ALEKSIĆ: ‘Hrvatska se treba osloboditi svih političara koji iza sebe imaju korupcijske afere i repove’

Saborski zastupnik Stranke narodnog i građanskog aktivizma (Snaga), Goran Aleksić govori zašto je prošlog tjedna predao DORH-u kaznenu prijavu protiv Hrvatske narodne banke i objašnjava što će donijeti antikorupcijska deklaracija koju su potpisale četiri parlamentarne stranke: SDP, HSS, HSU i Snaga

Prošloga tjedna predsjednik Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović javno je zaprijetio saborskom zastupniku Goranu Aleksiću da će protiv njega podnijeti kaznenu prijavu jer kao neznalica vrši pritisak koji nanosi štetu bankama i gospodarstvu. Kao zastupnik male parlamentarne Stranke narodnog i građanskog aktivizma (Snaga), Aleksić je prošloga tjedna u pratnji dvojice kolega iz Sabora, nezavisnih zastupnika Ivana Lovrinovića i Marina Škibole, pred televizijskim kamerama predao DORH-u kaznenu prijavu protiv Hrvatske narodne banke.

Goran Aleksić nametnuo se u hrvatskoj javnosti zahvaljujući svojem višegodišnjem angažmanu u Udruzi Franak, koja je na hrvatskim sudovima uspjela izboriti presude o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Taj 54-godišnji diplomirani inženjer prometa bavio se i izračunima u kojima je dokazivao da hrvatske banke konverzijom kredita iz švicarskih franaka u eure ništa ne gube, a banke sumnjiči da su svoje dužnike dovodile u zabludu. Nisu ih, kako tvrdi, upozorile na sve zamke iz ugovora o kreditima u švicarskim francima. Prije no što je sjeo u saborsku klupu, Goran Aleksić radio je u struci u Infrastrukturi, kamo će se vratiti po isteku mandata. U slobodno vrijeme bavi se i glazbom pa je tako nastupio na dva zagrebačka Chansonfesta 2010. i 2012. godine.

NACIONAL: Predsjednik Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović najavio je protiv vas kaznenu prijavu. Javno vas je optužio da destruirate kompletni bankarski sustav, da ste neznalica koja nema pojma o bankarstvu i da ne znate o čemu govorite. I sami ste izračunali da bi banke prevarenim klijentima trebale vratiti 25 milijardi kuna, a to je pola njihova kapitala jer banke u Hrvatskoj raspolažu s depozitima od oko 50 milijardi kuna.

On mene ne optužuje zbog toga, nego tvrdi da vršim pritisak na sudove tako što u sabornici govorim o slučaju Franak, da pozivam članove udruge Franak da to isto čine u prostorijama Sabora. Moj je zadatak kao zastupnika govoriti o tome jer sam zato izabran u Sabor. Govorim o pravomoćnim presudama, presudama Suda Europske unije, govorim o svemu što se događalo i što se događa. To je moje pravo, a zagovaram prava oštećenih potrošača u slučaju Franak. Zato sam izabran u Hrvatski sabor, a on mene zbog toga namjerava kazneno prijaviti DORH-u jer navodno tako pritišćem sudove.

NACIONAL: Ali tvrdi i da ne poznajete bankarski sustav pa valjda zato tako i govorite, ne sagledavajući posljedice koje bi hrvatsko bankarstvo, a posljedično i gospodarstvo, moglo imati?

Točno. Rekao je da ne poznajem bankarski sustav, da su to moje fantazmagorije. Rekao je da de facto pričam gluposti kada kažem da će tih 25 milijardi kuna obeštećenja prevarenim građanima biti blagotvorno za gospodarstvo i hrvatski bankarski sustav.

NACIONAL: Vi se, pretpostavljam, ne slažete s mišljenjem Zdenka Adrovića?

Kad kažem da će tih 25 milijardi kuna biti blagotvorno za cijeli sustav, onda mislim da će se za tih 25 milijardi kuna, koje banke moraju vratiti, za toliko se povećati BDP. To će značiti i pet milijardi kuna u proračunu i to će značiti da će banke, koje su opljačkale hrvatske građane, vratiti taj novac. Ljudi će dobiti svoj novac, gospodarstvo će biti jače za BDP, država će biti jača u proračunu, a lopov će vratiti pokradeni novac. Zar to nije blagotvorno?

NACIONAL: Adrović, međutim, upozorava na veliku štetu koju će to učiniti bankama, jer će ostati bez polovice svog kapitala i morat će biti dokapitalizirane.

Pitam: zašto bi banke morale biti dokapitalizirane ako ostanu bez polovice kapitala? Ostat će im druga polovica. Druga stvar, tih 25 milijardi kuna banke neće dati u jednom danu, nego u tri, četiri, pet godina, jer će sudski procesi trajati. Dakle, svake godine pomalo će davati. Unatoč tome što će morati vraćati novac, banke će i dalje imati dobit. To tvrdim. Poznajem bolje bankarski sustav nego što gospodin Adrović poznaje pravo. On o pravu nema pojma. Pitanje slučaja Franak nije pitanje bankarskog sustava i ekonomije, nego je to pitanje prava. To je pravno pitanje. Dobili smo već kolektivnu presudu u Hrvatskoj u kojoj je pravomoćno zaključeno na Vrhovnom sudu da su banke ugovarale nepoštenu kamatu i nepoštenu valutnu klauzulu. O čemu mi tu više imamo razgovarati? Usporedio bih to s nekim fiktivnom poduzetnikom koji je opljačkao državu i sebi sagradio kule. Ima, recimo, petero djece i ženu. Otkrije se da je opljačkao državu. Kazni ga se i on mora vratiti sve što je opljačkao. Ostane bez kuće, imanja. Ostane na ulici. Sada bi ga trebalo žaliti zato što je ostao na ulici, a prije toga je pljačkao?

NACIONAL: Prošloga tjedna dvojica najviše pozicioniranih bankara u Hrvatskoj, predsjednik Uprave Raiffeisen banke Michael Müller i predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić, podnijeli su ostavke. Kako tumačite njihov odlazak s čelnih pozicija u bankama?

U svakom slučaju zanimljivo je da to koincidira. Nešto se u Zagrebačkoj banci događalo što mi ne vidimo i ne znamo. S druge strane, za Michaela Müllera znamo da je ostavku podnio zbog objavljenog oglasa svoje banke u kojem je tražena PR agencija da vrši pritisak na hrvatsko pravosuđe.

NACIONAL: Je li možda Hrvatska udruga banaka već angažirala neku PR agenciju sa sličnim zadatkom, da izvrši pritisak na pravosuđe, a da hrvatska javnost to ne zna?

Hrvatska udruga banaka i banke općenito PR-om se bave već osam godina, otkad postoji udruga Franak. One kroz medije plasiraju stajališta da smo bili financijski nepismeni dok smo dizali kredite, da smo sami krivi. Da smo bili pohlepni pa smo kupovali jahte i dvorce, da ćemo urušiti bankarski sustav i gospodarstvo, da će investicije prestati dolaziti u Hrvatsku zbog kolektivne presude za švicarski franak. Tako govore jer im je cilj smanjiti broj tužbi. Ponavljaju da rade po zakonu, a presude to opovrgavaju. I dalje tvrde da rade po zakonu i ne žele se posuti pepelom. Svojim PR-om iznose laži u javnost. Plaše javnost i pokušavaju je usmjeriti protiv potrošača s kojima su ugovarale nepoštene kredite. Plaše i hrvatsku vladu, a na neki način i sudove.

‘HNB je trebao spriječiti plasiranje kredita austrijskih zadruga jer su ih plasirale pravne osobe koje nisu imale licence za rad u RH. Hrvatska narodna banka nije učinila ništa i to je njen krimen’

NACIONAL: Bili ste u pratnji zastupnika Ivana Lovrinovića i Marina Škibole dok su prošloga tjedna podnosili kaznenu prijavu DORH-u protiv HNB-a zbog dozvole bankama da nude kredite u švicarskim francima, ali i sumnjivih kredita Raiffeisen zadruge zbog kojih su ovršene nekretnine brojnih komitenata. Samo na otoku Rabu bilo je 600 takvih kredita Raiffeisen zadruge, a i Istra je njima bila premrežena. Kakav učinak kaznene prijave očekujete?

I ja sam 2012. godine pisao kaznenu prijavu protiv HNB-a u ime udruge Franak. Ta kaznena prijava bila je odbačena. Bila je podnijeta iz sličnih razloga kao i sada, zbog nečinjenja HNB-a. HNB nije spriječio banke pri ugovaranju nepoštenih kamatnih stopa, a tada nismo podnijeli kaznenu prijavu i zbog valutne klauzule jer valutna klauzula u švicarskim francima još nije bila presuđena. Bilo je presuđeno samo da je kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke ništetna. Hrvatska narodna banka kao regulator na hrvatskom financijskom tržištu, mogla je to spriječiti bez problema.

NACIONAL: Zašto su kamatne stope ništetne?

Zakoni su u tom slučaju bili potpuno jasni. Ugovorna odredba u kreditima mora biti odrediva, a kamatna stopa koja se mijenja samo odlukom banke nije odrediva ugovorna odredba. Hrvatska narodna banka dobila je informaciju od Udruge Franak kako banke ugovaraju kamatnu stopu pa je HNB mogao spriječiti banke da takvu kamatnu stopu ugovaraju.

HNB nije učinio ništa pa smo podnijeli kaznenu prijavu. DORH, međutim, nije bio u stanju provesti istragu, s obrazloženjem da ne može doći do ugovora u kojima su takve kamatne stope bile ugovarane, da ne mogu istraživati pojedinačne ugovore da bi utvrdili je li to tako ili nije.

NACIONAL: Kako danas gledate na to obrazloženje DORH-a, a da se to ne shvati kao pritisak na pravosuđe?

Ako nešto komentiram, onda to nije pritisak. Imam pravo kao saborski zastupnik komentirati što god želim, a prije svega pravomoćne presude. Komentiram pravomoćne presude. DORH je mogao na temelju naše prijave zbog nečinjenja HNB-a sve to ispitati vrlo jednostavno. Budući da smo tvrdili da banke nisu pravilno utvrđivale kamatne stope, DORH je trebao od banaka zatražiti dostavu podataka o tome u koliko je ugovora bila ugovorena nepoštena kamatna stopa, odnosno da se mijenja odlukom banaka. Isto tako, mogao je tražiti u koliko je ugovora ta kamatna stopa pravilno ugovorena.

NACIONAL: Banke su možda to mogle odbiti i zbog navodne zaštite interesa klijenata, braneći njihovo pravo na privatnost?

Banke bi to morale dostaviti. Ne podatke s imenom i prezimenom klijenata, nego globalno. Bilo je više od 100.000 kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a barem još 200.000 kredita u drugim valutama ugovoreno je s kamatnom stopom koja se mijenjala odlukom banke. To bi onda bio corpus delicti, dokaz da su banke takve kamatne stope ugovarale, kao i dokaz da HNB nije spriječio ugovaranje takvih nepoštenih kamatnih stopa unatoč traženju iz Udruge Franak da se to učini.

NACIONAL: Jesu li ti krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima doista bili krediti u toj valuti? Znamo da je tečaj CHF-a u vrijeme krize dramatično eksplodirao, udvostručujući klijentima kreditne rate koje su im postale neizdržive za otplatu…

To su zapravo bili kunski krediti, ali su bili indeksirani valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nisu to bili nikakvi švicarski krediti. Banke nisu ni posuđivale franke, nego su radile tzv. valutni swap.

One su izvan bilanci knjigovodstveno razmjenjivale kune i eure u švicarske franke da bi imale pokriće u francima. Time su, u stvari, uzimale štednju hrvatskih građana u kunama i eurima pretvarajući je u franke. To je bio knjigovodstveni biznis koji sam nazvao i dogovornim kockarskim biznisom. Oba kockara bile su banke, ali jedan od tih dvaju kockara zarađivao je na rastu tečaja. Jedan kockar bila je banka iz Hrvatske, a drugi banka iz inozemstva s kojom je razmjenjivala valutu kroz knjigovodstvene operacije. Uglavnom su to bile banke majke u inozemstvu, a banke kćeri u Hrvatskoj davale su takve kredite. Obje banke bile su dogovorni kockari, a onaj kockar koji je knjigovodstveno davao „švicarce“ banci u Hrvatskoj, a to je bila banka majka, zarađivao je na rastu tečaja. Banka u Hrvatskoj gubila je na tečaju, ali dobivala je za to pokriće od dužnika kojem je dala kredit u švicarskim francima. Tečaj koji je dužnik plaćao u kreditu, pokrivao je gubitak banke na „valutnom swapu“.

NACIONAL: A što je bilo s rastom kamatnih stopa jednostranim odlukama banaka?

Kamatna stopa je zarada, profit banke. Kamata je, dakle, profit, a tečajem koji smo plaćali u anuitetima otplate kredita, banke su pokrivale gubitak na valutnom swapu.

NACIONAL: Koliko su banke zaradile na tom, kako ga nazivate, kockanju sa švicarskim francima?

Banke majke zarađivale su na tečaju, ali se konkretnim izračunom njihove zarade nisam bavio.

NACIONAL: Kakva je bila sudbina kamatne stope s valutnom klauzulom u švicarcima u toj priči?

Kamatna stopa je presuđena ništetnom. Ali za sve valute, a ne samo za franak. Prema tome, banke su dužne vratiti preplaćeni novac potrošačima s kojima su sklapale ugovore s nepoštenom kamatnom stopom, a to nisu samo dužnici u švicarskim francima, nego i dužnici u eurima i kunama. Banke su dužne vratiti kompletne preplaćene kamate, razliku između početne i naplaćene kamate uz zatezne kamate na svaku takvu razliku. Dužnicima u švicarskim francima dužne su još vratiti i razliku tečaja plus zateznu kamatu.

‘Političar ili sudac, prije svih, ne smiju biti korumpirani. Ta dva zvanja ne smiju biti korumpirana jer od njih počinje sve. A čistku treba napraviti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti’

NACIONAL: Čeka se još sada na odluku Vrhovnog suda o tome kako sudovi trebaju postupati prema dužnicima koji su konvertirali kredite u švicarskim francima u eure?

Ljudi koji su konvertirali kredite tužili su banke, kao i oni klijenti koji nisu obavili konverziju. I oni traže razliku tečaja, razliku kamate i pripadajuće zatezne kamate. Vrhovni sud mora odlučiti u jednoj od revizija kako će se to obeštećenje izvršiti. Vrhovni sud već je odlučio da mi koji smo konvertirali kredite u švicarskim francima imamo pravni interes tužiti banke. Nije još odlučio kako točno treba izgledati obeštećenje pa je sad pokrenut ogledni postupak, koji će potom biti obvezan način postupanja svih sudova u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što Vrhovni sud propituje tim oglednim postupkom?

Vrhovni sud ispituje ništetnost aneksa za konverziju. Sada čekamo da završi taj ogledni postupak. Ogledni postupak je postupak u kojem se rješava neko pravno pitanje na Vrhovnom sudu, što onda vrijedi za sve slične predmete na nižim sudovima.

NACIONAL: Postoji li, međutim, problem s tim oglednim postupkom?

Postoji problem. Naime, tog pravnog pitanja koje je pokrenuto u oglednom postupku, nema u tužbama. Potrošači u tužbama ne traže odgovor na pitanje o ništetnosti aneksa ugovora iz konverzije, nego traže obeštećenje. Pravo na obeštećenje imaju na temelju presude Suda Europske unije C-118/17. U toj presudi nedvojbeno je rečeno da ako je zakonodavac izvršio neku intervenciju u neki pravni odnos, potrošač i dalje ima pravo na nacionalnom sudu utvrđivati je li tom intervencijom potpuno obeštećen. To se može utvrditi jedino vještačenjem pa onda jedino što bi Vrhovni sud trebao potvrditi jest da se na nižim sudovima utvrdi jesmo li konverzijom obeštećeni ili nismo. Umjesto toga Vrhovni sud pokrenuo je ogledni postupak na temelju zahtjeva pazinskog suda o pravnom pitanju kojeg u tužbama uopće nema, a to je ništetnost aneksa ugovora o konverziji. To se događa nekako istodobno s ovim pritiskom banaka na sudove.

NACIONAL: Uz dužnike u švicarskom franku, u javnom prostoru pojavili su se i prevareni stradalnici kredita Raiffeisen zadruge, koji još uvijek doživljavaju deložacije. Jedan od predstavnika tih stradalnika optužio je Hrvatsku narodnu banku da nije ni hrvatska ni narodna.

Da. Hrvatska narodna banka imala je spoznaje da su austrijske zadruge davale kredite u Hrvatskoj dogovarane posredništvom određenih odvjetnika, a navodno su ugovori potpisivani u Hrvatskoj. Nije bitna isplata, nego mjesto potpisivanja ugovora. Ako bi ugovor bio potpisan u Austriji, mogli bi reći da je to u redu. Međutim, ti su ugovori navodno ugovarani u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj nisu smjeli biti ugovarani jer te zadruge nisu imale licencu za plasiranje tih kredita u Hrvatskoj. Tužbe se temelje na tome da su ti krediti plasirani u Hrvatskoj. HNB je trebao spriječiti plasiranje takvih kredita jer su ih plasirale pravne osobe koje nisu imale licence za rad u Hrvatskoj. Hrvatska narodna banka po tom pitanju nije učinila ništa i to je njen krimen.

NACIONAL: Što je HNB mogao učiniti?

Mogao je podići na noge inspekcije. HNB je čuvar monetarnog sustava Hrvatske. Glavni je regulator monetarnog sustava. Ako u njega upada netko tko ne smije, onda HNB mora podići inspekcije i svoj nadzor pa putem DORH-a spriječiti takvo postupanje.

NACIONAL: Može li opravdanje biti da HNB možda nije bio upućen u sklapanje takvih ugovora?

Meni je to nemoguće. Kako je moguće da Hrvatska narodna banka bude neupućena u ono što se događa na monetarnom tržištu Republike Hrvatske?

‘Gospodinu Adroviću iz Hrvatske udruge banaka ne sviđa se što kažem da će 25 milijardi kuna obeštećenja prevarenim građanima biti blagotvorno za gospodarstvo i hrvatski bankarski sustav’

NACIONAL: Dok ste podnosili kaznene prijave protiv HNB-a, uz vas su bili i Miro Bulj iz Mosta i Tomislav Panenić, nezavisni zastupnik koji je napustio Most. Međutim, nije bilo nikoga iz SDP-a, stranke s kojom ste potpisali antikorupcijsku deklaraciju. Zašto nije bilo SDP-a?

Potpisivanje Deklaracije o borbi protiv korupcije nema nikakve veze s tom aktivnošću. Mi iz stranke Snaga nismo u savezu s SDP-om, HSS-om i HSU-om. Nismo u koaliciji.

NACIONAL: Znači li to da još uvijek niste u koaliciji, ali mogli biste biti?

Činjenica je da nismo u koaliciji. Hoćemo li s njima ili nekim drugim biti u koaliciji, tek će se vidjeti. Izbori tek dolaze i ne znamo s kime ćemo biti u koaliciji. Istina je da mi razgovaramo i s SDP-om o predizbornoj koaliciji za parlamentarne izbore. Ali nećemo razgovarati samo s njima i tek ćemo vidjeti s kime nam je najpogodnije ući u nekakav savez za parlamentarne izbore. Međutim, ta aktivnost nema s time baš nikakve veze.

NACIONAL: Kakva je perspektiva vašeg „antikorupcijskog saveza“?

Taj savez osnovan je u Hrvatskom novinarskom domu. Jednostavno, četiri stranke potpisale su antikorupcijsku deklaraciju. To jesu parlamentarne stranke: SDP, HSS, HSU i Snaga, ali to nije bila saborska aktivnost. Osobno nisam zadovoljan time što smo dosad učinili. Trebali smo pokrenuti neke antikorupcijske projekte, za to su potrebni određeni planovi i zadaci, a mi po tom pitanju nismo ništa učinili. Trebali bismo se time ozbiljnije pozabaviti.

NACIONAL: Što treba učiniti u tom vašem antikorupcijskom savezu? Zadnje izvješće o percepciji korupcije pokazuje da je Hrvatska pala za još tri mjesta…

Taj izvještaj je stvar percepcije javnosti. Je li Hrvatska doista korumpiranija od ostalih zemalja koje u toj percepciji bolje stoje, ne mogu sada znati. To je otvoreno pitanje. Činjenica je da nam svakodnevno isplivavaju novi slučajevi koji bi trebali dokazati da su političari korumpirani. Političar i sudac, prije svih, ne smiju biti korumpirani. Ta dva zvanja ne smiju biti korumpirana jer od njih počinje sve. To su tri stupa vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Tu treba napraviti čistku. Treba se osloboditi svih onih političara koji imaju korupcijske afere i repove iza sebe. Njih treba maknuti iz javnog prostora. Jesmo li spremni na tu aktivnost u svojim redovima?

NACIONAL: Na čije redove mislite?

Je li SDP spreman riješiti se korumpiranih članova u svojim redovima? Je li spreman HSS? Je li spreman HSU? Od poznatih političara Snaga ima samo mene. Jesam li ja korumpiran? Tvrdim da nisam. Ja sam čist, a neka sada svi oni u svojim redovima očiste korupciju. To bi bio prvi potez. Ako maknemo sve korumpirane političare iz vlastitih redova, već smo učinili veliku stvar. To je čišćenje vlastitog praga. To bi mogao biti novi „clean start“, čisti start.

Komentiraj