AFERA IZ 2019.: Oporba optužuje Vučića da skriva vezu između ubojstva veleposlanika u Libiji i prodaje oružja Al-Kaidi

Autor:

09.04.2019., Mostar, Bosna i Hercegovina - Svecana ceremonija otvaranja 22. medjunarodnog sajma gospodarstva - Mostar 2019. Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vucic.rPhoto: Armin Durgut/PIXSELL

Armin Durgut/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1124, 11. studeni 2019.

Srpski predsjednik suočen je s jednom od najvećih afera u svom predsjedničkom mandatu, a jedan od glavnih aktera je i trgovac oružjem Slobodan Tešić koji se u prošlosti spominjao u kontekstu trgovine oružjem u Hrvatskoj

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić posljednjih se desetak dana suočava s jednom od najvećih afera u njegovu mandatu nakon što ga je oporba, ali i jedan zviždač zaposlen u tvornici oružja Krušika iz Valjeva, optužili da je sudjelovao u zataškavanju ubojstva srpskih diplomata i trgovini oružja iz Srbije za pripadnike Al-Kaide u Libiji. Da je situacija po Vučića vrlo ozbiljna pokazuje i činjenica da se inače vrlo blagorječiv srpski predsjednik o cijeloj aferi još nije oglasio, što je u prijašnjim situacijama za njega bilo nezamislivo. Isto tako, prvog dana studenoga u nekoliko srpskih gradova održani su i prosvjedi nakon što je zviždač Aleksandar Obradović prvo priveden, a potom nakon pritiska javnosti prebačen u kućni pritvor. Osim što je u cijeli slučaj uvučen i najmoćniji srpski političar, jedan od glavnih aktera afere je i Slobodan Tešić koji se u prošlosti spominjao u kontekstu trgovine oružjem i u Hrvatskoj, a neko se vrijeme nalazio i na crnim listama Ujedinjenih naroda i SAD-a jer se smatralo da je oružjem opskrbljivao terorističke organizacije.

Srpska oporba prošloga tjedna Vučića je optužila da je odgovoran za zataškavanje ubojstva srpskih diplomata u Libiji 2015. i 2017. godine. Dvoje djelatnika srpskog veleposlanstva u Libiji Slađana Stanković i Jovica Stepića prvo su oteti u studenome 2015., da bi početkom 2016. Ivica Dačić obavijestio srpsku javnost da su i poginuli prilikom američkog bombardiranja jednog od uporišta Islamske države. Treća srpska žrtva u Libiji bio je veleposlanik u Libiji Oliver Potežica koji je poginuo u prometnoj nesreći u svibnju 2017. Iako je istraga o njegovoj smrti službeno zaključena i navedeno je da nema sumnji u to da je netko namjerno izazvao prometnu nesreću kako bi likvidirao Potežicu, dio političara i javnosti u Srbiji i dalje smatra kako bi trebalo detaljnije istražiti njegovu smrt i razloge otmice Slađane Stanković i Jovice Stepića. Oporba je posljednju situaciju oko afere s trgovinom oružja iskoristila kako bi Aleksandra Vučića ponovno uvukla u cijelu priču te ga optužuju da je ove slučajeve zataškao i da je namjerno spriječio istrage koje bi otkrile što se točno dogodilo u Libiji.

Osim što je potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić optužila Vučića za zataškavanje ubojstva, ona je rekla i da je najviše državno rukovodstvo u Srbiji, na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, umiješano u nelegalne radnje vezane za trgovinu oružjem s Libijom. Na press konferenciji održanoj u Skupštini Srbije dramatičnim tonom je upitala srpskog predsjednika što je na sastanku državnih delegacija Srbije i Libije 2013. godine radio Slobodan Tešić koji je u to vrijeme bio na crnoj listi UN-a te je kao dokaz za to pokazala fotografije s tog sastanka.

Istrage ubojstava Slađane Stanković i Jovice Stepića te automobilske nesreće Olivera Potežice su zaključene, ali oporba vjeruje da je Vučić zaustavio istrage kako se ne bi saznala prava istina

Na pitanje na čemu temelji te tvrdnje, Marinika Tepić odgovorila je da optužbe sigurno nisu improvizacija, već da su posljedica temeljitog rada TV N1, BIRN-a, emisije Insajder i dodatnih dokaza do kojih je u međuvremenu došla ona i njeni kolege, a nakon toga je dodala:„Iz današnje perspektive, kada pogledate što se sve događalo proteklih godina, vama se knjiga otvori i tada se nameću ključna pitanja. Zašto su zataškana ubojstva naših službenika u Libiji 2015. godine? Zašto je zataškano ubojstvo Olivera Potežice, ambasadora Srbije u Libiji, 2017. godine? A onda vam se sve to otvara i vi vidite da trenutna vlast i vrhuška SNS-a sve to direktno vodi još od 2013. godine.“

Potpredsjednica Stranke slobode i pravde iznijela je još nekoliko dokaza protiv Vučića te je nekoliko puta postavila pitanje što je Slobodan Tešić radio na sastanku tadašnjeg ministra obrane Aleksandra Vučića s libijskim vojnim vrhom. Marinika Tepić je optužila Tešića i da je iz poslovnih razloga podmićivao visoke državnike i da je plaćao školarine djeci službenika te je dodala:

„S Libijom je ugovoren paket oružja vrijednog 150 milijuna eura. Naknadnom istragom utvrđeno je da se kao posrednik pojavila fantomska tvrtka s Cipra Karso za koju je utvrđeno da je s njom povezan Slobodan Tešić.“

Potpredsjednica stranke kojoj je na čelu bivši beogradski gradonačelnik Dragan Đilas optužila je Vučića i da se te 2013. s Tešićem u društvu sastao i s jednim od vođa Al-Kaide u Libiji Halidom al-Šarifom te da je dio naoružanja završio u rukama te organizacije, zbog čega se Tešić i našao na crnoj listi UN-a i SAD-a.

Istup Marinike Tepić s ozbiljnim optužbama protiv Aleksandra Vučića kulminacija je afere koja je izbila prije nešto više od mjesec dana kada je zviždač Aleksandar Obradović, kojeg u Srbiji već uspoređuju Julianom Assangeom ili Edwardom Snowdenom, srpskim medijima ispričao kako država isisava novac iz tvornice oružja Krušika.

Nakon što je iznio svoju priču Obradovića je uhitila srpska Bezbednosno-informativna agencija (BIA) pod sumnjom da je medijima odavao poslovne i vojne tajne tvornice iz Valjeva. Obradović je zatim više od 20 dana proveo u pritvoru u Centralnom zatvoru u Beogradu, iz kojeg je, pod pritiskom javnosti, početkom prošloga tjedna prebačen u kućni pritvor. Nakon izlaska iz Centralnog zatvora Obradović je ponovio svoje optužbe: „Ništa nisam slagao niti krivotvorio. Sve što sam rekao su činjenice – i to samo dio činjenica o poslovanju Krušika. Tvrdim da je u pitanju sistematsko isisavanje novca od države iz ove tvrtke. Mene su zanimali samo dokumenti koji se tiču korupcije.“

Zanimljivo je i da je srbijanska javnost saznala da je Obradović u Centralnom zatvoru tek tri tjedna nakon njegova uhićenja, što je i dovelo do prosvjeda prošlog petka u nekim srpskim gradovima. Srpska javnost i mediji postavljaju pitanje o čemu je to tako tajnovitom Aleksandar Obradović obavijestio javnost da je morao biti uhićen, a Obradović je kazao da su poslovanje Krušika i kadrovsku i poslovnu politiku u drugim ključnim tvornicama srpske vojne industrije, uz podršku šefa BIA-e Bratislava Gašića, preuzeli moćni trgovci oružjem.

Ključan čovjek u tom procesu je po navodima srpskih medija i nekih oporbenih političara Slobodan Tešić koji je zbog sumnjivih poslova početkom 2000-ih bio na „crnoj listi“ Ujedinjenih naroda, dok je od 2017. na istoj takvoj listi američke administracije. Osim Tešića spominje se i tvrtka GIM, čiji je predstavnik otac ministra unutrašnjih poslova u vladi Srbije Nebojše Stefanovića, Branko Stefanović, za kojeg ne samo Aleksandar Obradović, već i predstavnici zaposlenih u Krušiku tvrde da je mine, granate i ostale proizvode tvornice iz Valjeva kupovao po povlaštenim cijenama, odnosno po cijenama koje su znatno niže i od onih po kojima su ti isti proizvodi prodavani državnom izvozniku – tvrtki Jugoimport SDPR. Obradović u istom kontekstu spominje i jednu kompaniju iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je predstavnik za Balkan jedan od bivših direktora Zastave oružja.

Takvo poslovanje koje je, prema navodima Obradovića „patentirano“ nakon što je 2014. za generalnog direktora Krušika doveden javnosti nepoznati član Vučićeve Srpske napredne stranke Mladen Petković, za posljedicu je imalo financijsko-proizvodni kolaps tvornice čiji se dugovi i gubici broje u desecima milijuna eura, dok tvornica trenutno radi tek s 20 posto kapaciteta pa više od 2000 radnika strahuje od gubitka posla. Mladen Petković je u međuvremenu krajem prošle godine prebačen u tvornicu Zastava oružje koja se također nalazi u gotovo bezizlaznoj situaciji.

Aleksandar Obradović je prvi koji je javno progovorio o uništavanju srpske vojne industrije, jedne od najstarijih industrija u Srbiji koja je od davne 1853., kada je u Kragujevcu osnovana Topolivnica, preživjela sve režime i vlasti, ali pod vodstvom Vučićevih stručnjaka njena je budućnost vrlo neizvjesna. Srpski mediji pišu da su i Aleksandar Vučić i ministar obrane Aleksandar Vulin znali što se dešava u Krušiku jer su ih o tome obavještavali predstavnici sindikata, što je potvrdio i zviždač Obradović u izjavi za Danas:

„Vučiću, premijerki Ani Brnabić, ministru Aleksandru Vulinu i članovima Nadzornog odbora pisali smo o kompletnoj situaciji u Krušiku te smo ih obavijestili još početkom kolovoza. Nitko ni prstom nije mrdnuo, a kamoli da je nešto poduzeo.“

Iako se očekivao Vučićev žestoki odgovor na ove ozbiljne optužbe, srpski predsjednik još uvijek šuti, što je onaj mali dio njemu nesklonih medija u Srbiji iskoristio za napade na njega jer tvrde da nema odgovora jer nema ni argumenata s kojima bi pobio navedene optužbe.

Tešić je specijalist za trgovanje oružjem s režimima i zemljama pod embargom uvoza oružja, a spominje se na WikiLeaksu, gdje ga se označava kao švercera koji prodaje oružje državama gdje vladaju ‘teroristički’ režimi

S druge strane, za Hrvatsku je ova afera vrlo zanimljiva jer se u njoj kao jedan od glavnih aktera spominje Slobodan Tešić, trgovac oružjem kojeg je jednom primio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. O Tešiću su hrvatski mediji pisali kada je u rujnu 2013. u riječkoj luci zaplijenjena velika količina oružja. Naime, carinici su Rijeci nakon što su otvorili sumnjive kontejnere pronašli rakete za koje su kasnije stručnjaci utvrdili da se radi o raketama za višecijevne raketne bacače kalibra 122 mm. Potom su pronašli i protuavionske rakete zrak-zrak u dijelovima, ali bez bojevih glava koje su, pokazala je daljnja analiza, bile otišle u nekoj od prethodnih pošiljki. Uzbunjene su obavještajne službe i MORH jer je bila riječ o neprijavljenoj, dakle ilegalnoj trgovini oružjem, a kontejneri s nedeklariranim oružjem stigli su iz Srbije, dok im je prijavljeno odredište bio Sudan.

Nakon što su hrvatski carinici otkrili nelegalno oružje i počeli se pitati kako je moguće da je Srbija „pustila“ kontejnere s ilegalnim oružjem preko svoje granice, uslijedila je i dojava iz carinske službe Srbije o sumnjivim kontejnerima. Ispostavilo se da je teret vezan uz ime – Slobodana Tešića. On je po nekim procjenama najveći privatni trgovac oružjem u regiji i posjeduje nekoliko legalnih tvrtki za promet oružjem i raznim streljivom, no tvrdi se u napisima medija iz Srbije i BiH, i nekoliko koje se bave ilegalnom trgovinom oružjem.

Tešić je navodno specijalist za trgovanje oružjem s režimima i zemljama pod međunarodnim embargom uvoza oružja. U medijskim se napisima u Srbiji tako može pročitati da se Tešića spominje u depešama koje su objavljene na WikiLeaksu, gdje ga se označava kao švercera koji prodaje oružje državama gdje vladaju „teroristički“ režimi. Oružje je tako prodavao Liberiji, Jemenu i Libiji. Njegovo se ime pročulo prije više od 15 godina kada je uspio ilegalno izvesti automatske puške (spominje se 50.000 komada) u Liberiju. Tada je to značilo izravno kršenje sankcija UN-a pa je bio dospio i na UN-ovu „crnu listu“.

No zanimljivo je da je Tešić bio i dio jedne delegacije koju je za vrijeme svog mandata na Pantovčaku primio i Stjepan Mesić. Kada su otkrivene rakete u riječkoj luci, Mesić je za Jutarnji list potvrdio da je Tešić bio na Pantovčaku, ali da nije znao da je na UN-ovoj crnoj listi:

„Tešić je bio u skupini poslovnih ljudi zainteresiranih za kupnju brodova, ali su se zanimali i za otkup viškova oružja iz hrvatskih vojnih skladišta. Uputio sam ih na Institut za brodogradnju i MORH. Ne mogu se sada sjetiti tko su sve bili ti poslovni ljudi, ali znam da je sastanak bio pred kraj mog drugog mandata. Nitko mi za tog čovjeka nije rekao da je na UN-ovoj crnoj listi zbog trgovine oružjem.“ Međutim, posjet Mesiću nije bio jedini kontakt Tešića i Hrvatske. Tešića su BiH mediji povezivali sa zagonetnom hrvatskom tvrtkom Scout. Na tu je tvrtku prije nekoliko godina ukazao Amnesty International navodeći da se bavi posredovanjem u ilegalnoj trgovini oružja iz BiH skladišta, a o njoj je još 2005. godine pisao i Nacional.

Naime, tvrtka Scout i njezin vlasnik, hrvatskoj javnosti nepoznati Ivan Peranec bili su glavni američki partneri u međunarodnom lancu kojim su se oružjem iz BiH naoružavale iračke antiterorističke snage. Takva opskrba, iako potpuno legalna, tada je za Hrvatsku bila vrlo problematična jer se zbog naoružavanja iračkih antiterorističkih snaga mogla naći na udaru međunarodnih terorističkih organizacija. Iako tada nije bilo nikakvih dokaza da je tvrtka Scout surađivala sa Slobodanom Tešićem, postojala je sumnja da dio naoružanja nikada nije stigao do Iraka, već je oružje završilo u nekim drugim državama, što je način poslovanja karakterističan za Tešićeve tvrtke pa bi u tom kontekstu posljednji skandal koji je izbio u Srbiji mogao biti zanimljiv i hrvatskim službama.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.