Matija Rom i Oussama Zamouri prva pojačanja zaprešićkog Intera

Zaprešićki Inter je nastavio s renoviranjem kadra i nakon Sasche Marinkovića te nekolicine juniora i kadeta, predstavio još neka nova imena – Matiju Roma i Oussamu Zamourija.

Za Matiju Roma, mladog desnog beka, možemo slobodno reći da bi mogao biti i pojačanje. Rođen 1.11.1998. godine, uspješno je napredovao kroz mlađe kategorije Domžala, ali i mlade reprezentacije Slovenije – za koje je od U-15 razine nakupio 48 nastupa. Domžale su imale sasvim solidnu generaciju – dijelio je tako dres i s Janom Mlakarom i s Adamom Gnezdom Čerinom koji su stigli i do kadra A reprezentacije, a bio je i kapetan njihove juniorske ekipe. Za seniorsku ekipu, koju je vodio današnji trener Rijeke Simon Rožman, debitirao je s tek navršenih 18 godina, a postavši senior, nametnuo se kao drugi izbor na svojoj poziciji, iza iskusnijeg Matije Široka, koji je tada bio u širem kadru slovenske reprezentacije. Odlaskom Široka u ciparski Pafos, trebao je dobiti veću minutažu, ali Rožman mu nije sasvim vjerovao, pa su u startu poziciju ponekad krpali i Dario Melnjak te Gnezda Čerin, ali od prosinca do kraja sezone je nezamjenjiv. Dolaskom Josipa Ćorluke iz Širokog Brijega, međutim, ove sezone pada u drugi plan i kod Rožmana i kasnije kod Razdrha. Za klub je ukupno skupio 48 prvoligaških nastupa, uglavnom u prvih 11, jednom zabio i barem šest puta asistirao. Roma se opisuje kao ofenzivno kvalitetnog beka, dobrog udarca i solidnog centaršuta, koji može još raditi u defenzivnom aspektu. Nije još javno objavljeno u kakvom je točno aranžmanu došao u Inter, ali imao je još 1.5 godina ugovora sa Slovencima. U Zaprešiću dolazi na poziciju na kojoj su se s manje ili više uspjeha izmjenjivali Antonio Bosec, Marin Galić i Gordan Barić te će biti zanimljivo pratiti koja dvojica će se izboriti za poziciju na desnoj strani Zaprešićana.


Oussama Zamouri, krilo/ofenzivni “allrounder” je ponešto veća nepoznanica. Rođen, navodno, u berberskom planinskom kraju, u mjestu Timedghart 18.2.1996., preselio se rano s obitelji u Nizozemsku, konkretnije, u Amsterdam. Zaljubljen od mladih dana u loptu, igrajući stalno nogomet na ulicama, trenirati je počeo u danas malom klubu AFC DWS, da bi s 14 godina otišao u pionire Almere Citya, a sa 16 prelazi stotinjak kilometara dalje, u pogon Vitessea, a juniorski staž završava sezonom u Utrechtu. Međutim, Utrecht ga nije zadržao i u svijet seniorskog nogometa je ušao bez kluba. U veljači 2016. počinje trenirati s drugoligaškim Telstarom, koji ga na kraju potpisuje toga ljeta. U drugoligašu iz IJmuidena igra u početku stalno, ali kroz sezonu pomalo pada u rotaciju, igrajući kao ofenzivni vezni ili “desetka”. Na ljeto trener Michel Vonk odlazi, a novi, Mike Snoei, nije imao 1.76m visokog ofenzivca u planovima. Dok je u prvoj sezoni u klubu nastupio 29 puta, uz tri gola i 6 asistencija, većinom u prvih 11, u drugoj je ušao tek 10 puta, mahom u trash timeu. Snoei je Telstar, koji je bio 15. prošlu sezonu digao do 6. mjesta u ligi – nije mu se moglo ništa zamjeriti. To je, međutim, bio kraj Zamourijeve epizode u Telstaru. Nije morao dugo čekati na novi klub – uzima ga FC Dordrecht, također drugoligaš. Tamo, pak, igra najbolju sezonu karijere zasad. Igrajući uz standardne pozicije i u špici, u 30 nastupa zabija 9 puta uz tri asistencije i bio je prvi strijelac kluba uz Jeremya Cijntjea. Iako je navodno imao ugovor još duže vrijeme i, navodno, interes većih klubova, čini se da raskida s klubom prošlo ljeto. U kolovozu odlazi potom na probu u Oxford United, u League One. Na probi zadovoljava, te potpisuje ugovor na pola sezone s tim engleskim “trećeligašem”. Ipak, tamo ne igra, točnije, igra za rezervnu ekipu, osim jednog nastupa za prvu u Carabao Cupu. Očekavano, klub nije produžio ugovor s njim te u Inter dolazi kao slobodan igrač. Opisuje se kao tehnički jako potkovan igrač koji možda malo previše “voli loptu”, a tek treba vidjeti kako će se uklopiti u koncept igre svoje nove ekipe.

Ne propustimo još predstaviti i zadnje novo ime na popisu – Martina Sekulića, koji još nije službeno predstavljen, a čini se da bi mogao biti na probi u klubu. Radi se o napadaču rođenom 4.1.1999. godine koji je prošao većinu kategorija zagrebačkog HAŠK-a da bi zadnju juniorsku sezonu odradio u splitskom Hajduku. Prošle sezone odlazi prvo u Hrvatski Dragovoljac, gdje nastupa tek par puta za seniore, pa na zimu odlazi u igrati za Ravnice (bivši Tekstilac) u 1.ZNL. U 2019. je pokazao da vrijedi iznad te razine nogometa, na proljeće zabija čak 19 golova, kojima pridodaje još 10 u 12 nastupa na jesen. Dovoljno da zavrijedi probu u Zaprešiću i pokaže koliko zapravo može u znatno ozbiljnijoj konkurenciji.

Komentiraj