POTRAGA ZA ČUDOTVORNIM LIJEKOM: Nada iz SAD-a: prvo liječenje paraliziranih matičnim stanicama

Objavljeno u Nacionalu br. 779, 2010-10-19

Hrvatski znanstvenici za Nacional komentiraju prvi američki klinički pokus na ljudima u liječenju matičnim stanicama te govore o mogućnostima i perspektivama takvih terapija u svijetu, ali i u Hrvatskoj

Hoće li paralizirane osobe jednog dana moći prohodati zahvaljujući terapiji embrionalnim matičnim stanicama? Godinu i devet mjeseci otkako je Agencija za hranu i lijekove dala odobrenje korporaciji Geron za pokretanje prvih kliničkih studija o embrionalnim matičnim stanicama, tj. terapija na ljudima i na pacijentima s akutnim ozljedama kralježnice, u SAD-u je provedeno prvo kliničko ispitivanje na čovjeku.

U Shepherd Centeru u Atlanti prvom pacijentu su na mjesto ozljede zadobivene u prometnoj nesreći injektirane embrionalne matične stanice koje se popularno nazivaju i čarobno sjeme, jer su dobivene iz embrija preostalih nakon umjetne oplodnje, a iz njih se može razviti svih 220 vrsta stanica koje tvore ljudsko tkivo. Embrionalne matične stanice ubrizgane su u roku od 14 dana nakon nastanka ozljede, a cilj prve faze kliničkog pokusa je ispitati sigurnost novog tretmana jer postoji opasnost da se iz matičnih stanica ubrizganih u tijelo pacijenta razvije tumor.

Znanstvenici nestrpljivo očekuju rezultate ispitivanja, a profesor Hans Keirstead, koji je prvi započeo takvu terapiju na štakorima i dao licencu Geronu, rekao je: “Čak ako nakon terapije paralizirani pacijenti i ne budu ponovo mogli hodati i trčati, mogla bi uvelike poboljšati kvalitetu njihovih osnovnih životnih funkcija poput mokrenja i seksualnih funkcija.” U pokusima sa životinjama, štakorima koji su zbog oštećene leđne moždine izgubili kontrolu nad stražnjim ekstremitetima, vratila se barem djelomična mogućnost hodanja i trčanja nakon terapije matičnim stanicama. Zbog nade da će pomoću terapije embrionalnim matičnim stanicama biti moguće liječenje ozljeda leđne moždine, odnosno regeneriranje oštećenih živaca, te da će se u budućnosti tako moći liječiti čak i bolesti poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, cerebrralne paralize, pa čak i posljedice moždanog udara, rezultati tog istraživanja pomno se prate u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj.

Prof. Slobodan Vukičević, vodeći hrvatski stručnjak u biomedicini, redovni profesor i voditelj Laboratorija za mineralizirana tkiva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, još je početkom prošle godine kontaktirao s korporacijom Geron, čim je dobila dozvolu za klinička isptivanja, kako bi u testiranje odmah uključili našu olimpijku Sandru Paović, a u tome je imao punu podršku Zlatka Mateše, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. “Međutim”, objašnjava prof. Vukičević, “Geron je nakon dobivanja dozvole imao još dosta priprema za početak istraživanja jer je zbog složenosti pripreme bolesnika i operacijskog zahvata bilo nužno dodatno uvježbati sudionike u bolnicama koje sudjeluju u istraživanjima. Agencija za hranu i lijekove je, nakon višegodišnje opstrukcije dok je predsjednik bio George W. Bush, odobrila testiranje matičnih stanica embrija. No, budući da je dobivena indikacija za testiranje bio prekid kontinuiteta kralježničke moždine isključivo u predjelu vratnoga dijela kralježnice, i to samo unutar dva tjedna nakon ozljede, Sandru ni tada više ne bi bilo moguće uključiti. Više sati sam proveo na telefonu s ljubaznim čelnicima Gerona, ali nisu još bili spremni za početak uključivanja pacijenata. Siguran sam, ako rezultati budu obećavajući, da će i bolesnici koji godinama žive paralizirani biti kandidati za liječenje.”

Prof. Vukičević kao najvažnije ističe rezultate istraživanja koji će pokazati je li takva opcija liječenja ozljeda kralježnice u regenerativnoj medicini moguća i uzrokuju li matične stanice embrija tumore, te razmnožavaju li se bez kontrole. Upozorava da prethodna iskustva polulegalnih postupaka u Rusiji, Koreji i Meksiku nisu bila ohrabrujuća. Smatra da će se stanice embrija, ako ikada budu odobrene za kliničku primjenu, morati prethodno genetski modificirati, što će dodatno otežati zahtjeve regulatornih agencija za odobravanje primjene novih postupaka u medicini. Iako smo u Shepherd Centeru pokušali doznati kako se američki pacijent oporavlja nakon operacije, odgovorili su nam da o tome ne daju nikakve izjave ni informacije o tretmanu pacijenta, a iz korporacije Geron, osim standardne izjave za javnost, do zaključenja broja nismo dobili odgovor. No dr. Donald Peck Leslie, medicinski direktor Shepherd Centera i glavni istraživač njihova tima, izjavio je da je prošlotjedno testiranje još jedan korak naprijed u nastojanjima tog centra da nađe lijek za paralizu kod ljudi s oštećenom leđnom moždinom. Dr. Thomas Okarma, predsjednik kompanije Geron, rekao je da su 1999., kad su počeli s razvojem terapije, mnogi mislili da će proći desetljeća prije nego što počnu klinička ispitivanja.

Ako se prva faza terapije, koja najviše testira samu sigurnost i koja bi trebala obuhvatiti deset pacijenata, pokaže pouzdanom, krenut će se i s drugom fazom, odnosno testiranjem efikasnosti terapije. Osim u Shepherd centru, ta bi se ispitivanja obavljala u Northwestern University blizu Chicaga, a u to bi se uključilo još sedam centara. Prof. Vesna Šerić, neurologinja iz KB “Sestre milosrdnice”, kaže da terapija matičnim stanicama otvara mnoga pitanja, ali i budi nadu mnogih bolesnika: “Terapija matičnim stanicama kod nas je u zadnje vrijeme popularizirana akcijama Zaklade ‘Ana Rukavina’ i otvaranjem banke za pohranu krvi iz pupkovine koja je bogata matičnim stanicama, a time su otvorene nove mogućnosti u liječenju leukemija i limfoma. Kod nas je to vezano za Hematološku kliniku KBC-a Rebro. Matična stanica se dovede do bolesnog tkiva ili organa i ondje se počinje dijeliti, rasti, te obnavlja oboljelo tkivo. Istraživači matičnih stanica ustanovili su da se njima također može pomoći pri ublažavanja upala, obnavljanja oštećenog tkiva, što je osnova liječenja mnogih bolesti.”

Ona smatra da je početak kliničkih ispitivanja embrionalnim matičnim stanicama revolucionarni pomak u liječenju oštećenja prekida leđne moždine, ali i drugih neuroloških bolesti te početak nove ere u liječenju: “Poznato je da je 2003. tim korejskih istraživača transplantirao izolirane matične stanice iz pupkovine i ubrizgali su ih u oštećeni dio kralježnice pacijentu koji se motorički oporavio. Istraživači se tim pitanjem bave već desecima godina, ali ostaje nejasna sposobnost transplantiranih živčanih stanica da uspostave komunikaciju sa susjednim stanicama. Od 2007. Institut za regenerativnu medicinu u Düsseldorfu i Kölnu tretira pacijente vlastitim matičnim stanicama, a terapija se usredotočuje na liječenje cerebralne paralize, ozljeda moždine, dijabetesa tipa 1 i 2 te neuroloških bolesti kao što su Parkinsonova bolest, multipla skleroza, amiotrofična lateralna skleroza, pa čak i na liječenje matičnim stanicama nakon moždanog udara. Takva liječenja provode se u Tel Avivu i Moskvi.

Svaka takva metoda je hvale vrijedna, bila bi posebno zanimljiva kao metoda liječenja kod nas zbog mnogo stradalnika Domovinskog rata i prometnih nesreća, ali zasad se primjenjuje samo kod svježih ozljeda kralježnice. Čini se da neće proći mnogo vremena dok se metoda primijeni i kod nas, makar je to vrlo skupa procedura. A nije ni posve bezopasna i ima ograničeni domet, to je pitanje stavaranja novih tumora u organizmu.” Istraživanja liječenja amiotrofične lateralne skleroze pomoću embrionalnih matičnih stanica u Hrvatskoj se zasad provode samo na štakorima. U suradnji s Université libre de Bruxelles u Belgiji i Université Laval u Quebecu u Kanadi, istraživači Srećko Gajović i Dinko Mitrečić iz Hrvatskog instituta za istraživanje mozga u svom su znanstvenom radu pokušali razjasniti mogućnosti primjene matičnih stanica na štakorskom modelu neurodegenerativnih bolesti i utjecaj zbivanja nakon moždanog udara na stvaranje novih živčanih stanica u mozgu miša.

Prof. Gajović, pročelnik Odsjeka za neurogenetiku, citogeniku i razvojnu genetiku, kaže da se uspostavom eksperimentalnih modela i edukacijom mladih znanstvenika u Hrvatskoj razvija novo znanstveno područje – regenerativna neurologija, koja se bavi mogućnostima oporavka mozga nakon oštećenja. “Jedan od naših nedavnih uspjeha je znanstveni članak u časopisu Cell Transplantation, čiji je prvi autor doc. dr. Dinko Mitrečić, u kojem u pokusima na štakorima pokazujemo da, osim injekcijom direktno u zahvaćeno područje, živčane matične stanice možemo primijeniti i putem krvi, one će kod normalnih životinja odumrijeti, no kod onih zahvaćenim bolešću mozga odlaze u oštećene dijelove i tamo od njih nastaju nove živčane stanice. Premda ovakav rezultat obećava, suočavamo se s istim problemom o kojem će ovisiti brojni klinički pokusi s matičnim stanicama. Nije samo pitanje hoće li nastati nove stanice, nego hoće li one postati djelotvorne, tj. hoće li se umrežiti s drugim stanicama, hoće li to umreženje biti ispravno i korisno te neće li više smetati oboljelima negoli im pomoći.

Upravo zato smatram da će uspjeh kliničkih pokusa ovisiti o tome koliko ćemo bazičnim pokusima steći detaljan uvid u zbivanja u koja su uključene matične stanice. Stoga nam je cilj ispitati ove nove tehnologije u pokusima na životinjama i ostvariti izvrsnost u tom području na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, čime bismo ujedno bili i spremni što brže primijeniti terapiju matičnim stanicama u budućnosti.” No dr. Srećko Gajović upozorava i da je razgovarao s mnogim znanstvenicima uključenima u ove pokuse, koji su naglasili da je zbog straha od štetnih posljedica i mudrog opreza doza matičnih stanica koja se ubrizgava zapravo puno niža od one koja bi mogla biti blagotvorna, te se tijekom istraživanja više pažnje posvećuje procjeni mogućih štetnih posljedica nego efikasnosti matičnih stanica: “Tek ako se pokaže da nema štetnosti za bolesnike, u sljedećem koraku počet će se ispitivati moguća korisnost ovakve terapije.”

Američki pokus radi privatni centar, a ne vodeći medicinski centri u Kaliforniji

Prof. Ivica Kostović, ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga, smatra da metoda ubrizgavanja embrionalnih stanica u leđnu moždinu bolesnika s ozljedom kralježnice i leđne moždine obećava, ali ističe da dosadašnja očekivanja nisu ispunjena: “Prvi su ozbiljno počeli prije više desetaka godina na tome raditi istraživači u Švedskoj, koji su embrionalne stanice ubrizgavali u oštećenu jezgru moždanog stabla kod Parkinsonove bolesti. Oni su to mnogo ozbiljnije radili, mogli su uživo pratiti funkcije tih stanica. Prije nekoliko godina počela je intenzivna terapija matičnim stanicama iz vlastite nosne regije u Portugalu i Australiji, kao i niz nekontroliranih pokusa u Koreji. U Americi su bili suzdržani, i to prvo zbog toga što još nisu gotovi svi bazični rezultati i nije uopće razrađen način kako će se procijeniti da je zaista struktura regenerirana i funkcija obnovljena.”

On ističe i da istraživanje matičnih stanica provodi većina javnih sveučilišnih i istraživačkih centara, kao i privatne kompanije, te se za to trenutačno daju vjerojatno najveća sredstva na području istraživanja mozga. No, prema njegovu mišljenju, indikativno je da je takav pokus napravio privatni centar, a ne vodeći centri u Kaliforniji, jer bi bili izloženi oštrim kritikama znanstvene javnosti. Pita se, ako se terapija matičnim stanicama izvodi 14 dana nakon oštećenja, kako liječnici mogu znati da se sama leđna moždina nije oporavila neovisno o matičnim stanicama, čišćenjem oštećenja i obnovom funkcije neprekinutih vlakana. Kao neurolog, ističe da ne postoji potpuna regeneracija u odraslom mozgu čovjeka, a matične stanice koje su transplantirane ne obnavljaju funkcionalno valjane neuronske veze. Za laike to je opisao ovako: “U pokvarenu električnu mrežu možete ugraditi novi transformator i pokušati ga spojiti, ali funkcije neće biti jer nije dobro umrežen.”

Ističe i da se u ovom slučaju skromno nastojalo obnoviti glia stanice, a ne same živčane stanice: “Ljudi bi trebali znati da su živčane stanice neuroni koji inerviraju kralježničnu moždinu, smješteni daleko u kori mozga, i da su izgubili sposobnost novog rasta još prije rođenja! Nitko nikada nije pokazao obnovu tih stanica u kori mozga. Ipak, što preostaje u slučajevima oštećenja kralježnične moždine i neurodegenerativnih bolesti? Preostaje nada da će uz pomoć matičnih stanica, vlastitih, iz uzgoja ili iz embrija, moći potaknuti ‘uspavane’ gene i molekule i omogućiti stanicama mozga da same nadoknade oštećenja. Taj proces plastičnosti je i najpouzdaniji način oporavka nakon oštećenja. To se i događa kao glavni mehanizam oporavka mozga, posebno mladih ljudi.”

Komentiraj

Source:Orhidea Gaura