Nakon oštrih kritika koje su panelisti i sudionici prošlotjednog 13. SEEMF-a (South East Europe Media Foruma) uputili na račun uprave i programa HRT-a, kao i na račun Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture koja se oglušila na sve pozive struke i HND-a da kao nadležna za medije nešto poduzme, nastala je prava uzbuna na HRT-u. Prema informacijama iz više Nacionalovih izvora, najveći skandal dan nakon konferencije napravila je Ana Milić, urednica Mozaičnih programa HRT-a, koja se osjetila najviše pogođenom izrečenim kritikama o programu na sekularnom javnom mediju na koji, otkad ga je ona preuzela, veliki utjecaj ima Katolička Crkva. Uvrijedila se čak i na neospornu činjenicu da je kao majka glasnogovornika Vlade RH i supruga autora koji dobiva enormni javni novac za takozvanu neovisnu produkciju dokumentarnih serija poput „Tada i sada: kada je bilo bolje?“ i „Cuba si, Cuba no“, u eklatantnom sukobu interesa. Činjenica jest i da je u programu kojem je urednica ukinuta emisija „Hrvatska uživo“, koja je imala dobru gledanost i dugu tradiciju neovisnog novinarstva, da bi umjesto nje uvela zabavne programe koje vode „outsourcani“ skupo plaćeni voditelji s drugih medija. Istovremeno HRT-ovi profesionalci šeću hodnicima i nije im dopušteno raditi, iako dobivaju plaću. Red mise, red folklora, red svećenika, red povjesničara revizionista, red recepata i kuhanja – na to se sveo provincijalizirani i ideološki obojeni mozaični program javnog servisa koji je postao praktički negledljiv. Zbog izrečenih primjedbi Nacionalove novinarke Zrinke Vrabec-Mojzeš, Ana Milić navodno je urlala na kolegiju koji je trajao preko jednog sata i tvrdila da će tužiti vodstvo HRT-a ako je ne zaštite. Naravno, najavila je i tužbu protiv novinarke, još jednu u nizu tužbi HRT-a. Vodstvo HRT-a razljutile su i izjave Indeksova novinara Ilka Čimića koji je izjavio da je „situacija na HRT-u sramota za cijelu Hrvatsku, kao i da je HRT okupiran“.

Prema riječima Nacionalovih izvora, glavnog urednika svih televizijskih programa HRT-a Brunu Kovačevića, najviše je pogodila primjedba da se HRT krupnim koracima vraća u devedesete, kao i kritike izrečene na račun revizionizma, relativiziranja ustaškog režima i dovođenja sumnjivih povjesničara i sugovornika zbog kojih se HRT nemali broj puta morao ispričavati gledateljima. Još ga je više pogodila činjenica da nitko od sudionika konferencije iz redova HRT-a nije stao u obranu svoje medijske kuće. To je, doduše, dosta logično, budući da je većina njih ili „na ledu“ ili pod tužbama zato što su se u javnosti usudili kritizirati neke poteze vodstva.