Iako pisanje prema nečijim sugestijama, bilo da je riječ o uredniku, prijatelju ili obožavateljima, nije novost u književnosti, 25-godišnja američka spisateljica Anna Todd postala je pravom internetskom senzacijom, ali i književnim fenomenom. Ona je svoju prvu knjigu “Poslije svega”, koju je u Hrvatskoj prije nekoliko tjedana izdao Profil, napisala isključivo prema sugestijama obožavatelja na društvenoj mreži Wattpad. Tom društvenom mrežom služe se pisci i strasni čitatelji, a 36 milijuna članova na toj platformi komunicira o knjigama, šalju svoje tekstove, kritiziraju, ukratko – žive književnost. Upravo je ta platforma Anni Todd pomogla da postane autoricom velikog – najprije internetskog, a potom i tiskanog – hita koji se pretvorio u tetralogiju “Poslije”, a upravo je potvrđeno da je kuća Paramount Pictures otkupila prava i za film.

Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti kaže da je brz razvoj društvenih medija doveo ne samo do opće popularizacije, nego i do specificiranja društvenih medija – odnosno da korisnici prema svome interesu mogu odabrati točno određene društvene mreže gdje će
pronaći upravo one sadržaje koje njih zanimaju.

 

  • ‘SVAKI AUTOR PRIMA SUGESTIJE od prijatelja, urednika, a danas i od čitatelja na internetu i društvenim mrežama’, kaže teoretičar književnosti Tomislav Brlek

 

“DANAS POSTOJI I PREGRŠT DRUŠTVENIH MREŽA namijenjenih upravo piscima, gdje se mogu upuštati u diskusije, učlanjivati se u grupe i povezati se prema sličnim interesima te ulaziti u interakcije sa svojim čitateljima. Primjerice, Story Link, The Writing Room, Writertopia, Wattpad… Upravo je autorica Anne Todd na jednoj od tih platformi ne samo angažirala svoju publiku, nego i privukla nove čitatelje i izdavače pa je od spisateljske senzacije postala i internetskom atrakcijom puno prije izlaska same knjige. Jednako kao što Anna Todd kaže da ljubav nema granica, možemo reći da ni potencijal promocije na novim medijima ne poznaje ograničenja, nego samo kreativnost i inovacije”, kaže Bebić.

Književna priča Anne Todd, o strasnoj ljubavi dvoje studenata na koledžu u Washingtonu, Tesse Young i Hardina Scotta, na internetu je imala čak milijardu klikova. Ubrzo se saznalo da je inspiracija za Hardina bio Harry Stiles, pjevač popularne grupe One Direction, čime je književni fenomen dobio još više poklonika, a Tessa i Hardin odmah su dobili i zajedničko ime “Hessa”, što je uobičajena praksa za američku publiku.

Anna Todd za Nacional je rekla da su ju za likove “dobre djevojke” Tesse i “zločestog dečka” Hardina inspirirali mnogi ljudi sa svojim životnim obratima. “Na neki je način Tessa poput mene, ali je i pomalo kao Elizabeth Bennett iz ‘Ponosa i predrasuda’, malo kao Catherine
Earnshaw iz ‘Orkanskih visova’, ali i mnogi drugi književni likovi”, kaže Anna Todd. Objasnila je za Nacional zašto je odlučila slušati sugestije korisnika Wattpada i slala im poglavlje po poglavlje na “analizu”. “Tijekom pisanja slušala sam sugestije svojih obožavatelja, ali ne
potpuno. Zapravo, bilo je, naravno, mnogo sugestija, ali nisam baš sve uvažila. Najviše promjena koje sam unosila bilo je u nekim zapletima koje su tražili da napišem pa bih to promijenila. Zašto? Pa ne znam, samo bih napisala što je slijedilo u cijeloj priči, ali slušala sam ono što mi govore, što im se sviđa, a što ne. Ali bilo je i slučajeva da su se ljutili jer ih nisam poslušala. Sve to bilo je gotovo potpuno jedna velika slučajnost. Mislila sam, kad sam počela pisati, da će to sve biti samo dobra zabava za mene”, objasnila je autorica Anna Todd za Nacional. U ovom se slučaju može postaviti pitanje može li svatko napisati knjigu, no Anna Todd spremno odgovara – “ne”.

“NE BIH REKLA DA SVATKO MOŽE NAPISATI KNJIGU, jer, prema mom mišljenju, potrebna je velika strast da se završi započeto. Moraš voljeti to što radiš. Nisam najbolji pisac kad je u pitanju gramatika ili tehnikalije u pisanju, ali obožavam pričanje priče.” Kaže da bi, premda je knjigu pisala slijedeći “upute” svojih obožavatelja, priču napisala na sličan način.
“Obožavatelji nisu utjecali na srž priče, samo na neke stvari, tako da bi bila ista priča, ali opet ne dokraja. Mislim da će ovo biti nov način na koji će ljudi dijeliti svoje priče. Ta je sloboda važna, kao što mi se jako sviđa i ideja da netko može napisati neku priču pod svojim uvjetima i da može raditi što hoće kad je objavljivanje u pitanju”, rekla je Anna Todd.
Domagoj Bebić objašnjava ovakav književni fenomen time što je danas u svemu, pa tako i u pisanju, sve popularnija upotreba interneta, posebno društvenih mreža.

“Informacijska i komunikacijska revolucija koja je nastupila potpuno je promijenila komunikaciju brendova prema korisnicima, ali i ponašanje korisnika prema brendovima. Promjena je nastupila u svim komunikacijskim sferama, pa i u spisateljskoj i izdavačkoj. Jednako kao što možemo reći da su u novim medijima granice između brendova i korisnika sve manje, tako i razlike između autora i čitatelja postaju sve nejasnije pa se korisnici mogu potpuno približiti svojim omiljenim piscima i djelima”, govori Bebić i dodaje da se najveća revolucija koju su uveli novi mediji sastoji u tome što su omogućili svima da budu pisci i izdavači.

'POSLIJE SVEGA', PRVA KNJIGA TETRALOGIJE 'POSLIJE', I U HRVATSKOJ JE VELIKI HIT, A IZDAO JU JE PROFIL FOTO: Arhiva Nacionala
‘POSLIJE SVEGA’, PRVA KNJIGA TETRALOGIJE ‘POSLIJE’, I U HRVATSKOJ JE VELIKI HIT, A IZDAO JU JE PROFIL
FOTO: Arhiva Nacionala

“NA SVOJOJ DRUŠTVENOJ MREŽI MI MOŽEMO BITI AUTORI, komentatori i tako se praktički nametnuti kao opinion makeri. Na tako kompetitivnom komunikacijskom tržištu pisci danas moraju uzeti u obzir sve tehnike i alate kako bi došli do novih čitatelja, kako bi se uspjeli istaknuti i profilirati kao popularni autori te promovirati svoja djela i projekte na kojima rade. Novi mediji piscima su otvorili i nove prilike za promociju svojih djela, ali i njih osobno. Sama prisutnost nije dovoljna, potrebne su inovacije. Društveni mediji prilika su autorima da bez posrednika dođu do svojih korisnika i uđu s njima u interakciju”, tvrdi Bebić, što je sjajno iskoristila autorica svojom knjigom. Iako nikad prije “Poslije svega” nije napisala ni retka,
Anna Todd danas već razmišlja o novim knjigama.

“Moji su čitatelji uzbuđeni zbog završetka serijala o Tessi i Hardinu. Nakon četvrte knjige o njima planiram početi pisati još neke knjige, u istom serijalu, ali s drugim likovima”, najavila je Anna Todd.

Naravno, ponovo će se služiti društvenim mrežama za pisanje i ponovo saslušati sugestije svojim čitatelja.

“Tweet J.K. Rowling o izlasku posljednjeg nastavka popularnog Harryja Pottera u samo nekoliko trenutaka proširio se društvenim medijima, ali i postao vijest u mainstream medijima. Društveni mediji mogu biti jako moćne platforme ako se njima pristupi strateški i ako ih se uključi u cjelokupnu marketinšku strategiju”, kaže Bebić. Tomislav Brlek, docent na Katedri za opću povijest književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, slaže se da nova tehnologija, bilo ovako naslonjena na društvene mreže ili bilo koja druga, odgovara na postojeće potrebe, inače se ne bi ni razvila. “Tehnologija omogućava da se razvije neka
tendencija koja latentno već postoji. Autor je funkcija, a ne osoba, pa za teoriju književnosti
nije važno tko je napisao neki tekst ili knjigu, nego je najvažnije da je tekst napisan, da postoji i da se može čitati. Takve se pojave događaju otkad postoji knjiga, dakle 500-600 godina. O usmenoj književnosti da i ne govorimo. Ima zaista mnogo primjera kad su autori ‘poslušali’ sugestije svojih čitatelja ili urednika. Jedan primjer mislim da je mnogima poznat, kad je u 19. stoljeću sir Arthur Conan Doyle u novinama objavljivao svoje priče o Sherlocku Holmesu.

U jednom je trenutku objavljena i priča u kojoj Sherlock Holmes pogine, nakon čega su se javili čitatelji, protestirajući protiv takvog scenarija, tražeći od autora da ga ‘oživi’. Iako je
potrajalo deset godina, Conan Doyle je na kraju ipak popustio ustrajnim obožavateljima i objasnio da Holmes nije poginuo”, objašnjava Brlek. U američkoj izdavačkoj industriji urednik
ima puno važniju ulogu nego u europskoj, on je u Americi gotovo suautor”, objašnjava Brlek, dodajući da u slučaju knjige “Poslije svega” američke autorice Anne Todd, urednikom “postaje” potencijalno milijunsko čitateljstvo koje autora vodi u pisanju priče. “Kroz povijest autor je uvijek na neki način slušao sugestije nekih ljudi, zapravo, možemo reći da autor nikad i ne piše samo za sebe. Uvijek se piše, bez obzira na to o čemu je riječ, kako bi netko drugi to pročitao. To znači da i svaki autor, donekle, prima nečije sugestije, bilo da je
riječ o žanrovskim konvencijama, prijateljima, uredniku, ili danas čitateljima na internetu,
društvenim mrežama i slično.

 

  • ‘NAJVEĆA REVOLUCIJA koju su uveli novi mediji sastoji se u tome što sad svi mogu biti pisci i izdavači’, kaže Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti

 

PRIMJERICE, AMERIČKI ROMANOPISAC THOMAS WOLFE sva svoja četiri romana napisao je gotovo u koautorstvu, najprije s jednim, a poslije i s drugim urednikom. No u današnje vrijeme postoji nova platforma, društvene mreže, internet, koja na drukčiji način pruža mogućnost tog koautorstva, odnosno suradnje autora s urednikom, prijateljem ili čitateljima.

Razlika je u tome što se radi o puno većem broju receptora, odnosno primatelja informacija. Autorica sigurno nije uvažila sugestije svih čitatelja, odabrala je one ideje na koje bi možda došla i sama”, kaže profesor na Filozofskom fakultetu. Kad se govori o takvim i sličnim književnim fenomenima, važno je spomenuti i komercijalni uspjeh neke knjige ili teksta, bez obzira na kvalitetu napisanoga. Primjerice, trilogija erotskih romana “50 nijansi” britanske autorice E. L. James, prema kojoj je također snimljen film – koja je zapravo Anni Todd, kako je priznala, bila inspiracija za njezine knjige – postao je internetskom senzacijom sasvim slučajno, baš kao i “Poslije svega”. Nitko ne zna zašto su baš određene knjige, ili pjesme ili filmovi, u nekom trenutku postale društvenim fenomenom.

“Kad govorimo o komercijalnom uspjehu i književnosti, možemo reći da tu nikakva uzročno-posljedična veza ne postoji, bez obzira na namjere. Nema recepta za to koja će knjiga i kada doživjeti veći uspjeh. Neki od najvećih autora, poput Dostojevskoga ili Balzaca, pisali su zato što su morali, to im je bio jedini izvor prihoda, ali komercijalni uspjeh ipak nije dovodio u pitanje njihov spisateljski integritet.

Tolstoj je, s druge strane, imao redovite prihode i nije pisao zato što je morao, a imao je velikog uspjeha. Mislim da se više neće pojaviti ‘nova Anna Todd’ ili ‘nova E. L. James’ jer su one jednostavno iskoristile trenutak kad je njihovo štivo bilo ono što je potrebno čitateljima”, zaključio je Brlek.

Komentiraj