno čl. 38. Zakona o audiovizualnim djelatnostima, izuzeli iz provjere, procjene, rasprave, glasovanja i odlučivanja o svim projektima koji su u predmetnom roku i u predmetnoj kategoriji prijavljeni na javni poziv, te da nisu ni sudjelovali na 30. sjednici AV vijeća 15. srpnja, kada su se donosile odluke o dodjeli sredstava po Javnom pozivu za dodjelu sredstava za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva-kategorija poticanje proizvodnje filmova u 2020. Marija Šiško Omrčin rekla je:

“S obzirom na to da Antonio Nuić i Neven Hitrec nisu ni sudjelovali na predmetnoj sjednici AV vijeća nisu ni mogli sami sebi dodijeliti sredstva, odnosno prilikom donošenja odluke AV Vijeća u potpunosti su se primijenile odredbe Zakona o audiovizualnim djelatnostima o sprječavanju sukoba interesa. Novi Zakon o audiovizualnim djelatnostima donesen 2018. godine upravo je dodatno regulirao odredbe vezane za sprječavanje sukoba interesa te su one sukladno gore navedenom i primijenjene od strane Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ministarstvo kulture ne donosi odluke o financiranju audiovizualnih djelatnosti, HAVC je samostalan i neovisan osnovan kao krovna ustanova audiovizualne industrije. Postupak je sljedeći: Odluku o sufinanciranju odnosno o odabiru filmova za sufinanciranje donosi AV vijeće na prijedlog umjetničkih savjetnika koji pažljivo ocjenjuju svaki prijavljeni projekt prema kriterijima iz Pravilnika o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva. Sastav umjetničkih savjetnika za kategoriju dugometražnih filmova je povećan, a prilikom imenovanja umjetničkih savjetnika posvetila se osobita pažnja na stručnosti i potrebno iskustvo svakog kandidata, nakon što AV vijeće donese odluku o dodjeli sredstava sklapaju se ugovori s korisnicima sredstava HAVC-a, postupak razmatranja i vrednovanja projekata te donošenje odluka na javnim pozivima HAVC-a u potpunosti je neovisan o Ministarstvu kulture, odluke AV vijeća su konačne i Ministarstvo kulture ne ulazi u odluke AV vijeća o dodjeli sredstava.”

Isto tako, u Ministarstvu kulture napominju da redatelji ugovorom o autorskom djelu s producentom ugovaraju svoje honorare za proizvodnju ili snimanje pojedinog filma. Smatraju da je netočno a i tendenciozno, navesti da je tim redateljima dodijeljeno pet odnosno 4,5 milijuna kuna, jer se dodijeljena sredstva koriste za troškove hrvatskih djelatnika koji sudjeluju u toj proizvodnji, odnosno na troškove same proizvodnje filma, u koji trošak, u masi mnogih drugih, ulazi i naknada redatelju.

 

Komentiraj