Aktivistkinja na obnovi: “U Zagrebu ništa nije napravljeno, zakon je neprovediv”

Institucije su u obnovi potpuno zakazale, ustvrdila je Vesna Blašković, osnivačica grupe na Facebooku koja je prerasla u Udrugu SOS Zagreb, gostujući na N1 s Krunoslavom Komesarom, građevinskim inženjerom koji volonterski i kroz Stožer za obnovu radi na obnovi od prvog dana.

“Udruga i Facebook grupa ljudima puno znače”, rekla je Vesna Blašković i dodala: “Situacija nije puno bolja, i dalje smo izgubljeni, ali nejasnoće još postoje i jedni od drugih pokušavamo dobiti informacije jer su institucije potpuno zakazale. Cilj udruge je napraviti pritisak prema institucijama jer u centru je situacija užasna. To vrijedi za cijeli Zagreb, ima oko 6.000 zgrada sa žutim i crvenim naljepnicama, od toga je 2.000 u Donjem i Gornjem gradu, u centru metropole. Ništa se nije napravilo, u Zagrebu nije krenula konstrukcijska obnova temeljena na Zakonu o obnovi, uopće, godinu i pol nakon potresa.”

Krunoslav Komesar od početka je na terenu kao volonter. “Većina nas inženjera se uključilo nakon zagrebačkog potresa gdje smo krenuli u brze obilaske i ocjene ugroženosti zgrada. Bilo nas je više od 500”, objasnio je Komesar i dodao: “To smo radili do sredine lipnja, pregledali smo 19.500 zgrada. Nakon toga se dogodio potres u Petrinji pa smo odmah 28. prosinca nas 15-ak otišli u Petrinju, uspostavili stožer i na osnovi iskustva u Zagrebu krenuli u pregled najugroženijih zgrada. Već prvi dan smo obavili velik dio posla i onda nas je zatekao potres. Osam naših ljudi bilo je zatrpano u ruševinama, četvero ozlijeđeno, sreća nitko teže. Onda smo stali i rekli da nećemo ići srcem nego glavom, reorganizirali smo se. Sljedećih nekoliko dana skupilo se više stotina ljudi, izrotirali smo preko 1.700 inženjera iz cijele Hrvatske koji su dali svoj doprinos kao volonteri. To je bio svehrvatski pokret, zanos, uključile su se i druge struke. Do danas je pregledano skoro 49.000 pregleda od 51.000 zahtjeva.”

Građani su nezadovoljni, a institucije su spore. Na pitanje kome zamjeraju, Blašković je rekla: “Kako je sad prošlo puno vremena, ništa se nije napravilo, ne tražimo krivca nego želimo da se počne rješavati. GSKG je mogao ranije reagirati kao upravitelj većine višestambenih zgrada u Zagrebu. Dobili smo informacije da se referenti nisu javljali stanarima ili nisu znali odgovore na pitanja. Da, oni su su usporili stvar, ali imamo zakon koji je neprovediv, kompliciran, napisan po našem mišljenju kako se ta obnova ne bi provela. Ako je tako jednostavno, zašto onda Horvatovo ministarstvo od toliko tisuća zahtjeva riješilo njih nekoliko stotina?”

Na pitanje gdje vidi najveći problem, Komesar je rekao: “Procedure odabira učesnika u obnovi su spore i komplicirane. Za bilo koju kuću koju treba srušiti, trebate pet ili šest natječaja ili ugovora. U Sisačko-moslavačkoj županiji je proglašena katastrofa i tu vrijede druga pravila. Vlast preuzima stožer civilne zaštite i uključuje se, nema procedura javnih natječaja. Zakon o javnoj nabavi je ključan koji to definira. Svaka kuća ima svoj natječaj, ti postupci su jako dugotrajni, to je gomila birokracije da bi se proveli svi ti natječaji.”

“Obnovu Zagreba možemo podijeliti na dva dijela – obnova sjevernoistočnih dijelova grada, to je tipologija sela s obiteljskim kućama koje se relativno jednostavno mogu obnoviti, za to ne treba logistika. U centru ako želite obnoviti konstrukcijski blok u Palmotićevoj ili Gundulićevoj, tu morate zatvoriti ceste, angažirati ozbiljne tvrtke i problem je vlasništva”, dodao je.

Blašković dodatno pojašnjava: “Zakon je napisan tako da ljudi, žuti i crveni ne shvaćaju da su obvezni krenuti u obnovu, a država to ne želi eksplicitno reći. Tako da smo u limbu i ništa se ne događa, nalazimo se u bezizlaznoj situaciji. Većina je provela hitne sanacije, ovi sa zelenom naljepnicom, na zabatima i dimnjacima. Svi smo u procesu povratka tih sredstava i to sad isto stoji. Svi smo u minusima.”

Na pitanje da je potres iste jačine zatresao Beč ili Budimpeštu, bi li šteta bila ista, Komesar kaže: “Sve kuće koje su izvršile bilo kakvu obnovu fasade i dimanjaka, imali su znatno manje štete jer je cementna žbuka učvrstila zidove. Zalažemo se kao struka da se uvede seizmički certifikat za svaku zgradu. Tako da čovjek točno zna koje je otpornosti njegova kuća i kad se to kupuje, da on zna koliko je vrijedno uložiti novac u nekretninu koja može izdržati potres magnitude 5 ili 7. Budućnost je da se regulativa postroži, da se više ulaže u protupotresnu gradnju…”

“Mnogima je ta legalizacija uvelike olakšala život, ali nama u struci to je trn u oku. Tako smo dobili legalne građevine koje ne bi smjele postojati, koje su građene mimo svih propisa. Mi smo narod graditelja, svi imamo u obitelji nekoga tko zna graditi kuće. I to je stvorilo ovakav kaos gdje su brojne kuće mimo pravila struke i to dođe na vidjelo kad dođe ovakav potres”, naglasio je.

“Zagreb ima najzapušteniji centar u cijeloj Europi”, dodala je Blašković.

Komesar kaže da je itekako bilo iskorištavanja situacije: “Bilo je svakodnevno, s tim su se inženjeri morali nositi na terenu. Pritisaka je bilo stalno, pogotovo u siromašnijim krajevima. Bilo je pritužbi i prijava da je bilo prodavanja naljepnica, nismo našli nijednu takvu situaciju.”

“Pokušavamo skratiti procedure”, kaže Komesar: “Imamo ministarstvo, središnji državni ured za stambeno zbrinjavanje, fond i inspekciju. Kad bi fond dobio izvršne ovlasti, da se preskoči ministarstvo, skratila bi se dva koraka, i to je već nešto. Drugo, treba ubrzati procedure digitalizacije i informatizacije. Zagreb bi trebao pomoći ljudima koji nisu računalno pismeni, da lako skupe dokumentaciju.”

Kad bi Fond dobio izvršne ovlasti, onda bi sam izdavao rješenja o obnovi i ne bi trebali čekati ministarstvo, objasnio je.

“Građani većinom nisu svjesni što napraviti, to je loše iskomunicirano. Moglo nas se obavijestiti o nekim stvarima, kroz cijeli niz godina, uz uplatnicu”, ističe Blašković.

Komesar kaže da treba jedinstveni zakon za sve prirodne katastrofe: “Trebao bi jedinstveni zakon za sve prirodne katastrofe. Struka ističe da ne treba rješavati probleme kad se dogode, nego ih prevenirati. Krajem prošle godine, prije potresa u Petrinji, dobili smo podršku ministra Božinovića da podržavaju osnivanje udruge građana kao HGSS ili Crveni križ. Oni bi nas stavili u budžet i bili bi proglašeni jednim od temeljnih operativnih snaga i djelovali bi unutar sustava civilne zaštite. Kad dođe do katastrofe bilo kakve, naše podružnice izlaze na teren, utvrđuju stanje i pozivaju pripadnike iz drugih dijelova Hrvatske. Htjeli smo ove godine osnovati udrugu i da suosnivač budu tehnički fakulteti i stručne udruge.”

“Imamo kronični nedostatak majstora, cijene su eskalirale. Nitko to ne kontrolira. Javljali su nam ljudi da za nekoliko dimnjaka traže po 200-300 tisuća kuna. To je suludo”, ističe Blašković.

Komentiraj