Slikar i crtač rođen je u Boki kotorskoj 1901. godine, a umro u Zagrebu 2. rujna 1981. godine. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao ilustrator i karikaturist od 1935. je surađivao u zagrebačkim novinama i časopisima (Koprive, Novosti, Jutarnji list i dr.). Zajedno s Franjom M. Fuisom 1938. pokrenuo je reviju Mickey strip.

Uz W. Neugebauera najznačajniji je hrvatski crtač stripova koji je objavio više od 80 različitih stripova. Nakon 1945. objavljivao je u Kerempuhu, Ilustriranom Vjesniku, VUS-u, Plavom vjesniku, Horizontu, Modroj lasti i dr. Sedamdesetih godina XX. stoljeća slikao je kompozicije apokaliptičkog sadržaja.

O njemu je s divljenjem pričao Oto Reisinger:

“Kao dečko gutao sam stripove, Flasha Gordona, pa tako i Maurovićeve stripove. Normalno je da čovjek u tim godinama nesvjesno krade od drugih autora, a poslije pronađe svoj put. Maurović je radio plakate za Ozehu i dolazio je u Kerempuh. Zarađivao je dobro, no bio je pijanac i veliki ženskar. Onda je pošašavio. Postao je vegetarijanac i htio je naučiti psa da ne jede meso. Svakog jutra trčao je gol po Pantovčaku. Uvjeravao me da moram vježbati jogu i naučiti lebdjeti, te se tako riješiti svih zala ovoga svijeta. Govorio mi je da moram živjeti u celibatu. Inače je bio simpatičan i vrlo talentiran. Na kraju je htio postati slikar i počeo je raditi velike alegorijske slike na kojima je objedinjavao ono što je propovijedao. No on je svoje briljantne crteže ispunjavao uljanom bojom, što nije bilo dobro. No možda za 30 godina postanu cijenjeni. Da je živio u Americi, sigurno bi bio milijarder jer je bio izvrstan crtač sa sjajnim smislom za kadriranje.”