ANAMARIJA MARKOVIĆ: ‘Bila mi je čast plesati u Rusiji, ali ljepše je biti pred svojom publikom’

Anamarija Marković, 21-godišnja baletna solistica, pleše Klaru u baletu ‘Orašar’ koji će 9. prosinca otvoriti sezonu u HNK u Zagrebu. Mlada Zagrepčanka već je sada velika baletna zvijezda, a svoju kvalitetu potvrdila je usavršavanjem na prestižnoj ruskoj baletnoj akademiji

Bez obzira na vrlo ograničen broj gledatelja zbog pandemijskih mjera, hrvatska kazališta rade, a taj malen broj gledatelja uživa u predstavama. Balet ‘’Orašar’’ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu jedna je od predstava za koju se redovito traže ulaznice, a redovi za ulaznice su prethodnih sezona bili dugački i nekoliko desetaka metara. Iako ove godine zbog koronavirusa nema mogućnosti za redove s obzirom na smanjen broj gledatelja, zanimanje zagrebačke publike za taj balet je veliko. Prva predstava ‘’Orašara’’ ove sezone bit će 9. prosinca, a priču o usnuloj djevojčici Klari i njezinoj božićnoj bajci Balet HNK u Zagrebu igrat će do sredine siječnja.

Djevojčicu Klaru plesat će i Anamarija Marković, mlada 21-godišnja Zagrepčanka koja je u Zagrebu završila Školu za klasični balet u klasi Nataše Sedmakov. U rodni grad vratila se nakon završene Baletne akademije Vaganova u Sankt Peterburgu, jedne od najboljih u svijetu gdje je, primjerice, diplomirao i Mihail Barišnjikov, jedan od najpoznatijih i najboljih svjetskih baletana. Ondje se Anamarija Marković usavršavala i diplomirala u klasi Julije Kasenkove i plesala u baletima ‘’Orašar’’, ‘’Vila Lutaka’’, ‘’Suita u bijelom’’, ‘’Najada i Ribak’’. Iako mnoge balerine sanjaju upravo o školovanju na nekoj od ruskih baletnih akademija, Anamarija je u tome i uspjela zahvaljujući stipendiji. Naime, upravo je stipendija bila nagrada nakon što je pobijedila na natjecanju Mia Čorak Slavenska, koje se svake godine na kraju sezone održava u HNK u Zagrebu.

NACIONAL: Teško je prosinac zamisliti bez ‘’Orašara’’, pa tako i ove sezone, 9. prosinca počinjete s predstavama, zašto je taj balet toliko zaživio kod hrvatske publike, zašto je toliko omiljen?

Glavni pokretač svega je vrlo dobro poznata glazba koju slušamo u ovo predbožićno i božićno vrijeme svuda oko nas. Uz nju dolazi savršeno napisana priča o djevojčici Klari i njezinom božićnom poklonu koji oživi, tj. Orašaru. Tipična božićno-bajkovita priča namijenjena je doslovno svim uzrastima.

NACIONAL: Plešete tu djevojčicu Klaru, što ta uloga znači za vas?

Većina djevojčica koje pohađaju baletnu školu sanjaju o ulozi Klare, pa sam tako o tome sanjala i ja. ‘’Orašar’’ je prvi balet u kojem sudjelujemo još kao djeca i prvi put se susrećemo s baletnim ansamblom. Klara je bila moja prva solistička uloga koju sam otplesala i sama kao dijete, sa samo 17 godina. Ta je uloga ostvarenje mog sna iz djetinjstva i uvijek joj se radujem te je sa zadovoljstvom iznova plešem i radim na njoj.

NACIONAL: Upravo ste za tu ulogu dobili Nagradu Ana Roje za najbolje baletno ostvarenje prošle sezone, koliko je takva nagrada – dobivena od struke – motivacija za vas kao plesačicu?

Nagrada Ana Roje koju sam dobila prošle sezone bila je veliko iznenađenje s obzirom na okolnosti koje se događaju oko nas. Definitivno sam još motiviranija i zahvalnija ljudima koji su prepoznali moj trud i rad, i hvala im na tome.

NACIONAL: Nagrade vas, iako ste iznimno mladi, prate cijelu karijeru. Jedna od važnijih, a vama svakako najvažnija, jest ona na natjecanju Mia Čorak Slavenska koje se u HNK u Zagrebu održava na kraju svake sezone, krajem lipnja. Ta je nagrada vodila do iduće – stipendije na Vaganova Ballet Academy u Sankt Peterburgu, jednoj od najboljih plesnih škola u svijetu. Diplomirali ste ondje, kakav je osjećaj završiti takvu jednu školu?

Prekrasan, oduvijek sam željela biti barem na trenutak u Akademiji i dobivši stipendiju shvatila sam kako san postaje stvarnost. Moje je iskustvo u Rusiji jedinstveno i zauvijek ću ga pamtiti. Zahvalna sam na mogućnosti proživljavanja svakog trenutka u Akademiji, bivanju na sceni Marijinskog teatra, gostovanjima…

NACIONAL: Kakva je to akademija? Postoji jako dugo, od 18. stoljeća, kakav ples se tamo izučava, zašto su najbolji?

Akademija ruskoga baleta imena Agripine Vaganove akademija je s dugom plesnom tradicijom klasičnog baleta. Svaka je akademija posebna na svoj način, a ovu karakterizira dugogodišnja tradicija, svakodnevni rad na detaljima i potpuna posvećenost profesiji.

 

‘Odlazak u Rusiju formirao me i kao plesačicu i kao osobu. Naučila sam da se rad i trud isplate i da u životu ne treba odustati. Ako želiš doći do uspjeha, trebaš biti strpljiv i raditi na sebi’

 

NACIONAL: Kako je to izgledalo u Rusiji? Možete li ispričati koju anegdotu, kako ste se snalazili, s kim ste se družili, kakve su bile klase, kako ste provodili slobodno vrijeme?

Akademija je jako velika i osim škole, tamo se nalaze i ruski i strani internati za djecu koja se školuju. Jezik mi nije bio prepreka u komunikaciji s ruskim studentima i profesorima, i dan-danas ga upotrebljavam. Dane sam provodila u Akademiji. Ujutro bih imala baletni class koji je trajao skoro dva sata, nakon toga je bila pauza za ručak i onda su uslijedili drugi predmeti poput glume, karakternih plesova, dueta (pas de deux), povijesnih plesova… Probe su se često znale odužiti i do nakon 19 sati. Tempo baletnog školovanja i života bio je ispunjen od jutra do mraka. Slobodne dane, točnije nedjelje, provodila bih u društvu prijatelja iz Akademije. Odlazili bismo na predstave, u muzeje, primjerice u Hermitage.

NACIONAL: Što ste najviše naučili iz tog iskustva?

Odlazak u Rusiju me formirao i kao plesačicu i kao osobu. Naučila sam da se sav rad i trud isplate i da u životu nikada ne treba odustati. U svakoj profesiji postoje dobri i loši trenuci te bolji i lošiji dani, ali ako želimo doći do uspjeha trebamo biti strpljivi i raditi na sebi.

NACIONAL: Zašto ste se vratili u Zagreb? Sigurna sam da je bilo puno prilike da odete nekamo ili da ostanete u Rusiji. Diplomanti akademije koju ste završili plešu u Boljšoju, Royal Balletu, po najboljim svjetskim kazališnim kućama.

Jako sam sretna što sam imala priliku biti članica jedne ruske škole te posjetiti poznata ruska kazališta i plesati u određenima, upoznati njihov jezik i kulturu, ali s druge strane, Zagreb je ipak moj rodni grad. Lijepo je plesati pred domaćom publikom.

‘Uloga Klare u ‘Orašaru’ ostvarenje je mog djetinjeg sna’, kaže Anamarija Marković. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: Zašto su baš u Rusiji najbolje baletne škole? Iako sad već imaju dobru i jaku konkurenciju po Europi, ipak je ruska škola ostala na visokom nivou.

Rusija se s baletnom umjetnošću upoznala zahvaljujući gostovanjima plesača i koreografa iz Europe, ponajviše iz Francuske i Italije. Zahvaljujući najviše Mariusu Petipau dolazi do uspona i razvoja ruskog baleta. Počinju se osnivati i baletne trupe. Po tome Rusija ima dugu i cijenjenu tradiciju koja se i dalje očituje i njeguje godinama u Akademiji Agrippine Vaganove.

NACIONAL: Zašto ste vi odlučili plesati balet? Znam da ste se počeli baviti time kad su vam bile samo četiri godine, kako to da ste ostali cijeli život u plesu?

Oduvijek sam voljela plesati. Kao dijete sam dosta gledala Barbie–crtiće, i to pogotovo one s Barbie–balerinom te sam cijelo vrijeme plesala po kući. Stalno sam govorila kako ću i ja jednoga dana biti balerina te su me roditelji upisali u baletni predškolski tečaj i tako je sve počelo. Iz dana u dan je ljubav prema baletu sve više i više rasla i nikada nije prestala.

NACIONAL: Koliko je zapravo težak život balerine, što vam je najteže?

Ovakav život zahtijeva puno odricanja od samih početaka. Odricanja u društvenom životu, ali i privatnom. Također, baletni classevi se održavaju svakodnevno uz redovno školovanje, a uz sve to dolazi i pravilna prehrana. Ali kada nešto voliš i radiš s ljubavi, ništa nije teško. Smatram da je najteže ne biti na sceni ili neadekvatno raditi, kao što se to primjerice dogodilo ove godine.

NACIONAL: Kako se vi balerine i baletani snalazite sad u vrijeme korone, upravo ste završili samoizolaciju, kakav je osjećaj ne nastupati? Osjećate li strah od nastupa?

Strah ne osjećam, jednostavno se pridržavamo svih mjera koliko god je to moguće. Teško je, jer znate što ste i kako ste sve prošlih godina radili, kamo ste sve putovali, a ova je godina baš nekako sve to umanjila. Jedino nije umanjila želju i volju te ljubav prema umjetnosti koja će, ja sam uvjerena, još više biti istaknuta čim dobijemo priliku stati na scenu.

NACIONAL: Kolike će posljedice korona ostaviti na kulturu, na balet?

Ova će godina svakako ostati zapamćena po mnogočemu. Smanjen je broj ljudi koji mogu doći na predstavu, ali nije pala njihova zainteresiranost. Smatram kako će ljudi, nakon što se pandemija smiri, još i više dolaziti u kazalište. Mi i dalje plešemo i trudimo se biti optimistični s obzirom na cjelokupnu situaciju.

Komentiraj