Književni kritičar i pisac Zdravko Zima predstavio je u ponedjeljak u Zagrebu svoju novu knjigu “Dnevnik jednog mitomana”, književnu kroniku 2016. godine u kojoj taj, kako je rečeno na predstavljanju, mudar promatrač i nesmiljeni kritičar donosi pregled jedne od najuzbudljivijih godina novog milenija viđene očima iznimnog autora kojemu je svaki dan prilika i povod da se otvori album svjetske kulture.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Frakture, čiji je urednik Roman Simić, otvarajući tribinu ‘Razotkrivanje’ u Muzeju za umjetnost i obrt, rekao kako je riječ o jednoj od onih knjiga “koja otvara apetit, apetit za svime, za glazbom, za kazalištem, za nogometom, za čitanjem – za životom”.

“Zima to radi majstorski, svi koji ga znaju kao feljtonista, urednika, pisca dnevničkih zapisa, znaju koliko on posjeduje različitih znanja. Takav nam je jedan autor sad poklonio jednu godinu, godinu koja ima svoju dramatiku, koja nije uvijek lijepa i ugodna, koja osim o nekim prirodnim govori i o nekim neprirodnim ciklusima”, rekao je Simić.

“Rekao bih da je to neka vrsta autografa. To je definitivno jedna od onih knjiga u koje zaronite i pustite da vas nose, i odvest će vas na neka lijepa mjesta”, dodao je.

Pjesnik, prozaist i esejist Dražen Katunarić napomenuo je kako Zima u knjizi na 600 stranica gusto pisanog teksta i uz dvije tisuće obrađenih imena “prvo ustanovljuje činjenično stanje ili se vraća u prošlost, koju komparira sa sadašnjošću, na neki način kontekstualizira, prije nego što uopće iznese svoj komentar”.

“Dnevnici se pišu da bi se razgolićivalo svoje ja. No, kod Zime nema ništa od toga, on ima jedan vrlo samozatajan, nenametljiv odnos prema vlastitom ‘ja’, kao da je na neki način s njime sklopio pakt o neutralnosti. On tu ne zapada u narcizam; Zimi je njegovo ‘ja’ manje interesantno nego ono što ga okružuje”, rekao je Katunarić.

Zdravko Zima (1948.) istaknuti je književni kritičar, feljtonist, esejist i pisac koji je za svoj rad dobio niz priznanja, među kojima i nagradu Kiklop za najbolju knjigu eseja, nagradu Marija Jurić Zagorka koju dodjeljuje Društvo hrvatskih novinara, te Goranovu nagradu lista Vjesnik.

Književne kritike, eseje, feljtone i druge tekstove objavljivao je u najvažnijim listovima i časopisima u Hrvatskoj (Omladinski tjednik, Studentski list, Vjesnik, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Feral Tribune, Novi list, Vijenac, Forum, Republika, Quorum i drugi). Bio je urednik i kolumnist tjednika Danas, urednik časopisa Bridge, Lettre International i Cicero, a 1995. radio je kao savjetnik za izdavaštvo u Ministarstvu kulture.

Objavio je dosad knjige “Noćna strana uma” (1990.), “Zvjezdana prašina” (1992.), “Zagreb je kriv za sve” (1993.), “Purgeri u purgatoriju” (1995.), “Porok pisanja” (2000.), “Zimsko ljetovanje” (2001.), “Močvara” (2002.), “Prikazi, prikaze” (2003.), “Gondolijer na Vltavi” (2004.), “Metak u petak” (2005.), “Lovac u labirintu” (2006.), “Život je tabloid” (2007.), “Bordel u plamenu” (2009.), “Adam i Eva u raju” (2012.), “Ekstraeseji” (2012.) i “Dnevnik jednog skribomana” (2015.).

Njegova najnovija knjiga “Dnevnik jednog mitomana” najavljena je kao kronika godine 2016., jedne od najuzbudljivijih godina novog milenija koju su obilježile smrti cijeloga niza kulturnih velikana kao što su David Bowie, Uberto Eco, Aleš Debeljak, Imre Kertész, Slobodan Novak, Peter Esterházy, Leonard Cohen.

Datirana memorija jedne loše i ružne godine

No, Zimina 2016. ujedno je i godina vrhunskih koncerata i izložbi, fascinantnih predstava, knjiga i pojedinaca: u knjizi saznajemo što pisac voli; da voli putovanja, dobru hranu, more, ljeto, sumrake. Pritom on ne prelazi granicu svoje intime, istaknuo je Katunarić. “U tom smislu, on nadilazi svoje ‘ja’ jer se odbija baviti stanjem svoje duše, pa je taj dnevnik jedna kombinacija privatnih zapisa i istodobno kronika epohe jedne godine”, ocijenio je.

To je “datirana memorija” jedne loše i ružne godine, dodao je, godine koja nije samo otišla u nepovrat i više se ne vraća – naprotiv, ona je i dalje prisutna, jer to je također godina kojom su tutnjali teroristički napadi, politička previranja i izborne utrke, u kojoj se Europi dogodio Brexit, svijetu Donald Trump, a Hrvatskoj Zlatko Hasanbegović, pa tako “u Ziminoj knjizi svakodnevnica postaje metafora općeg stanja u koje smo i dalje uronjeni i u kojemu i dalje živimo”.

“Svaki dnevnik ima neku temu, a tema je ovog dnevnika jedan poremećaj sadašnjosti. No, Zima banalne stvari preobrazbom umijeća tumačenja stvarnosti pretvara u neki sasvim drugi materijal, alkemijom riječi koristi svoje umijeće reminiscencije”, zaključio je Katunarić.

Zima je prvo zahvalio svojem nakladniku Frakturi, te istaknuo kako je “dnevnik uvijek nekakav konflikt s vremenom”, a njega je na pisanje dnevnika prvo, još u 90-im godinama prošloga stoljeća, nagnao rat, da bi potom “nastavio pisati iz navike, a onda i kad sam postao suvišan u ovoj zemlji sa svojim znanjima i talentima”.

Knjiga je sastavljena od 12 poglavlja, 12 mjeseci u godini, a tek kad ju je napisao primijetio je da je ona i svojevrsno groblje – u njoj su nekrolozi nizu pojedinaca, napomenuo je autor. “To je naravno knjiga i o Zagrebu, a u njoj ima i raznih bizarnosti kojima sam po svojoj prirodi sklon”, dodao je.

Tako je primjerice, pišući tu knjigu ustanovio da u Zagrebu ima puno ulica koje su nazvane po pripadnicima klera – čak je 30 ulica nazvano po imenima svećenika; na drugom su mjestu poduzetnici, tajkuni, pa onda gradonačelnici. “Ispada da je nekada bilo isto kao i danas, da se ništa nije promijenilo: Zagrebom su i prije, kao i danas, vladali crkva, interesi i gradonačelnici”, poručio je Zima.

“Dakako da je ta knjiga mogla biti i potpuno različita, mogao sam je napisati posve drugačije, ali u tome i jest smisao književnosti. Godina 2016. bila je iznimna u onoj mjeri u kojoj smo mi to spremni vidjeti. Jer u svemu postoji nešto dobro, a pitanje je nas samih da li smo mi to spremni vidjeti”, zaključio je.

Komentiraj