[quote_box_center]

  • ‘U Hollywoodu sam naučio da ništa ne možeš znati. Jedino što možeš jest tražiti uloge koje ti se čine zanimljivima. Dati sve od sebe, ali nikada nećeš znati hoće li film postati hit’

[/quote_box_center]

Nikolaj Coster-Waldau (44) trenutačno je najpopularniji danski glumac. U proteklih pet godina snimio je nekoliko vrlo uspješnih projekata u Hollywoodu. Uz TV seriju“Igra prijestolja” koja se snimala i u Hrvatskoj – a počet će se prikazivati 13. travnja na HBO Croatia, samo nekoliko sati nakon američke premijere – snimio je i filmove kao što su “Mama” s Jessicom Chastain, “Zaborav” s Tomom Cruiseom, “Osveta na visokim petama” s Cameron Diaz i tako dalje.

Međutim, prošle godine Nikolaj Coster-Waldau prihvatio je ulogu u danskom filmu “Druga šansa” redateljice Susanne Bier koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 19. ožujka. U tom iznimno hvaljenom trileru Nikolaj Coster-Waldau glumi Andreasa, policijskog agenta koji uživa u životu sa suprugom i tek rođenim djetetom. Jednom prilikom, sa svojim partnerom, upada u stan narkomanskog para s malom bebom. A onda dolazi do tragedije, njegova beba iznenada umire i Andreas odlučuje oteti bebu narkomanskog para i uzeti je kao svoju…

Skoro pojavljivanje Nikolaja Costera-Waldaua u hrvatskim kinima i na televiziji bilo je povod za ekskluzivni intervju za Nacional. Nikolaj Coster-Waldau, pokazalo se tijekom intervjua, nevjerojatno je pristojan, miran, imate osjećaj da biste ga slušali satima kako priča. Nije ni čudo što su žene diljem svijeta ljubomorne na njegovu suprugu Nukaaku, podrijetlom s Grenlanda, s kojom ima dvije kćeri.

NACIONAL: Koliko vam je bilo teško snimati ovaj film s obzirom na to da ste otac dvoje djece, a u filmu otimate tuđu bebu nakon iznenadne smrti svoje bebe?

Svaki put kad glumite određeni lik unosite sebe, jer to je sve što imate pa je to jedino što i možete napraviti. Kad postanete otac, vaše prvorođeno dijete je vaša najveća ljubav, ali i najveći strah jer se bojite da mu se nešto ne dogodi. Bojite se da ne bi slučajno umrlo prije vas. Kad sam prihvatio ulogu u filmu “Druga šansa”, morao sam se nositi s takvim razmišljanjima. S emotivne strane, to je za mene bilo iscrpljujuće. Istovremeno, u rukama sam imao vrlo dobar scenarij filma, priču koja ima smisla. Dakle, bilo je teško, ali trud se na kraju isplatio.

NACIONAL: Jeste li tijekom snimanja samom sebi postavili pitanje “što bih ja učinio da se nađem u toj situaciji”?

Jesam, naravno da jesam. Uvijek, kad prihvatim ulogu u nekom filmu, razmišljam što bih ja učinio na mjestu osobe koju glumim. I onda proučavam tu osobu, razmatram okolnosti u kojima se našao i razmišljam kako one utječu na njega. Međutim, kad vam se dogodi ono što se dogodi osobi koju glumim, a to je da vam iznenada umre dijete, ne znate što biste napravili u tako ekstremno groznoj situaciji. Zato nitko ne može reći što bi tada napravio jer ne možeš znati sve dok ti se to ne dogodi. Zato sam se pokušavao poslužiti svojom maštom.

NACIONAL: To je, u osnovi, ono što je redateljica Susanne Bier rekla u povodu ovog filma, a to je da je roditeljstvo razlog zbog kojeg su ljudi spremni prekoračiti sva ograničenja.

Da, apsolutno se slažem s njom.

NACIONAL: Još jedna poruka filma jest da pristojni ljudi nisu nužno i bolji roditelji. Slažete li se s tim?

Svi smo mi ljudska bića i svi možemo činiti dobra i loša djela. Evo, uzmimo za primjer to što ste vi iz Hrvatske. Bio sam u Dubrovniku gdje smo snimali seriju “Igra prijestolja”, proučavao događaje iz novije povijesti vaše zemlje i Jugoslavije i saznao da su u ratu počinjeni takvi zločini za koje prije rata niste vjerovali da ih bilo koje ljudsko biće može počiniti. U određenim okolnostima ljudi prekoračuju granicu između dobrog i lošeg. Moj odgovor na vaše pitanje glasi – preživljavanje je vrlo snažan instinkt.

NACIONAL: Nakon deset godina, ulogom u filmu “Druga šansa”, ponovno ste dobili glavnu ulogu u nekom danskom filmu. Jeste li ga zanemarili? Je li vam Hollywood bio važniji od uloga u domaćem filmu?

Ne, nisam zanemario danski film. Prije šest godina glumio sam jednu od glavnih uloga u danskoj televizijskoj seriji “The Left Wing Gang”, a nakon toga sam bio užasno zaposlen jer sam glumio u brojnim filmovima i TV seriji. Na kraju krajeva, meni nije bitno radi li se o američkom ili danskom filmu, jedino mi je važan dobar scenarij, a onaj za film “Druga šansa” bio je tako dobar da me nije bilo briga je li ili nije danski film.

NACIONAL: Jednako tako, teško je povjerovati da bi u Hollywoodu netko bio spreman napraviti film kao što je “Druga šansa”.

Ni ja ne vjerujem u to. Postoji puno stvari koje mi se sviđaju u njemu, puno je toga što će šokirati gledatelja, ali mi se posebno sviđa to što film prikazuje pravi odnos muškarca, oca, i njegova djeteta. Danas je u filmovima gotovo nemoguće vidjeti takav odnos oca i djeteta.

NACIONAL: Priča filma “Druga šansa” je prilično mračna i sumorna. Takvi su i brojni skandinavski kriminalistički romani koji su jako popularni u Hrvatskoj. Zašto su skandinavske priče vrlo često tako mračne i sumorne?

Kroz te priče se otkriva prava priroda Skandinavaca, a ona je jednim dijelom mračna. Vjerujte mi, kod nas Skandinavaca postoji i druga, veselija strana. Uostalom, pogledajte brojne ankete koje pokazuju da smo mi jedni od najsretnijih ljudi na svijetu. Dobro i loše ide ruku po ruku. Iz nekog razloga imamo jako dobre pisce. Znate, i ja sam prilično sumnjičav pa često kažem – ako su stvari savršene, mora da nešto ne valja. Ništa ne može biti idealno, zlo mora postojati. Uostalom, i Shakespeare je napisao “nešto je trulo u državi Danskoj”. Mi imamo tradiciju odlaska u kazalište i gledajući predstave po djelima Augusta Strindberga i Henrika Ibsena shvatite da su i oni istraživali mračne strane ljudskog karaktera.

NACIONAL: Mi u Hrvatskoj često sanjamo o skandinavskim zemljama kao nečem idealnom a onda se, nakon nekoliko pročitanih knjiga Joa Nesbøa, zapitamo je li to baš tako.

Potpuno vas razumijem. Ipak, naše društvo funkcionira prilično dobro. Uz to, smatram da je zdravo kada možemo govoriti i o mračnim događajima. Takvi događaji zbivaju se svugdje, i u skandinavskim zemljama, kao i u Hrvatskoj. A kad smo već kod Nesbøa, ja sam glumio u filmu “Lovci na glave” nastalom prema njegovoj knjizi koja jest mračna, ali i vrlo zabavna.

NACIONAL: Vratimo se na seriju “Igra prijestolja” i Jaimea Lannistera, lik kojeg vi glumite. On je hladnokrvni ubojica i egomanijak, ali je među gledateljima nevjerojatno popularan. Možete li to objasniti?

Jaime Lannister nije ni hladnokrvni ubojica ni manijak. Mislim da ga publika vidi kao zlu osobu, kao nečasnog čovjeka, ali meni on nije takav. Ono što se publici sviđa je to što je prilično iskren. Ponekad je arogantan i brutalan, ali iskrenost je ono što ga obilježava. Da, zaljubljen je u svoju sestru, što je potpuno pogrešno, ali, ako ništa drugo, on je jedan od rijetkih likova u seriji čija je ljubav iskrena. Iako je grozno što je to ljubav spram vlastite sestre. Osim toga, ima smisla za humor, što mi se čini jako zanimljivim. Ispod njegove površine krije se mnogo toga.

NACIONAL: Što ste znali o Hrvatskoj prije no što ste došli na snimanje serije “Igra prijestolja”?

Nikada prije nisam bio u Hrvatskoj. Znao sam da je Hrvatska prekrasna zemlja, da je bila dio bivše Jugoslavije i da se nalazi blizu Italije. Priznajem, nisam znao mnogo. Dakle, znao sam da je Hrvatska lijepa, ali to nije bila ništa u usporedbi s onim što sam vidio kad sam došao prvi put u Dubrovnik. Iskreno, Dubrovnik je jedan od najljepših gradova na svijetu!

NACIONAL: Koliko znam, u međuvremenu ste naučili mnogo o Hrvatskoj.

Da, jesam. Pročitao sam nekoliko knjiga, u Dubrovniku sam obilazio muzeje, prošetao gradskom tvrđavom. Jednom prilikom doveo sam svoju obitelj u Dubrovnik i tada smo posjetili Muzej Domovinskog rata. Teško je bilo gledati izložene ratne fotografije, djelovale su na mene i moju obitelj šokantno, ali su bile i vrlo zanimljive.

NACIONAL: Za mjesec dana počet će prikazivanje pete sezone serije “Igra prijestolja” koju ćemo pamtiti i po tome što je Dubrovačka biskupija zabranila snimanje scene u kojoj Lena Headey izađe gola iz dubrovačke katedrale.

Ne znam za taj događaj. No kako se sve oko serije “Igra prijestolja” preuveličava, prilično sam siguran da je i to preuveličano.

NACIONAL: Vaš poslovni i životno moto je “nemoj nikada pomisliti da si bolji od drugoga”. Međutim, prema nekim informacijama, na početku karijere i uspjeha filma “Noćni čuvar” navodno ste mislili da ste bolji od svih drugih.

Ne, to nisu točne informacije. Ne samo da nisam mislio da sam bolji od drugih, mislio sam da nisam dovoljno dobar. Najvažnije je vjerovati u sebe, a ne brinuti se što drugi ljudi rade. Tako sam se i ponašao, slijedio sam svoje snove, svoje ciljeve, a moj je san bio glumiti u Britaniji i Americi. Pritom uopće nisam razmišljao što drugi danski glumci rade. Ne mogu tako razmišljati. Iako u Danskoj, češće u manjim mjestima, postoji određen stav, a vjerujem da takav postoji i u Hrvatskoj, da je najbolje ne izdvajati se iz okoline. To pravilo u Danskoj izgleda kao da je jedno od deset zapovijedi. A ja smatram da zakoni postoje da se krše i to je jedan od zakona koji treba kršiti. No to još uvijek ne znači da mislim kako sam bolji od drugih. Zapravo, nije me za to nimalo briga. Samo treba vjerovati u sebe.

NIKOLAJ COSTER-WALDAU EKSKLUZIVNO ZA NACIONAL ‘Drag mi je lik zlog čovjeka kojega igram u Igri prijestolja’
NIKOLAJ COSTER-WALDAU EKSKLUZIVNO ZA NACIONAL ‘Drag mi je lik zlog čovjeka kojega igram u Igri prijestolja’

NACIONAL: Vaš uspjeh u Americi došao je na zanimljiv način. Vi ste se 2010. otisnuli u Hollywood, nadali se glavnoj ulozi u budućem spektaklu “John Carter”, ali je niste dobili. Poslije je “John Carter” potpuno propao. Što ste mislili kad niste dobili ulogu?

“John Carter” nije bio prvi film u kojem sam se nadao glavnoj ulozi, bilo je nekoliko takvih filmova. Za razliku od njih, za film “John Carter” vjerovao da će biti velik hit, a ja sam bio vrlo blizu dobivanju glavne uloge. Bio sam razočaran, ali nisam sve svoje hollywoodske nade polagao samo na taj film. Kasnije je to ispala smiješna priča jer sam tada vjerovao kako će “John Carter” biti najveći film ikada snimljen. Nakon što nisam dobio ulogu, otišao sam na audiciju za seriju “Igra prijestolja” koja mi se činila zabavnom, ali nisam ni sanjao da bi mogla postići toliki uspjeh. Sada, kad pogledam unatrag, vidim da je “John Carter” postao jedan od najvećih promašaja u filmskoj povijesti, a “Igra prijestolja” postala je najveća televizijska serija na svijetu. To samo govori kako nikada ne znate što će vam se dogoditi u karijeri.

NACIONAL: Što iz toga ste naučili?

Ništa nisam naučio. Naučio sam da ništa ne možeš znati. Jedino što možeš jest tražiti uloge u projektima koji ti se čine zanimljivima. Dati sve od sebe, ali nikada nećeš znati hoće li taj film postati hit ili neće.

NACIONAL: Sigurno ste nešto naučili iz filma “Osveta na visokim petama” gdje ste glumili s Cameron Diaz, kad su vas paparazzi neprestano ganjali.

O, da, tu ste u pravu. Na sreću, ne živim u Americi nego je samo povremeno posjećujem. Zbog toga mogu, u malim količinama, tolerirati takva iskustva s paparazzima. Takvo što ne postoji u Danskoj. Iako, moram vam reći, sjajno sam se provodio s Nickom Cassavetesom, redateljem filma “Osveta na visokim petama”.

NACIONAL: Propustili ste ulogu u filmu “John Carter”, ali vaša sljedeća uloga je u filmu “Gods of Egypt”, spektaklu od kojeg se mnogo očekuje. Možete li reći nešto više o filmu?

Da, mislim da će to biti jako dobar film. Snimanje je već završeno, radi se o velikom fantasy filmu. Vizualno će vas potpuno oduševiti. Barem se nadam. Dijelovi filma koje sam dosad vidio izgledaju poprilično nevjerojatno. I nema nikakve veze s filmom “Druga šansa”, to su dva različita svijeta. Nadam se da neće doživjeti propast kao “John Carter”. Ali nikada ne možeš znati. Svi smo naporno radili, ali i na filmu “John Carter” naporno se radilo. Ali ne možeš znati što će se dogoditi s filmom. Vjerujem da je tako i u Hrvatskoj, možeš angažirati najboljeg hrvatskog redatelja i najbolje hrvatske glumce i ne dobiti ono čemu si se nadao.

Komentiraj

FOTO:Andia/Photoshot
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.