U Hrvatskoj u pet, od ukupno 30, ovlaštenih zdravstvenih ustanova nije moguće pronaći stručnjaka za legalno inducirani pobačaj (foto ilustracija) jer se svi pozivaju na priziv savjesti. Od tih pet ustanova, četiri su u Slavoniji, a to su OB Virovitica (4 ginekologa), OŽB Požega (5 ginekologa), OŽB Našice (4 ginekologa) i OŽB Vinkovci (7 ginekologa), javlja Glas Slavonije.

U Virovitici, Vinkovcima i Požegi taj problem rješavaju angažmanom vanjskog suradnika, a pacijentice iz Našica pravo na to moraju potražiti u drugim gradovima. Istraživanje, koje je 2018. godine provela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, pokazalo je da od ukupno 371 zdravstvenog djelatnika koji je stručan za obavljanje prekida trudnoće, njih 218 (58,8 %) ga ne obavlja. Poslali smo upit Ravnateljstvu KBC-a Osijek iz kojeg nam je Dina Čavčić-Đerđ odgovorila da na Klinici za ginekologiju i opstetriciju od ukupno 23 liječnika specijalista ginekologije i opstetricije, njih 18 je iskoristilo svoje pravo pozvati se na priziv savjesti vezan uz obavljanje prekida trudnoće, a to je učinilo i šest anesteziologa od njih 56, ali nijedna primalja ili medicinska sestra/tehničar.
Krajem ožujka o ovoj temi progovorio je i ministar zdravstva Milan Kujundžić koji je rekao da treba biti legalist kad je riječ o prizivu savjesti zdravstvenih djelatnika – s jedne strane treba djelatnicima omogućiti priziv savjesti, a s druge strane svim pacijentima dostupnost medicinskog postupka dodavši kako bi bolnica u slučajevima priziva savjesti liječnika trebala dovesti druge liječnike koji će obavljati pobačaje ili sklopiti ugovore s drugim bolnicama.
Prema istraživanju pravobraniteljice Ljubičić iz 2018. godine vidljivo je da od svih zdravstvenih usluga za koje je realno pretpostaviti da bi zdravstveni djelatnici mogli uložiti priziv savjesti, oni se pozivaju na njega u pravilu na pobačaj. Jedini zabilježeni slučajevi drugih usluga za koje su zdravstveni djelatnici uložili priziv savjesti je slučaj djelatnika koji je uložio priziv savjesti za neostvareni prekid trudnoće i slučaj jedne djelatnice koja je uložila priziv savjesti za postupak sterilizacije. Za druge zdravstvene usluge, poput medicinski potpomognute oplodnje, prenatalne dijagnostike i izdavanja kontracepcije, nije zabilježen ni jedan slučaj pozivanja na priziv savjesti. Konkretan razlog iz kojega se zdravstveni djelatnici pozivaju na priziv savjesti većinom nije definiran (75,1 % djelatnika), a oni kod kojih je poznat ulažu ga jednako iz religijskih (12,4 %) i etičkih razloga (12,4 %). U odnosu prema 2014. godini, zabilježeno je smanjenje broja zdravstvenih djelatnika koji pružaju uslugu prekida trudnoće te povećanje prosječne cijene prekida trudnoće. “Prosječna cijena prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama trenutačno iznosi 2240 kuna, što je 400 kuna više nego 2014. Još jedan od problema je i neujednačenost cijene u različitim zdravstvenim ustanovama (koja se kreće između 1150 i 3300 kn)”, stoji u izvješću pravobraniteljice.
Kako pomiriti pravo žene na odluku o vlastitoj reprodukciji i pravo liječnika na priziv savjesti, pokušao je pojasniti prof. dr. sc. Jozo Čizmić koji se bavi liječničkim pravom i profesor je na Pravnom fakultetu u Spliut, a ističe da se u reproduktivnoj medicini pretežno govori o tzv. negativnom prizivu savjesti.

“Riječ je o odbijanju obavljanja nekih medicinskih postupaka koji su dio standardne ginekološko-opstetričke prakse, motiviranom najčešće religijskim, ali i drugim moralno-etičkim uvjerenjima liječnika i/ili druge zdravstvene radnice ili radnika. Ustanova, ako ima takve liječnike, treba zaposliti nekoga tko nema priziv savjesti jer ne može cijela bolnica imati prigovor savjesti, to bi bilo protivno standardima. Oni pak koji zagovaraju priziv savjesti ističu da liječnička etika i deontologija ničim ne obvezuju liječnika da obavi pobačaj na zahtjev, jednostavno zato jer trudnoća nije bolest i ako ne ugrožava zdravlje majke ili ploda, ne proizvodi moralnu obvezu liječnika da intervenira. Razvidno je da svojevrsna suprotstavljenost dvaju (ljudskih) prava (u pogledu pobačaja na zahtjev), zajamčenih brojnim propisima, teško se može riješiti na individualnoj razini – nedopuštanjem pojedinoj trudnici da traži i obavi pobačaj na njezin zahtjev ili nalogom pojedinom liječniku da obavi pobačaj unatoč njegovu isticanju priziva savjesti u konkretnom slučaju. Za sada je teško nazrijeti kompromisno rješenje jer su stajališta interesnih skupina u pravilu isključiva,” zaključuje Čizmić.