ADAM DRIVER: ‘Ne gledam filmove u kojima glumim jer bih uvijek nešto mijenjao’

Glumac Adam Driver igra u filmu ‘Annette’ francuskog redatelja Leosa Caraxa, koji je na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Film će hrvatsku premijeru imati na filmskom festivalu u Vukovaru koji se održava ovoga tjedna, od 25. do 29. kolovoza

U samo desetak godina Adam Driver (37) postao je glumac kojeg traže najznačajniji redatelji današnjice. Zapažen u TV seriji “Djevojke”, Driver je prvu značajniju ulogu imao u filmu braće Coen “U glavi Llewyna Davisa”, nakon čega je dobio glavne uloge u filmovima koje je stvarala hollywoodska redateljska elita. “Paterson” Jima Jarmuscha, “Šutnja” Martina Scorsesea, “Logan Lucky” Stevena Soderbergha, “Crni član KKKlana” Spikea Leeja i “Marriage Story” Noaha Baumbacha donijeli su mu status jednog od najtraženijih glumaca današnjice, što potvrđuju i njegova dva sljedeća filma. Oba je režirao Ridley Scott, prvi je “The Last Duel” koji će imati premijeru na predstojećem filmskom festivalu u Veneciji, a drugi je “Dinastija Gucci”. Pored toga, komercijalnu slavu doživio je ulogom Kylo Rena u posljednjim trima filmovima franšize “Ratovi zvijezda”.

Pored svega, Driveru se ostvarila želja da glumi u filmu “Annette” francuskog redatelja Leosa Caraxa. Film je otvorio ovogodišnji Filmski festival u Cannesu, a Carax je na tom festivalu osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Film se, za američko tržište, od 20. kolovoza prikazuje na streaming platformi Amazon Prime, dok će hrvatsku premijeru imati na filmskom festivalu u Vukovaru koji se održava ovaj tjedan, od 25. do 29. kolovoza. Tim povodom razgovarali smo s Driverom, ekskluzivno za Nacional.

Film “Annette” je neobični mjuzikl, a ideju za taj film Caraxu su dali Ron i Russell Mael iz grupe Sparks. Oni su željeli snimiti album koji bi predstavili publici kao mjuzikl te nastupali u kazališnim dvoranama. Carax je preuzeo njihovu ideju i temeljem toga snimio film, ali je i zadržao njihovu glazbu u filmu. Driver u filmu “Annette” glumi poznatog stand-up komičara Henryja McHenryja koji je u vezi sa slavnom opernom pjevačicom Ann Defrasnoux (Marion Cotillard). Njihova veza je tema tabloida, ali kada dobiju dijete njihov se odnos mijenja. Ona pogiba pod nejasnim okolnostima te se otkriva da njihovo dijete ima nevjerojatne glasovne mogućnosti…

NACIONAL: Glumite li u filmu “Annette” alter ego redatelja Leosa Caraxa?

Nije mi to rekao, stoga ne mislim da je tako. Nismo puno razgovarali o tome kakvog me želi u filmu ili kako gleda na neke scene u filmu. Poanta njegove režije krije se u onome što vam ne kaže, to je njegov način režiranja filma. Na snimanju je sve bilo tiho, kao da redatelj ne prisustvuje snimanju filma. On nije onaj tip redatelja koji drži megafone i daje direktive. Caraxa trebate dekodirati kroz bilješke koje vam daje na snimanju tako da snimanje izgleda kao tihi, intiman razgovor s redateljem. Marion Cotillard je jako dobro artikulirala njegovo ponašanje, rekla je da se Carax krije u svakom detalju na snimanju. I zato, kada radite s njim, morate paziti na svaki detalj. On je nevjerojatan koreograf, on je dirigent koji te u pravom trenutku usmjerava.

NACIONAL: Vi niste samo glumac u ovom filmu, vi ste i producent. Što je to bilo u scenariju kada ste ga prvi put dobili, a što vas je nagnalo da postanete i producent filma “Annette”?

Iskreno, ne sjećam se svoje prve reakcije na scenarij jer je to bilo prije sedam godina. Carax me je nazvao i rekao da bi želio razgovarati sa mnom o svom novom filmu a ja sam istog trenutka rekao “Da!”. Uvijek sam volio njegove filmove pa mi je i ideja da bih mogao glumiti u njegovu filmu bila izvrsna. Što se tiče toga da sam i producent filma, mislim da bi se to u svakom slučaju dogodilo. Nekako sam uživao u rješavanju problema prilikom snimanja filma, bilo da je to bio manjak novca koji je trebalo nekako pronaći, bilo da su se pojavili tehnički problemi, bilo da nam iznad glave lete golubovi kojih se moramo riješiti. Sviđa mi se ta suradnja na snimanju tako da nisam limitiran samo na svoju glumačku rolu, već brinem o ukupnom uspjehu filma. Za svakog je glumca najteža stvar na snimanju filma doći na dva dana, a od njega se očekuje da odmah pohvata sve konce. Ako se glumac ne osjeća sigurno, on ne može biti u službi filma. Produkcija filma oduvijek me zanimala, uživao sam u tome, naročito u dijelu koji sam vam spomenuo, a to je pomaganje glumcima u manjim ulogama prilikom njihova uvođenja u film. Naročito sam pomagao tehničkom osoblju jer smo snimali u nekoliko zemalja, susretali različite ljude, a ja sam uvijek bio spreman razgovarati sa, primjerice, mikserom zvuka u Belgiji ili čovjekom koji nam je u Francuskoj držao mikrofone iznad naših glava. Mislim da se na kraju u filmu vidi kada je kompletna ekipa zajedno disala tijekom snimanja.

 

‘Kada bih vam sada i ovdje počeo pjevati kao u filmu, osramotio bih se, ali najbitniji je bio intenzitet nastupa. Objasnili su mi da je kvaliteta mog pjevanja u drugom planu’

 

NACIONAL: U Belgiji ste na snimanju imali problema jer je nestao Caraxov pas Javelot pa ste ga morali tražiti.

Na kraju smo ga pronašli. Snimali smo scenu u hotelu, a Javelot je izjurio iz hotela i netragom nestao. Javelot se igrao s tehničkom ekipom, odjednom je čuo neki glasan zvuk te je prestrašen pobjegao. Tražili smo ga 48 sati jer Carax je bez psa poput tenisača bez reketa. Kada je Javelot pobjegao, Carax je došao na snimanje i nije znao što da radi. E, tu je za producenta, a to sam bio ja, nastao velik problem, te sam krenuo u potragu za psom. Nekako smo ga pronašli i nastavili sa snimanjem.

NACIONAL: “Annette” je mjuzikl u kojem jako puno pjevate. Je li pjevanje nešto što vam je prirodno urođeno ili ste morali jako puno vježbati?

Prilično smo mnogo uvježbavali te scene, ja sam prije početka snimanja filma radio na svojim glasovnim mogućnostima s Michaelom Rafterom u New Yorku, ali on nam se nije pridružio na snimanju. Međutim, braća Sparks i Carax objasnili su mi da je kvaliteta mog pjevanja u drugom planu a da je važniji intenzitet nastupa koji ću nuditi u tim scenama. Prvo smo, za svaki slučaj, sve otpjevali i snimili u studiju a onda smo većinu toga koristili na filmu. K vragu, pa kako sam mogao pjevati u sceni gdje se nalazim na brodu a olujni valovi me zapljuskuju ili kada vozim motor velikom brzinom? Kada bih vam sada i ovdje počeo pjevati vjerojatno bih se osramotio, ali intenzitet nastupa je bio najbitniji. Tako sam pjevanje shvatio kao i izgovaranje teksta pa je najvažnije bilo na koji način to, kroz pjevanje, izgovaram. Svaki film ima svoj jezik, samo što se u ovom filmu jezik izražava kroz pjevanje. To je skinulo pritisak s mene u pokušajima da dobro zvučim.

Ekipa filma ‘Annette’ koji je otvorio ovogodišnji festival u Cannesu. PHOTO: Promo

NACIONAL: “Annette” je film koji se bavi različitim temama kao što je ljubav, život slavnih osoba, nasilna muževnost i tako dalje. Možete li objasniti što se nalazi u središtu filma?

Ne mogu. Nisam bio okupiran razmišljanjem čime se bavi ovaj film. Vi ste primijetili to u filmu, ali to nužno ne znači da bih i ja to vidio na isti način kao i vi. Svatko od nas je različit, ono što vi vidite u filmu ne moram i ja vidjeti. Vi ste primijetili ono što je vama značajno, a meni to nije značajno. Ja razmišljam o filmu dok ga snimam, nakon toga više ne razmišljam. Mislim da bi vam i Leos Carax dao sličan odgovor.

NACIONAL: Film se bavi i drugim temama kao što su iskupljenje, ljubavna veza, život i smrt, reinkarnacija kroz odnos između oca i kćeri. Što vas je od svega toga dirnulo, što je utjecalo na vas?

Najviše me dirnuo način na koji je Carax snimio film. On je nevjerojatan filmaš, jedan od najvećih svih vremena. Još nisam gledao film, ali izuzetno sam sretan što smo ga snimili pored svih prepreka na koje smo nailazili. Naveli ste još pet tema iz filma i ja se slažem s vama. Možda je ključna tema filma odnos oca i kćeri, a možda je tema slave i slavnih osoba ključna. Sve je velike filmove teško definirati pa tako i ovaj.

NACIONAL: Je li to znači da ne volite gledati filmove u kojima glumite?

Tako je, ne gledam filmove u kojima glumim. Nekada sam znao pogledati, nije da imam neki strah od toga, jednostavno mi se čini da mi gledanje samog sebe na platnu ne pomaže ni na koji način. Neki glumci mogu gledati sami sebe i to je sasvim u redu. Meni je čudno to što u kratkom vremenu instinktivno odglumite nešto a onda se to kasnije, dugo vremena, može gledati. I onda, kada to gledam, stalno mislim što bih htio promijeniti u tim scenama. No, nemam više kontrolu nad time. To je redateljev posao, moj posao je da se pojavim na snimanju i izgovorim napisane rečenice. Ako dođe do neke greške, to je njihov problem.

 

‘Produkcija filma oduvijek me zanimala, uživao sam u tome, posebno u pomaganju glumcima u manjim ulogama prilikom njihova uvođenja u film. Pomagao sam i tehničkom osoblju’

 

NACIONAL: U relativno kratkom roku postali ste jedan od najtraženijih glumaca. Kako sada gledate na vrijeme dok ste bili marinac u američkoj vojsci, a sanjali ste o glumi?

Kada pogledam unatrag, želio sam biti glumac, ali mi to nije izgledalo kao posao od kojeg ću moći živjeti. Kao dječak sam živio u gradiću u Indiani i ideja o preseljenju u New York zbog glume nikada mi nije izgledala razumno, čak ni sada mi to ne izgleda razumno. No nakon nekoliko godina provedenih u američkoj vojsci shvatio sam da je civilni život vrlo lak. Tada sam shvatio da mogu otići u New York zbog glumačke karijere, a ako ne uspijem onda ću živjeti u Central Parku. Dakle, imao sam plan B. Vojska je slična momčadskom sportu, postoji zajedništvo koje je potrebno za uspjeh, a takvo zajedništvo postoji i na snimanju filma. Kao što u vojsci ili u sportskoj momčadi imaš zadatak, tako i na snimanju filma imaš zadatak, pri čemu postoji i vođa momčadi. Morate znati svoj posao kako biste ga što bolje obavili, kao što to moraju znati i ostali članovi momčadi.

NACIONAL: Očigledno ste uspjeli jer ste u proteklih desetak godina radili s najvećim filmskim redateljima kao što su Martin Scorsese, Steven Soderbergh, Jim Jarmusch a sada i s Leosom Caraxom.

Kao što sam vam rekao, Carax je jedan od najvećih svih vremena i zato sam odmah prihvatio njegovu ponudu. No, ako bih birao onog najboljeg, onda je to Martin Scorsese. Pogledajte njegove filmove, način na koji on govori o filmovima, jasno vam je da mi je on bio ogromna inspiracija u karijeri. Svi redatelji koje ste spomenuli su nevjerojatni, dodao bih tu i Spikea Leeja i sve što mogu reći jest da sam bio sretnik koji je dobio uloge u njihovim filmovima.

NACIONAL: Koji vam lik, od svih koje ste glumili, najviše nalikuje?

Osjećam da su mi svi ti likovi bliski, nastojao sam ih odglumiti na taj način. Neki su mi nalikovali samo površinski, neke sam osjećao bliskima duboko u sebi, ali ne postoji ni jedan za kojeg mogu reći – eto, to sam ja. Možda je ovo uobičajeni glumački odgovor, ali doista su mi svi ti likovi bliski.

Komentiraj