AFERA U VIROVITIČKOM LOVIŠTU: Prijatelj grofa Eltza prevario lovačku elitu

Objavljeno u Nacionalu br. 519, 2005-10-24

Poznati ginekolog Velimir Šimunić i njegovi partneri u tvrtki Inter-lov d.o.o. postali su žrtve prevare Belgijanca Jean-Jacquesa Coppeea, čovjeka koji se predstavlja kao prijatelj ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina te brojnih europskih kraljevsklih obitelji

Već dvije godine veliko lovište nedaleko od Virovitice predmet je žestoke pravne bitke između kontroverznog belgijsko-švicarskog biznismena i skupine hrvatskih poduzetnika pod vodstvom dr. Velimira Šimunića, poznatog hrvatskog liječnika i negdašnjeg vrlo bliskog prijatelja pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Glavni akter tog neobičnog slučaja je Jean-Jacques Coppee, Belgijac koji već godinama živi u malenom selu na jugozapadu Švicarske i vlasnik je sumnjive tvrtke Streets International, koja nema niti jednog zaposlenika, a kao sjedište tvrtke naveden je poštanski sandučić u Rotterdamu. U Hrvatskoj se, dakako, već dvije godine predstavlja kao silno bogat i utjecajan poslovni čovjek s nizom poznanstava koja sežu i do europskih kraljevskih dvora, a predstavlja se i kao dobar prijatelj hrvatskog ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, s kojim je prijateljski odnos razvio dok je Kirin još bio virovitički gradonačelnik.

Skupina od sedam lovaca okupljenih oko dr. Velimira Šimunića i Milana Tršana, zagrebačkog poduzetnika i vlasnika restorana “Gračanka”, sa svojom tvrtkom Inter-lov d.o.o. dobila je 1999. na javnom natječaju koncesiju za gospodarenje državnim lovištem X/11 – Suhopoljska Bilogora. Nakon prve tri godine, petorica udjeličara odlučila su prodati svoje udjele u vrijednosti od 72 posto pa je taj paket dionica privremeno, dok se ne nađe adekvatan partner, otkupio njihov zajednički prijatelj Dragutin Kamenski, vlasnik građevinske tvrtke Kamgrad.

Istodobno su Šimunić i Tršan, kao voditelji cijelog lovišta, oglasili poziv zainteresiranim kupcima u nadi da će u Hrvatskoj ili inozemstvu pronaći pasioniranog lovca koji bi kupio udjel u tvrtki-koncesionaru lovišta.
Na početku prosinca 2003. Šimuniću se javio Georg Eltz, tek nedavno prokazan kao biznismen krajnje kontroverznih poslovnih običaja, o čemu svjedoči njegova uloga u aferi Liburnia i njegov pokušaj preuzimanja zagrebačke zračne luke Pleso za samo jednu kunu. U razgovoru sa Šimunićem, Eltz je nagovijestio da je “svom prijatelju” našao kupca – uglednog biznismena iz inozemstva. I doista, nakon samo nekoliko dana Šimuniću i Tršanu javio se stanoviti Jean-Jacques Coppee, belgijski državljanin koji već godinama živi u malenom selu na jugozapadu Švicarske.

Predstavljajući se kao bogati ulagač i iskusan lovac, Coppee je izrazio želju da kupi lovište Suhopoljsku Bilogoru pa se uskoro počelo ozbiljno pregovarati o kupnji. Prema preporuci Georga Eltza, poslovnu dokumentaciju tvrtke-koncesionara lovišta, Inter-lov d.o.o., pregledala je revizorska kuća Faber&Zgombić i negdašnji čelni čovjek Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda Eduard Baričević, protiv kojeg je proteklih godina podignuto nekoliko postupaka zbog financijskih malverzacija u fondovima kojima je upravljao.

Nakon tri mjeseca pregovaranja i kontroliranja poslovnih knjiga tvrtke, u travnju 2004. sastavljen je i potpisan kupoprodajni ugovor kojim Jean-Jacques Coppee za 294.000 eura, plativo u tri obroka, stječe 72 posto udjela u tvrtki Inter-lov. Ubrzo nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora Coppee je za direktora u tvrtki postavio Eduarda Baričevića, osobu koja je provodila reviziju tvrtke prije kupnje. Nekoliko tjedana nakon potpisivanja ugovora Coppee je uplatio 96 tisuća eura, prvu trećinu ukupne svote iz ugovora, no uskoro su Šimunić i njegovi prijatelji doživjeli neugodno iznenađenje.
U maniri poslovnih rješenja Georga Eltza, koji se specijalizirao za izvlačenje enormnih zarada bez uložene i jedne kune, Jean-Jacques Coppee i provoditelj njegovih odluka Eduard Baričević odlučili su iskušati sličan recept: Baričević je u poslovnim knjigama Inter-lova tobože našao nekoliko zaostalih dugova tvrtke prema trećim stranama, poput obveze koncesionara da u skladu s Programom razvoja lovnog gospodarstva godišnje sponzorira lovačke i kinološke manifestacije. Prema Baričevićevom izračunu, svota tih tobožnjih dugova, za koje je zanimljivo da ih nije našao kad je samo koji mjesec prije kupnje kao revizor izrađivao due dilligence tvrtke, popela se na ukupno 185.091 euro.

U skladu s time, Jean-Jacques Coppee i Eduard Baričević sastavili su i otposlali osebujan dopis svojim dotadašnjim poslovnim partnerima, u kojem im nude solomunsko rješenje: neka Šimunić i ostali udjeličari Coppeeu plate tu svotu, odnosno predlažu: budući da je tolika otprilike Coppeeova druga i treća rata kupljenih dionica, dug Coppeea prema Šimuniću i drugim udjeličarima Inter-lova može se prebiti izmišljenim dugom te tvrtke prema trećim stranama.
Potkraje lipnja 2004. Velimir Šimunić, Milan Tršan i preostali udjeličari zaključuju da je njihov inozemni kupac zapravo prevarant koji se izbjegavajući plaćanje na nepošten način želi dokopati vrijednog lovišta, no Coppee se već počeo ponašati kao gazda lovišta. Uz to što je na sebe i Baričevića prenio sva upravljačka prava tvrtke-koncesionara, Coppee se potrudio promijeniti stanje i u samom lovištu: odlučio je pobacati svu imovinu Šimunića, Tršana i drugih udjeličara u lovačkim kućama u lovištu, eutanazirati lovačke pse, rasprodati ergelu konja, a dotadašnje čuvare u lovištu zamijenio je “svojim” ljudima, od kojih su neki i danas djelatni policajci u virovitičkoj policiji.

Da bi ovladao lovištem, Jean-Jacques Coppee u obližnjoj je Virovitici pronašao vjernog saveznika u Marcu Šojatu, virovitičkom pročelniku za društvene djelatnosti. Šojat se, naime, rodio i dio djetinjstva živio u Francuskoj, pa su on i Belgijac Coppee mogli bez problema komunicirati na francuskom. Premda je na dužnost gradskog pročelnika bio imenovan kao član Hrvatske stranke prava, Šojat se od početka prometnuo u desnu ruku tadašnjega virovitičkoga gradonačelnika, a sadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Kontroverze oko njegova odnosa prema HDZ-u i samom Kirinu kulminirale su prije četiri mjeseca kad je HSP-ovo vodstvo odlučilo Šojata izbaciti iz stranke jer je, prema mišljenju mnogih, zapravo bio prikriveni član HDZ-a koji je minirao sve poteze u svojoj stranci.

Tako je Šojat i danas virovitički pročelnik, premda je bio glavni razlog ovoljetnih velikih političkih previranja u Virovitici. Kao desna ruka današnjeg ministra Kirina, Šojat je bio glavna veza između kontroverznog Belgijca i tadašnjeg virovitičkog gradonačelnika. Nacional je u posjedu nekoliko dokumenata i prepiske koju je Jean-Jacques Coppee vodio sa svojim kolegama i poslovnim partnerima, a u kojima Ivicu Kirina naziva svojim dragim prijateljem.
Samo dan nakon što je Kirin imenovan ministrom, Coppee je odaslao niz mailova svojim poslovnim partnerima diljem Europe u kojima ih je izvještavao da je “njegov veliki prijatelj Ivica” postao ministar te da im on, Coppee, može posredovati ako im štogod zatreba od osobe koja se uspela na tako visok položaj.
Coppee je preko Šojata uspio naći i povjerljive ljude za čuvarsko-zaštitarske poslove u prisvojenom lovištu. Tako se, kako ističe Nacionalov izvor, tjednima po Virovitici govorkalo da je Coppeeov šef zaštitarske službe aktivni policajac Božidar Dumenčić, za kojeg se čak tvrdi da je uzimao bolovanja u policiji da bi mogao raditi u lovištu.
Suočeni sa sumnjivim novim čuvarima koji ih čak nisu puštali u lovište, Šimunić, Tršan i ostali udjeličari-lovci prije nekoliko mjeseci poslali su predstavku unutarnjoj kontroli Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj mole da mjerodavne službe provjere jesu li policajci poput Dumenčića uistinu angažirani da čuvaju Coppeeovo prisvojeno lovište te da ih Coppee za to i plaća. Ubrzo je uslijedio razočaravajući dopis iz MUP-a da unutarnja kontrola, koja bi se trebala baviti i istraživanjem korumpiranosti policajaca, nema mehanizama niti mogućnosti utvrditi je li policajac Dumenčić primao kakav novac mimo svojih regularnih primanja.

U MUP-ovu dopisu dodatno se objašnjava da su istražitelji unutarnje kontrole razgovarali s Dumenčićem i njegovim kolegama te utvrdili da je on doista obavljao neke poslove za Coppeea, ali po prijateljsko-rodbinskoj osnovi i – besplatno.
Nacional je, međutim, u posjedu dokumenata koji govore drukčije: osim e-mail korespodencije između Coppeea i Marca Šojata, u kojoj Coppee preko Šojata poručuje Dumenčiću da mu je poslao novac i da ga može podići, Nacional posjeduje i faksimil uplatnice Western Uniona iz koje je vidljivo da je Jean-Jacques Coppee 11. svibnja 2005. Božidaru Dumančiću iz Švicarske poslao 4800 švicarskih franaka.

Onemogućena u korištenju vlastitog lovišta, skupina lovaca okupljena oko dr. Velimira Šimunića na kraju je zaključila da se mora upustiti u pravnu bitku u kojoj će morati dokazati da je Jean-Jacques Coppee prevarant i varalica koji se na nepošten način htio dočepati vrijednog bilogorskog lovišta. Premda je Coppee uz svog partnera Eduarda Baričevića angažirao još nekoliko odvjetnika koji su sudove zasuli tužbama protiv Šimunića i Tršana zbog objeda, svi dosadašnji sudovi redovito su presuđivali u korist stvarnih vlasnika lovišta: Šimunića, Tršana i tvrtke Kamgrad Drage Kamenskog.
Iako je Trgovački sud u Bjelovaru još u prosincu 2004. donio presudu o raskidu ugovora o prijenosu poslovnih udjela tvrtke-koncesionara lovišta Inter-lov Jean-Jacquesu Coppeeu jer on nije do kraja isplatio ostale udjeličare, trenutačno je na snazi tek privremena mjera istog suda kojom se Coppeeu privremeno zabranjuje raspolaganje pravima nad tvrtkom-koncesionarom Inter-lov d.o.o., što znači da komplicirana pravna bitka traje i dalje.

U međuvremenu, ni Coppee ne sjedi skrštenih ruku: hrvatskim ministrima i njihovim pomoćnicima šalje bizarne dopise u kojima malo objašnjava “teškoće s kojima se susreo kao strani investitor u Hrvatskoj”, a s druge se strane poziva na svoje utjecajne veze u inozemstvu – “eminentne europske osobe, princa Lorenza od Austrije, zeta kralja Alberta II. od Belgije, hrvatskoga grofa Georga Eltza” i druge. Vjerojatno zbog neke vrste stida što su prevareni, dr. Velimir Šimunić i Milan Tršan, glavne žrtve kontroverznog Belgijca, nisu željeli za Nacional govoriti o cijelom slučaju, no potvrdili su da njihov spor s Jean-Jacquesom Coppeeom traje i danas.
U međuvremenu je kontroverzni Belgijac postao predmet zanimanja belgijskih policijskih i europskih antiterorističkih istražitelja jer je u posljednjih godinu dana otkriveno niz sumnjivih poslovnih transakcija koje sugeriraju mogućnost upitnih dobivanja međunarodnih javnih natječaja i međunarodnog pranja novca kroz Coppeeovu tvrtku Streets International, a vezano uz trgovinu naftom u arapskim zemljama.
Također, Coppeeova povezanost sa sumnjivim biznismenima iz Libije, Egipta i Irana, kao i njegovi politički stavovi u kojima kao da hvali terorističke akcije koje Al Qaeda poduzima diljem svijeta, stavljaju tog kontroverznog Belgijca u žarište istrage koju u posljednje vrijeme provode međunarodne policijske i obavještajne službe. Tome u prilog ide i korespondencija Jean-Jacquesa Coppeea s londonskim gradonačelnikom Kenom Livingstoneom, koji je nakon bombaških napada u srpnju ove godine u Londonu javno iznio svojevrsno razumijevanje prema međunarodnim teroristima, koje je Coppee očigledno shvatio preradikalno pa je pomislio da je u Livingstoneu pronašao istomišljenika.

Nacional je u posjedu e-maila koji je Coppee 20. srpnja ove godine odaslao Livingstoneu, u kojem podupire njegove političke stavove vezane uz terorizam i dodaje da bi “u slučaju kad bi se nama u Europi događalo ono što se događa ljudima u Palestini, Iraku ili Afganistanu, svi mi bili ponosni na svoju djecu koja bi se raznosila bombama i tako borila za našu slobodu”.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić