Aktivisti iz regije o presudi Mladiću: “Države trebaju obeštetiti žrtve i suočiti se s prošlošću”

Aktivisti za ljudska prava iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, ujedinjeni u Igmansku inicijativu za ljudska prava, objavili su izjavu u povodu pravomoćne presude na doživotni zatvor zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću. Prenosimo izjavu:

“Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma u Haagu potvrdilo je prvostupanjsku presudu, kaznu doživotnog zatvora, generalu Ratku Mladiću. To je jedna od zadnjih presuda te institucije i njome, u očima javnosti, završava rad međunarodnog suda koji se kolokvijalno zvao Haaški sud.

O zločinima za koje je general Mladić kriv, bilo po zapovjednoj odgovornosti bilo kao direktni nalogodavac, argumentirano se piše već desetljećima i uglavnom se sve zna. Dosta toga i iz svojevremenih izjava samog Mladića i njegovih podređenih, jer kad su se zločini dogodili oni su činjeni u ime država i naroda i nije baš bilo izgledno da će počinioci ikad završiti na sudu.

Za najteže od tih zločina, poput genocida u Srebrenici ili višegodišnjeg terora nad građanima Sarajeva, Mladić je sada pravomoćno osuđen. A zločini su bili takvih razmjera da čak i najteža kazna koju je sud mogao izreći, doživotni zatvor, izgleda kao simbolična.

Da nije bilo Haaškog suda vjerojatno bi malo kome od direktnih počinioca ratnih zločina bilo suđeno na domaćim sudovima, a gotovo sigurno nikome od najodgovornijih generala i političara. U tom smislu taj sud, ustanovljen rezolucijom UN-a, bio je prilika da se društva u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH lakše suoče s tamnim stranama svoje nedavne prošlosti. Ta prilika nije iskorištena.

Većina vodećih političara u našim državama tretira(la) je Haški sud kao „švedski stol“, bira samo ono što im se svidi, pozdravlja osuđujuće presude „drugoj“ strani, a proglašava nepravdom i omalovažava Haaški sud kad su osuđeni počinioci s „njihove“ strane.

I ovom prilikom želimo naglasiti da bi se države trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava i poticanje društvene empatije prema njima, a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama. Nepostojanje političke volje i moralne snage da se suoči sa zločinima koji su u njeno ime počinjeni, nedostojno je odgovorne pravne države, a, dugoročno, uvijek se pokazuje štetnim za društvo.

Za Igmansku inicijativu
Vehid Šehić, BiH
Branislav Radulović, Crna Gora
Zoran Pusić, Hrvatska
Aleksandar Popov, Srbija.”

Komentiraj