60 godina Indexa, grupe koja je u ex-Yu bila prvi upečatljiv odgovor na svjetske trendove

U povodu 60 godina sarajevske grupe Indexi tijekom listopada će se održati velika regionalna turneja tribute koncerta ‘Indexi i prijatelji’ – 23. 10. u Ljubljani, 24. 10. u Zagrebu u Lisinskom, 25. 10. u Sarajevu, 27. 10. u Beogradu i 28. 10. u Skoplju. Okupit će se preostali članovi grupe, a pjesme Indexa svirat će uz brojne kolege glazbenike

Povodom 60 godina sarajevske grupe Indexi tijekom listopada će se održati velika regionalna turneja poznatog tribute koncerta ‘’Indexi i prijatelji’’ koji se održava od 2006. godine. Tako će se za ovu priliku na prigodnim koncertima koji će se održati 23. 10. u Ljubljani, 24. 10. u Zagrebu u KD V. Lisinskog, 25. 10. u Sarajevu, 27. 10. u Beogradu i 28. 10. u Skoplju okupiti preostali članovi grupe Indexi Fadil Redžić, Neno Jurin, Miroslav Šaranović, Peco Petej, Vlado Pravdić te gitaristi Muris Varajić i Ivan Kukić.

Uz njih će na pozornici zapjevati niz pjevača kao što su Dado Topić, Zoran Predin, Hari Mata Hari, Branko Đurić Đuro, Neno Belan, Bojan Stamenov, Dejan Cukić, Dino Jelusić, Nermin Puškar, Amel Ćurić, Tamara Todevska, Saša Vojičić, Aida Mušanović Arsić i Saša Dragaš. Naklon je to grupi koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti jugoslavenske rock scene i čije pjesme još uvijek mnogi vole čuti i zapjevati.

Između ostalog Indexi su poznati i kao najdugovječnija i najznačajnija bosanskohercegovačka pop rock grupa i jedna od najboljih jugoslavenskih grupa koja je djelovala od 1962. do 2001. U tome su razdoblju objavljena svega dva studijska albuma, ali i 27 singlova te 12 kompilacijskih albuma, no poznato je da više njihovih pjesama dosad nije objavljeno. Početkom 60-ih godina izazvali su oduševljenje brojne publike. „Kad su se Indexi pojavili na sceni početkom 60-ih, odnosi se to na 1962. i 1963. godinu i ta popularnost vezuje se tek za lokalni sarajevski krug. Imali su sreću da su, odazvavši se na poziv da nastupe na jednoj od onih ranih ‘gitarijada’ u Beogradu 1964., osvojili drugo mjesto sa svojim ranim instrumentalima i dobili priliku snimiti EP ploču za PGP RTB.

Prva postava grupe Indexi, 1962. godina. FOTO: Privatna arhiva Josipa Dujmovića

To je ona prva, strogo instrumentalna postava iz koje su ritam gitarist Ismet Nuno Arnautalić i bubnjar Đorđe Kisić tek 1966. u postavi s pjevačem Davorinom Popovićem, solo gitaristom Slobodanom A. Kovačevićem i basistom Fadilom Redžićem te uskoro i nedavno preminulim Kornelijem Batom Kovačem, kojeg je ubrzo zamijenio Ranko Rihtman, postali Indexi kakve poznamo i kada se može govoriti o njihovoj popularnosti. Godine 1967. objavit će i jedan od prvih autentičnih hitova domaćeg rocka vlastitu ‘Pružam ruke’ i pokušaj da predstavljaju Jugoslaviju na Euroviziji. Iste godine prihvaćaju poziv i nastupaju na sarajevskom festival zabavne glazbe Vaš šlager sezone, a na jesen i na svejugoslavenskoj Opatiji 67.

Upravo spremnost da se strogo ne separiraju od zabavno-festivalskih događanja i široke publike, s tim da su na Opatiji ‘68. zapaženi s izvedbom ‘Jutro će promijeniti sve’ zagrebačkog tandema Petka Kantardžijeva Mlinca i Ivice Krajača, razlog su njihove popularnosti koja je nadilazila popularnost onih što su se svojeglavo držali svog rokerskog usmjerenja“, rekao je doajen diskografije i uvjerljivo najveći poznavatelj i kroničar povijesti jugoslavenske i hrvatske pop rock scene Siniša Škarica. Sa svojim šibenskim rock grupama VIS Magneti, a potom i grupom Mi, bio je generacijski vršnjak i u početku su bili ravnopravni rokerski prvoborci, pa ih nikada nije promatrao kao uzore već više kao kolege. „Naprotiv, mi kao R&B i soul čistunci gledali smo na njih kao svojevrsne ‘rokerske izdajnike’, a takvo su mišljenje o njima imali mnogi zadrti rokeri. Naravno, krivo. Oni su poput Borisa Babarovića i Crvenih koralja upravo svojim kompromisnim pristupom osvajali publiku i rock približavali širokim slojevima.“

Grupu Index osnovala je 1962. godine grupa studenata iz Sarajeva: gitarist Ismet Nuno Arnautalić, basist Šefko Akšamija, kojima su se u prvoj instrumentalnoj postavi pridružio još jedan gitarist Slobodan Bobo Misaljević, klavijaturist Đorđe Uzelac i bubnjar Nedo Hadžihasanović. U toj postovi nastupaju svirajući instrumentale, do bi im se krajem 1964. priključio pjevač Davorin Popović koji je do tada nastupao s grupom Pauci.

‘Da nije bilo Indexa, ne bi bilo plodnog tla i opće atmosfere da se pojave Azra, punk, novi val i sve što se proteže do danas’, smatra diskograf Siniša Škarica

U prvim godinama još nisu ustalili postavu pa grupu ubrzo napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić. Ono što je specifično za grupu Indexi je činjenica što su u početku zvučali potpuno drugačije od svih ostalih rock bendova u Jugoslaviji u to vrijeme i kvalitetom parirali aktualnim svjetskim rock bendovima. Pitali smo Josipa Dujmovića, glavnog urednika glazbenog portala glas.ba, autora romansirane biografije grupe Index ‘’U inat godinama’’ i istoimene fotomonografije koja je objavljena 2006. te vrsnog poznavatelja i poštovatelja grupe Index, zbog čega je i godišnju glazbenu nagradu u BiH nazvao nagrada Davorin po Davorinu Popoviću, kako su zvučali Indexi kada su se pojavili početkom 60-ih godina u odnosu na to što se tada moglo čuti na radiju.

„Bio sam dijete u vrijeme pojave Indexa i o najranijoj fazi mogu govoriti samo iz druge ruke, ona kaže – šokantno. Radeći na knjizi o Indexima, tragao sam za svjedočanstvima njihove generacije i stalno slušao kako je bio šok čuti na radiju nešto što je zvučalo poput bendova u programu tadašnjeg famoznog Radio Luxembourga. No kasnih 60-ih i ranih 70-ih, kad sam kao momčić počeo i sam slušati rock, Indexi su još zvučali uzbudljivo i impresivno. Čak i više. Od starijih sam dočuo za Luxembourg, lovio njihove valove kasno uvečer, obuzimali su me zvuci Kinksa, Stonesa, Purplea, a onda preko dana Radio Sarajevo pusti ‘Plimu’ i ‘Negdje na kraju u zatišju’, a ja, sve dok ne počne tekst, pomislim da svira neki svjetski bend. Ne znam je li bi bio drugačiji moj slušateljski put, ali upravo je ‘Plima’, koja se u programu pojavila četiri godine prije ploče, ta pjesma koja me je definitivno usmjerila ka rocku i ničemu više.“

Indexi na Zagrebfestu 1970., kad su s pjesmom ‘Da sam ja netko’ osvojili treće mjesto. FOTO: Privatna arhiva Josipa Dujmovića

Pitali smo Dujmovića i koliko su tekstovi bili važni za njihov uspjeh, jer mnogi ih pamte i zbog predivnih stihova i specifičnom glasu Davorina Popovića. „Zanimljivi su bendovi iz te kategorije onih koji nisu imali velike autore tekstova, ali im je glazba bila moćna, kao YU grupa ili Smak. Odnosno, u tom kontekstu Indexi su bili najzanimljiviji ili opet posebni. Ni jedan njihov član, također, nije bio poseban tekstopisac, no oni su valjda intuitivno osjećali koliko su stihovi važni i stalno su, bez narcisoidnosti, tražili vanjske suradnike koji će pisati bolje nego što oni umiju. Kornelije Kovač je, istina, igrom slučaja napisao riječi ‘Plime’, a za niz značajnih tema i velikih uspjeha radili su ih Želimir Altarac, Maja Perfiljeva, Hrvoje Hegedušić, Kemal Monteno, Mišo Marić itd. Da, prevažan je bio spoj famoznih melodija Bode Kovačevića i Fadila Redžića s dobrim tekstovima i kada tome priključite fenomen Davorinova pjevanja i njegove muzikalnosti kakva se javlja jednom u sto godina, dobijete Indexe kao prvi upečatljivi odgovor na svjetske trendove.“

Sve do smrti pjevača Davorina Popovića 18. lipnja 2001. grupa Index nastupala je i stvarala glazbu. Posljednji koncert održali su svega mjesec dana prije Popovićeve smrti u Banjoj Luci 5. svibnja iste godine. No koliko god su Indexe činili glazbenici koji su bili okosnica ovog jedinstvenog rock sastava, toliko je zanimljiva činjenica da je kroz grupu prošao izuzetno velik broj glazbenika koji su kasnije ostvarili samostalnu karijeru kao glazbenici ili autori. Njih čak 24 među kojima su Kornelije Kovač, Đorđe Novković, Vlado Pravdić, Enco Lesić, Milić Vukašinović, Peco Petej, Davor Črnigoj itd.

‘Indexi su već u doba crno-bijele televizije bili nešto posebno. Po zvuku, interpretaciji i tekstovima. Stilski aranžmani su stvarali prepoznatljivu atmosferu’, kaže Zoran Predin

Indexe je u početku predvodio ritam gitarist Ismet Nuno Arnautalić koji je nekoliko godina kasnije napustio grupu da bi s mladim Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao grupu Jutro koja je potom postala Bijelo dugme. Taj fenomen brojnih glazbenika koji su prošli školu Indexa prije dvije godine je u Nacionalu objasnio Zoran Kubura koji je 2020. s Bojanom Hadžiabdićem snimio dokumentarni film ‘’Indexi’’.

„U filmu donekle objašnjavamo taj fenomen. Kroz Indexe su prošla 24 muzičara i nijedan tu nije bio slučajno. Mnogi su nakon sviranja u Indexima napravili velike karijere, kao što su Đorđe Novković, Kornelije Kovač, Milić Vukašinović, Enco Lesić i drugi. Možda je razlog upravo u tome što Indexi nisu trčali za novcem, a mnogi su jednostavno htjeli sigurnost. Okosnica benda su bilo Bodo Kovačević, Fadil Redžić i Davorin Popović, a ostali su se rotirali iz ovih ili onih razloga. Uglavnom, svi koji su prošli kroz Indexe su se dobro oženili i svi su mahom bili vrhunski muzičari.”

5. svibnja 2001., posljednji koncert Indexa u Banjoj Luci. FOTO: D. Gavrić

U to vrijeme, početkom šezdesetih, a naročito sedamdesetih, njihove pjesme bile su gotovo nezaobilazan repertoar radijskih stanica u Jugoslaviji i svojevrsna rock lektira svih momaka s gitarama: ‘’Jutro će promijeniti sve’’, ‘’Svijet u kojem živim’’, ‘’Da sam ja neko’’, ‘’Sve ove godine’’, ‘’Plima’’, ‘’Predaj se srce’’, ‘’Jedina moja’’, ‘’Bacila je sve niz rijeku’’, ‘’Ti si mi bila naj, naj, naj’’ itd. Pitali smo Dujmovića što je karakteristika Indexa pa su postali slavni, ali i važni za povijest jugoslavenske rock scene. „Neosvrtanje na trendove i istraživanja.

Naročito se to odnosi na njihovu čistu rock fazu do 1973., ali i kad su se poslije uključili u pop, iz pragmatičnih razloga jer su se svi poženili, rađala im se djeca, a od rocka ih nisu mogli hraniti, Indexi su i tada pomicali granice. Primjer je pjesma ‘Bacila je sve niz rijeku’, koja nije rock ali je ne možete svrstati ni u klasični pop.

Josip Dujmović, glavni urednik portala glas.ba te autor biografije Indexa ‘U inat godinama’. FOTO: Privatna arhiva Josipa Dujmovića

Indexi se danas više slave nego u svom zenitu, ali je važno da se veličaju i da se stalno na njih podsjeća, jer imali su skromnu diskografsku produkciju, a uradili su veličanstvena djela i postavili temelje za ovdašnji rock, na kojem će nicati kasnije brojne nove gromade, pa se opravdano tvrdi da se taj žanr s ovih prostora najviše približio anglo-saksonskoj riznici. Da nije bilo Indexa, ne bi bilo plodnog tla i opće atmosfere da se pojave Azra, punk, novi val i sve što se proteže do danas’’.

Da su važni za stvaranje rock scene na ovim prostorima, smatra i Škarica. „Usprkos dvostrukog lica koje su pokazivali, zavisno od konteksta u kojem su se pojavljivali, njihova vrhunska vještina izvedbe i njihov autorski talent, jer su među prvima mijenjali rani status ‘cover banda’ u autorski snažnu ekipu koju su činili Slobodan A. Kovačević Bodo i Fadil Redžić, uz pomoć u jednom trenutku Kornelija Kovača te Đorđa Novkovića, stvarali su klasike poput spomenute ‘Pružam ruke’, ‘Plime’, ‘Bacila je sve niz rijeku’, LP ‘Modra rijeka’, a u suradnji s Hrvojem Hegedušićem i Majom Perfiljevom i neke standard ex-yu popa ‘Da sam ja netko’ i ‘Sanjam’. Osim toga kao rođeni glazbenici nastavili su zajedno, dok su se ostali iz njihove generacije osipali i odustajali, u jednom trenutku do tragičnih okolnosti kada su nas napustili Davorin Popović i Bodo Kovačević, imali su status najdugovječnijeg rock sastava na ovim prostorima.“

‘Važno je da se podsjeća na Indexe, jer imali su skromnu diskografsku produkciju, a uradili su veličanstvena djela i postavili temelje za ovdašnji rock’, kaže Josip Dujmović

I Kubura je istaknuo njihovu originalnost i pionirski značaj za temelje rock scene. “Jedinstveni su jer su od početka bili na svom kursu koji nitko nije ni pokušavao kopirati jer je to bilo nemoguće.

Bodo je imao svoj zvuk, nitko nikad nije pjevao kao Davorin, Fadilov bas je imao nešto magično i kako ćete to usporediti s bilo čim? Meni su Indexi asocijacija na neko ljepše vrijeme. Njihova muzika ima čudno objašnjivu patinu. Oni su postavili standarde koje je bilo teško dostići, zato se nitko nije ni usudio probati raditi nešto slično.”

Zoran Predin jedan je od glazbenika koji će pjevati na regionalnoj turneji u čast 60 godina Indexa. FOTO: Mateja Mirt / Igor Polak

Zoran Predin će na obljetnici 60 godina grupe pjevati pjesmu ‘’Žute dunje’’ jer, kako je istaknuo, paše boji njegova glasa i bliska mu je po atmosferi priče koju priča. I Predin je pun hvale o Indexima, ne krijući da su utjecali na njega i njegov glazbeni razvoj, hvaleći njihovu originalnost, izvedbu i profesionalnost.

„Indeksi su već u doba crno-bijele televizije bili nešto posebno. Po zvuku, po interpretaciji i po vrlo osebujnim tekstovima. Stilski aranžmani su u njihovim pjesmama stvarali originalnu atmosferu koji ih je činila već poslije par taktova prepoznatljivim do danas. Popovićeva boja glasa i način pjevanja, Bodino jedinstveno sviranje gitare očarali su me već u pubertetu i definitivno utjecali na formiranje mog glazbenog ukusa“, rekao je Predin.

 

Komentiraj