Američki predsjednički izbori: Drama zbog prve debate

Objavljeno u Nacionalu br. 672, 2008-09-29

Prva predsjednička debata u seriji od četiri prošlog petka umalo nije održana: republikanski kandidat za predsjednika SAD-a John McCain kalkulirao je sa svojim dolaskom jer je želio oduzeti prednost demokratu Baracku Obami tvrdeći da ima važnijeg posla, da se angažira na rješavanju velike svjetske bankarske krize

Američka predsjednička kampanja ušla je u petak u novu fazu, u debatnu sezonu, kad su na dnevnom redu izravne debate kandidata. Do sredine listopada održat će se tri debate među predsjedničkim i jedna među potpredsjedničkim kandidatima. Prva predsjednička kampanja između republikanskog kandidata Johna McCaina i demokratskog kandidata Baracka Obame održana je u petak navečer na sveučilištu u Oxfordu u Mississippiju u posebnoj atmosferi. Sve do nekoliko sati prije početka nije se znalo hoće li se debata uopće održati, i to zbog napetog glasovanja o zakonu o državnoj intervenciji u bankarskoj krizi kojom je država trebala dati 700 milijardi dolara posrnulim američkim bankama. Riječ je o najvećoj američkoj financijskoj krizi od velikog kraha američke burze “crnog utorka” 29. listopada 1929. Zbog toga je McCain u srijedu izjavio da prekida predsjedničku kampanju jer mora hitno otputovati u Washington da kao član Senata pokrene inicijativu da plan za spašavanje banaka bude izglasan i jer je u takvoj situaciji predsjednička debata besmislena, jer “sad je trenutak za jedinstvenu odgovornost prema Americi, a ne za izborne podjele”.

U Washingtonu je održao niz sastanaka s kolegama iz Senata, a Obama je ostao na Floridi gdje se sa suradnicima pripremao za prvu debatu. Pozvao je McCaina da objave zajedničko priopćenje o krizi, ali i održe dogovorenu debatu, jer će upravo to biti dobra prilika da pozovu Amerikance da složno prebrode sadašnju ekonomsku krizu. Neki politički komentatori tvrdili su da je u McCainovoj gesti bilo i motiva u izravnoj vezi sa skorašnjim izborima, jer mu ponovno opada popularnost, a Obami raste, pa mora na sebe skrenuti pozornost, a i odgoda debata dobro bi mu došla. Obama se također vratio u Washington, ali inzistirajući da će se u petak navečer svakako pojaviti na sveučilištu Mississippija neovisno o tome hoće li tamo doći i McCain. McCain se kolebao sve do nekoliko sati prije same debate i doletio u Mississippi neposredno prije njenog početka da ne izgleda kako se boji Obame i da Obama sam ne odgovara na pitanja.

Bilo je dogovoreno da će prva debata biti posvećena vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti, a ta tema po mišljenju novinskih komentatora mnogo više odgovara u vanjskoj politici iskusnom McCainu nego neiskusnom Obami. No zbog aktualne financijske situacije moderator debate, iskusni televizijski novinar Jim Lehrer, nije mogao a da na početku kandidatima ne postavi nekoliko pitanja i o toj temi, za koju se pretpostavljalo da će se u njoj bolje snaći Obama, to više što je nedavno i sam McCain priznao da mu je ekonomija slaba strana.

Predsjedničke debate vrlo su zanimljivi politički događaji, posljednjih desetljeća uobičajeni sastavni dio predsjedničkih predizbornih aktivnosti. Javnost je jako zainteresirana za takva sučeljavanja kandidata, jer tako se bolje vidi kako tko argumentira stajališta i za što se zalaže, a otkrivaju se i znanje i inteligencija kandidata. Bilo je u tim debatama i sudbonosnih situacija koje su znale riješiti predsjedničke izbore, ali se to ipak događa rijetko, posebno stoga što se kandidati danas temeljito pripremaju za takve debate, koje gleda i do 70 milijuna ljudi.

Danas se tvrdi da je u prvoj televizijskoj predsjedničkoj debati, onoj 1960. između demokratskog kandidata Johna Kennedyja i republikanskog kandidata Richarda Nixona, odlučilo nešto što nije imalo nikakve veze s predmetom rasprave. Utrka je bila vrlo tijesna, popularnost dvojice kandidata podjednaka. Nixon se pri kraju kampanje razbolio, smršavio i loše izgledao. Na debatu 26. studenoga u Chicagu u vrući TV studio CBS-a došao je pretoplo odjeven pa se jako znojio i izgledao nervozno, dok je lakše odjeveni Kennedy izgledao bodar, svjež i simpatičan te je osvojio publiku, posebno žensku. Nixon je bio loše našminkan, ovratnik košulje bio mu je preširok, a siva boja odijela stapala se sa studijskom pozadinom. Smatra se da je upravo ta debata bila ključna za Kennedyjevu pobjedu.

Nakon toga predsjednički su kandidati dugo izbjegavali takve debate. Tek 1976. na to su pristali demokratski kandidat Jimmy Carter i republikanski kandidat, tadašnji predsjednik Gerald Ford. Ford je napravio veliki gaf rekavši da tadašnje komunističke zemlje Istočne Europe nisu pod dominacijom SSSR-a. Carter je na to spretno poentirao, ali nije ostavio mnogo bolji dojam od Forda, kojemu se nekoliko puta i zapleo jezik kad je izgovarao kompliciranije rečenice. U sljedeću kampanju predsjednik Jimmy Carter protiv guvernera Kalifornije Ronalda Reagana 1980. je ušao samouvjereno, podcijenivši to što se Reagan, bivši popularni filmski glumac, odlično snalazio pred kamerama. Na Carterove primjedbe Reagan je svaki put pokroviteljski odgovorio: “Evo, pogledajte ga, on opet o istome.”

U kampanji 1984. demokratski kandidat Walter Mondale često je govorio da je Reagan prestar za drugi predsjednički mandat. Ali u debati je 73-godišnji Reagan spretno iskoristio tu temu, obraćajući se 56-godišnjem Mondaleu: “Ja u debatama ne želim zloupotrebljavati pitanje dobi kandidata, ne bih, naime, želio da me optuže kako zloupotrebljavam mladost i neiskustvo svog suparnika.” Nasmijao se čak i Mondale.

I debata 1988. između republikanca Georgea Busha i demokratskog kandidata Michaela Dukakisa bila je zanimljiva. Kad je novinar CNN-a Bernard Shaw postavio Dukakisu, oštrom protivniku smrtne kazne, šokantno pitanje: “Da je vaša supruga Kitty silovana i ubijena, biste li i dalje bili protivnik smrtne kazne?”, ovaj je mirno odgovorio da bi, a to je šokiralo publiku jer je to rekao hladno, uopće ne spomenuvši svoju suprugu. Opće je uvjerenje da je predsjednik George Bush 1992. u televizijskoj debati protiv mladog demokratskog kandidata Billa Clintona jako pogriješio što je, dok se raspravljalo o ekonomiji, pogledao na sat da vidi koliko još ima do kraja, a svi su to shvatili kao znak da ga ekonomija ne zanima. U debati 2000. demokratski kandidat Al Gore pogriješio je kad je ušao u prostor studija gdje se nalazio njegov republikanski suparnik George W. Bush, a gledatelji su to protumačili kao nervozu i agresivnost.

Posljednjih godina ima manje gafova kandidata jer se kandidati za debate znatno bolje i dulje pripremaju. To se vidjelo i u petak. Debata između McCaina i Obame bila je vrlo živahna. Prvih 40 minuta dok se razgovaralo o ekonomiji, ali i u preostalih 55 minuta dok se razgovaralo o vanjskoj politici. McCain je bio oštriji, odlučniji, govorio je s više srca i uopće nije gledao svog sugovornika, kojeg je često, govoreći u kameru ili obraćajući se Lehreru, kritizirao zbog neiskustva i prethodno izrečenih stavova. Obama je pak bio mnogo mirniji, pomirljiviji, čak je nekoliko puta spomenuo i situacije u kojima je McCain imao pravo, ali je inzistirao na brojnim pitanjima u kojima im se stajališta razlikuju. Često se obraćao izravno McCainu, gledajući u njega. Za razliku od McCaina, koji je stalno bio vrlo ozbiljan, Obama se često smješkao.

Velikih političkih zanimljivosti nije bilo, jer su kandidati uglavnom ponavljali otprije poznate stavove. Najveća politička razlika vidjela se u odnosu prema ratu u Iraku, jer je Obama tvrdio da je invazija na Irak od početka bila velika greška i najavio da će, bude li predsjednik, veću pažnju posvetiti ratu u Afganistanu, dok je McCain tvrdio da su ta dva rata povezana i da bi naglo povlačenje iz Iraka moglo dovesti i do katastrofe u Afganistanu. Po Obaminu raspravljanju o vanjskoj politici bilo je očito da je – do prije godinu dana u tome posve neuk – odlično proučio tu tematiku te je ravnopravno debatirao s iskusnijim McCainom. Nije mu se potkrala ni jedna faktografska greška, dok je McCain pogrešno izgovorio prezime novog pakistanskog predsjednika Zardarija. Bilo je i iskara između njih dvojice, kad su jedan drugom povišenim glasom dobacivali “Griješite! Vi griješite!”, ali je završilo civilizirano, dolaskom njihovih supruga na pozornicu i rukovanjem u četvero.

Vodeće američke televizije pozvale su politologe, komentatore, političare i operativce iz izbornih stožera da kažu tko je po njihovu mišljenju u tom okršaju pobijedio. Opća je ocjena da je Obama dobro prošao jer u najmanju ruku nije izgubio, iako se raspravljalo o temi u kojoj bi McCain zbog svog iskustva trebao biti nadmoćan. Čak je i ultrakonzervativni komentator, bivši republikanski predsjednički kandidat Pat Buchanan, veliki pristaša McCaina, ustvrdio da je Obama bio efektan sa svojim mirnim stilom. Javili su se i vodeći američki blogeri, pa je liberalni Markos Moulitsas napisao da je Obama postigao veliku pobjedu, dok mu je također liberalna Arianna Huffington dala tek blagu prednost. Konzervativni bloger Jim Geraghty iz desničarskog časopisa The National Review dao je veliku prednost McCainu. U CNN-ovu ispitivanju javnog mnijenja 51 posto ispitanika koji su gledali debatu izjavilo ja de pobjednik Obama, a 38 posto da je to McCain. Ipak, CNN-a upozorava da anketa nije reprezentativna, jer je zahvatila mnogo više ljudi demokratske nego republikanske orijentacije.

Iskustva iz 17 dosadašnjih predsjedničkih debata pokazuju da se pravi dojam o tome tko je u pojedinoj debati pobijedio stekne tek kad se nakon nekoliko dana slegnu dojmovi. Pojedinačne debate uglavnom ne mijenjaju popularnost kandidata, ali niz od sve četiri debate – tri predsjedničke i jedne potpredsjedničke – može imati presudan utjecaj. Pojedinačne debate u nekoliko posljednjih predsjedničkih kampanja utjecale su na popularnost pojedinih kandidata samo jedan posto, ali je kumulativni utjecaj svih debata na položaj kandidata znao biti mnogo veći, čak i presudan kad je popularnost kandidata podjednaka, kao što sad Obama ima tek malu prednost pred McCainom. Neki podsjećaju da je 1988. Bush stariji debatama povećao svoju prednost pred Dukakisom za 2,42 posto, dok je popularnost Ala Gorea nakon debata s Bushom mlađim 2000. pala za čak 3,52 posto. Učinak debata u ovoj sezoni vidjet će se tek nakon 15. listopada, nakon još dva sučeljavanja Obame i McCaina te jednog sučeljavanja potpredsjedničkih kandidata Jima Bidena i Sarah Palin. Tada će se znati hoće li debate dovesti Obamu do pobjede ili će omogućiti McCainu da se izjednači. Ali i tada će ostati još 20 dana do izbora i bit će još vremena za iznenađenja.

Modni okršaj suprugaKad je prva predsjednička debata završila, kandidatima su se na pozornici pridružile njihove supruge pa su se svi četvero civilizirano rukovali. I takav detalj važan je po tome koliko može utjecati na američko javno mnijenje, čak i na ishod predsjedničkih izbora. Komentatori nisu propustili uočiti kako su supruge bile odjevene. U tom modnom nadmetanju, većina smatra, Michelle Obama djelovala je mnogo bolje. Ona se pojavila u šarenoj haljini vedrih boja i izgledala mnogo bolje od Cindy McCain, koja je odjenula crveni kostim.

Važnost debateTelevizijska debata jako je važna u američkim predsjedničkim izborima. U mnogim prilikama kad su kandidati podjednako stajali pred izbore, spretnost pred TV kamerama donosila je prednost.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović