Ta žena je zasigurno bila najneobičniji seks simbol u povijesti kinematografije. Niska rasta, ne osobito izazovne građe, s izrazitim podočnjacima, prije je odgovarala prototipu karakterne glumice, no pedesetih je godina bila neprikosnovena zvijezda i bez kompleksa igrala žene oko kojih su se vrtjeli muškarci. U ‘Zlatnoj kočiji’ Jeana Renoira njezin je šarm bio dostatno oružje da se zaljulja latinskoamerička državica, u ‘Divljem vjetru’ oko nje su skakutali Anthony Quinn i Anthony Francios, a u ‘Zmijskoj koži’ umorni pustolov Marlon Brando najradije je počivao u njezinu naručju.

U razdoblju u kojem su vladale Sophia Loren, Gina Lollobrigida i Silvana Mangano, glumice neusporedivo bombastičnijih erotskih draži, i Anna Magnani prigrabila je svoj dio krune, i to ne samo zbog superiornijeg talenta. Čak je i Amerikancima bila beskrajno seksi: za ulogu udovice koja očara Burta Lancastera u ‘Tetoviranoj ruži’ dobila je Oscara, a dvaput je bila i „prezenterica“ na godišnjoj manifestaciji Američke akademije, koja tada još nije postala globalni televizijski fenomen. Nije sve, međutim, bilo u njezinom legendarnom vulkanskom temperamentu: kada bi zašutjela,što baš nije bilo jako često,i pustila da se kamera odmara na njezinu licu, svatko bi ustanovio kako je to prekrasna žena.

Anna Magnani umrla je u gradu u kojem je i rođena, u Rimu 26. rujna 1973. godine u svojoj 66. godini života.