Počela je prljava kampanja s ciljem da se relativiziraju poslovni rezultati jedne od strateški značajnijih hrvatskih tvrtki koja je prošlu godinu završila s dobiti od 233,6 milijuna kuna

Počele su podvale s ciljem da se pokuša destabilizirati ozračje oko Janafa, jedne od strateški značajnijih hrvatskih tvrtki koju su mnogi počeli spominjati kao mogućeg kandidata za privatizaciju. Najnovije financijsko izvješće o poslovanju Janafa u 2015. godini pokazalo je značajan dodatni rast dobiti tvrtke. Janaf je, prema objavljenim izvješćima, 2015. završio s neto dobiti od 233,6 milijuna kuna, što je oko 130 posto više u odnosu na 2014., kada je dobit iznosila također respektabilnih 103,7 milijuna kuna. Ukupni Janafovi prihodi tijekom prošle godine iznosili su čak 726,7 milijuna kuna i veći su za 48,4 posto od onih prethodne godine i za 37,4 posto veći od plana. Mediji su početkom ove godine prenijeli oduševljenje brojnih stručnjaka snažnim rastom dobiti koja je proglašena najvećim poslovnim uspjehom i najvećim prihodom od osnutka kompanije 1974.

ČINI SE KAKO POČINJE KAMPANJA s ciljem da se ti poslovni rezultati pokušaju relativizirati. Izvori iz naftaškog miljea to pokušavaju napraviti plasirajući tvrdnje da se Uskok interesira je li točno da se Janaf bavio špekulativnom trgovinom sirovom naftom na budućem (futures) tržištu. Tzv. futures trgovina naftom kao sirovinom na svjetskom tržištu nije neuobičajena, ali se njome Janaf ne bavi. To su za Nacional neslužbeno potvrdili izvori iz Janafa, upućeni u poslovanje te tvrtke.

Futures trgovina naftom vrlo je česta i odnosi se na trgovinu zalihama nafte uz ugovore o isporuci u budućem vremenu, za tri, šest ili više mjeseci unaprijed. Budući da je trgovina takve vrste špekulativne prirode i u njezinu je temelju trgovina vrijednosnim papirima i špekulacija rastom ili padom cijena nafte na svjetskom tržištu, nerijetko je povezana s velikim i brzim zaradama, ali jednako tako i mogućim gubicima. Futures trgovina zakonski nije sporna ni u Hrvatskoj. Upućeni poslovni izvori tvrde da je od nje Janaf doista profitirao, ali bez ikakva rizika za vlastito poslovanje.

NA JANAFOVE POSLOVNE REZULTATE pozitivno su utjecale dobre strane “contanga”. Contango je situacija na tržištu sirove nafte u kojoj je sadašnja cijena nafte niža od očekivane cijene u budućnosti. U tom je slučaju trgovcima isplativije donijeti odluku da naftu ne prodaju danas po aktualnim cijenama, nego će je radije uskladištiti i prodati na tzv. “futures” tržištu, odnosno uz isporuku u dogovorenom terminu u budućnosti po očekivano višoj cijeni koja će im osigurati veću zradu – čak i uz plaćene troškove skladištenja! – nego što bi zaradili trenutnom prodajom sirovine. Drugim riječima, kompanija koja drži naftu na skladištu trguje vrijednosnim papirima koji se odnose na datum isporuke u dogovorenom roku u budućnosti (za tri ili šest mjeseci), a budući da je dogovorena količina nafte već osigurana na skladištima, zarada je sigurna.

  • UKUPNI JANAFOVI PRIHODI tijekom 2015. iznosili su čak 726,7 mil. kuna i veći su za 48,4 posto od onih prethodne godine i za 37,4 posto veći od plana te je prošla godina bila najuspješnija u povijesti tvrtke

Budući da ima skladišne kapacitete od čak 1,5 milijuna m3 koji daleko prelaze domaće potrebe, pa čak i potrebe partnera s kojima kompanija ima dugoročne ugovore o transportu sirove nafte, Janaf je, tvrde Nacionalovi izvori, odlučio iskoristiti višak skladišnih kapaciteta i uspio ih unosno iznajmiti zainteresiranim špekulantima koji su riskirali i pokušali zaraditi na contangu. Janaf je u tom kontekstu uspio dobro iskoristiti niske cijene nafte u 2015. te je punjenjem skladišta i zahvaljujući tuđoj špekulantskoj trgovini na terminskom tržištu uspio dodatno zaraditi.

ALI BUDUĆI DA TRGOVANJE NAFTOM po principu contanga nosi i određeni špekulativni rizik – neplanirani i nepredviđeni pad cijena nafte u budućnosti – razdoblje isplativosti takvog načina trgovanja ne mora trajati vječno, pa trenutna zarada špekulantima već sutra može biti preokrenuta u gubitak. U takvim slučajevima svi trgovci koji drže naftu na zalihama nastoje se tih zaliha riješiti po trenutnim, odnosno spot cijenama, kako bi spriječili gubitak koji im donosi budućnost, a posljedica su prazna skladišta koja tek treba napuniti. Neki naftni stručnjaci upozoravaju na to da se pojavljuju naznake promjene situacije, odnosno da se sljedećih mjeseci može očekivati obrnuta, tzv. backwardation situacija u kojoj će cijene sirove nafte na futures tržištu, odnosno cijene nafte predviđene za isporuku u budućnosti, padati u odnosu na sadašnje, što bi moglo izazvati lavinu brze rasprodaje postojećih zaliha i pražnjenje skladišta kako bi se smanjio gubitak.

Pojedinci iz naftnog poslovnog miljea pokušali su plasirati tvrdnje da se tim rizičnim poslovanjem bavio Janaf te da bi mogao upasti u poslovne probleme okrene li se situacija na tržištu nafte. Izvori bliski Janafu tvrde da se radi o podmetanjima s njima nejasnom pozadinom.

To se počelo događati prije nego što se donijelo dugoročno rješenje o tome tko će upravljati tom tvrtkom za vrijeme aktualne vlasti, ali i nedugo nakon što je Vlada naložila procjenu poslovanja 54 kompanije s većinskim državnim udjelom. Među njima se nalazi i Janaf. To bi se trebalo napraviti kako bi se procijenilo koje od tih tvrtki, uključujući potencijalno i Janaf, država treba privatizirati.

Već je mogućnost da se uopće počelo razmišljati o mogućoj prodaji Janafa sablaznila više izvora iz poslovnog i političkog miljea s kojima je Nacional o tome diskutirao.

Bivši potpredsjednik vlade zadužen za gospodarstvo i čelnik NS Reformista Radimir Čačić tvrdi kako najnovije najave moguće privatizacije Janafa nisu ništa novo. Slične najave krenule su već 2011. u vrijeme vlade Jadranke Kosor, a prema njegovim riječima u jednom su trenutku najave prerasle u posve konkretne pokušaje, i to kada je Janaf sklopio tada vrlo sumnjivu suradnju s ruskom tvrtkom Zarubežnjeft Adria i White Falcon Holdingom iz Švicarske, malom i posve nepoznatom tvrtkom iza koje je stajao mali samoborski obrtnik Bruno Mlinar. Iza cijelog je prilično tajnovitog posla, prema Čačićevim tvrdnjama, stajao ruski kapital koji je tako pokušao ući u Hrvatsku i osigurati posao istraživanja nafte i plina. Vlada Zorana Milanovića koja je preuzela vlast krajem 2011. promptno je zaustavila taj proces, a Čačić je zapamćen kao političar koji je već tada upozoravao na to da iza ruskog kapitala potiho stoji i MOL kao jedan od zainteresiranih za kupovinu udjela u Janafu.

  • ‘NE VJERUJEM DA Vlada uopće pomišlja na privatizaciju Janafa zato što je to strateška kompanija. Njezina privatizacija bila bi posve jasan čin ugrožavanja nacionalnih interesa’, tvrdi Radimir Čačić

“UNATOČ TOME, JA NE VJERUJEM DA SADAŠNJA VLADA uopće pomišlja o privatizaciji Janafa zato što je to strateška kompanija. Njezina privatizacija bila bi posve jasan čin ugrožavaja nacionalnih interesa i vjerujem da je svakoj, pa i ovoj Vladi, to jasno”, kazao je Čačić za Nacional i dodao kako vjeruje da se takvo što sigurno neće dogoditi i da je takav scenarij nemoguć. “Nitko pri zdravoj pameti ne bi mogao smoći snage napraviti takvo što, čak i ako uzmemo u obzir da je tematika transporta nafte i njezine važnosti za Hrvatsku složena i uglavnom nepoznata većini političara”, smatra Čačić.

Činjenicu da je mađarski MOL kao korisnik dijela Janafovih kapaciteta zainteresiran za ulazak u vlasničku strukturu tvrtke Čačić smatra posve prirodnom. “Ne samo MOL. Za Janaf su zainteresirani svi koji bi rado preuzeli monopol nad protokom energenata. Ima tu i nekih ruskih kompanija koje bi rado ušle na ove prostore. Svatko bi rado državni monopol pretvorio u privatni, no čvrsto sam uvjeren da to u slučaju Janafa nije vjerojatno. Privatni kapital nema što tražiti u Janafu”, zaključio je Čačić. Nedavno objavljenu odluku Vlade o procjeni poslovanja 54 tvrtke s kompletnim ili većinskim udjelom države u vlasničkoj strukturi, među kojima je i Janaf, on smatra “neopreznim izlaskom u javnost bez prethodne pripreme”, ali u načelu se slaže da Vlada mora imati uvida u poslovanje 54 najvažnije tvrtke u svojem vlasništvu kako bi znala s čim raspolaže.

DRUGI NACIONALOV IZVOR UPOZORAVA da bi jedan od uvjeta za moguću privatizaciju Janafa u skoroj budućnosti trebao biti i tzv. due diligence, odnosno dubinsko snimanje svih aspekata poslovanja tvrtke, a koji u Janafu nije izvršen posljednjih 15-ak godina ili više. Ozbiljni pokušaj dubinskog snimanja Janafova poslovanja provela je sredinom 90-ih godina međunarodna konzultantska tvrtka Deutche Morgan Grenfell na zahtjev tadašnje hrvatske vlade, kada se prvi put u javnosti počela spominjati mogućnost privatizacije tvrtke, a nešto kasnije, 2002. ili 2003., angažiran je i konzorcij nizozemske banke ABN Amro i Zagrebačke banke koji su također dobili zadatak pretresti i analizirati poslovanje Janafa. No uza sve provedene analize, pa i planove oko ulaska Janafa u projekt Družba Adria koji je na kraju propao, najave privatizacije Janafa nisu se ostvarile.

“Da bi se krenulo u proces privatizacije neke strateške kompanije, a Janaf to svakako jest, i ako bi se on provodio legalno bilo bi potrebno, osim snimanja poslovanja, izmijeniti i neke zakone koje pak treba odobriti Sabor. Stoga ne vjerujem da bi se netko usudio takvo što učiniti preko noći i izvan uobičajenih legalnih procedura jer bi to bio teški kriminal”, govori upućeni poslovni izvor za Nacional.

Privatizirati već kompletiranu i posve dovršenu infrastrukturu koja državi donosi velik novac, bilo bi smiješno i tragično, tvrdi taj izvor za Nacional. “Mogućnost zarade od prodaje državnih dionica u Janafu višestruko je manja od snage strateške poluge koju državi Janaf omogućava. To su stvari koje se uopće ne mogu uspoređivati’’, rekla je ta osoba bliska Janafu.

JANAFOV TRANSPORTNI SUSTAV u ovom trenutku funkcionira ispod svojih mogućnosti. Naftovod ima instalirani kapacitet za transport 20 milijuna tona sirove nafte na godinu, u dobrim vremenima prije ekonomske krize kroz njega se transportiralo oko 5,5 milijuna tona nafte, a danas ta brojka doseže jedva 3,5 milijuna tona. Većina potencijala sustava, dakle, stoji neiskorištena.

  • MAĐARSKI MOL JE početkom ove godine obnovio jednogodišnji ugovor s Janafom o zakupu kapaciteta naftovoda za transport sirove nafte, vrijedan oko 100 milijuna kuna godišnje

Mađarski MOL je početkom ove godine obnovio jednogodišnji ugovor s Janafom o zakupu kapaciteta naftovoda za transport sirove nafte vrijedan oko 100 milijuna kuna na godinu. Taj je ugovor nastavak uspješne suradnje iz prošle godine, a nafta koju MOL transportira Janafovim naftovodom uglavnom potječe s njihovih polja u Kurdistanu. No MOL je zainteresiran i za kupovinu nafte iz Irana, o čemu je mađarska državna delegacija, u kojoj su bili i predstavnici MOL-a, pregovarala s iranskim vlastima prilikom posjeta Teheranu u studenome prošle godine, te bi i te količine trebale krenuti kroz Janafov sustav. MOL-ov je interes prije svega u tome da ostvari što nižu tarifu za transport nafte, što bi mu suvlasništvo u naftovodu svakako omogućilo. MOL, odnosno preciznije kazano Ina, i ranije je od hrvatske Vlade i Janafa tražila da im se odobri transport nafte sa slavonskih polja u Rijeku, ali Janaf to nije dopustio, pravdajući to tehničkim poteškoćama oko transporta nafte u oba pravca: u ovom trenutku nafta se transportira pravcem jug-sjever, odnosno isključivo iz Rijeke prema unutrašnjosti. Naime, Janaf u ovom trenutku nema mogućnost transporta nafte u suprotnom pravcu, iz kopna prema Rijeci, jer za to nema ni potrebne dozvole, a ni potrebnu infrastrukturu. Da bi se to omogućilo potrebno je, osim ishođenja dozvola, investirati dodatna sredstva u tehničke preinake transportnog sustava koje bi omogućile reverzibilni transport nafte. Tvrdi se da ni Vlada ni Janaf ne žure s takvim investicijama ni izdavanjem odobrenja. Ina je vlasnik 10,8 posto dionica Janafa, pa kada bi MOL uspio u svojoj namjeri da kroz Inu snažnije uđe u vlasničku strukturu tvrtke i otkupi veći broj dionica, moguće je da bi među prvim potezima bilo i investiranje u tehničke preinake koje omogućavaju reverzbilni transport nafte što bi, tvrde poslovni izvori, ugrozilo ionako upitnu poslovnu budućnost sisačke rafinerije.

VIŠE IZVORA TVRDI da je nerealna mogućnost da MOL svojim kapitalom uđe u vlasničku strukturu Janafa. Ona je u ovom trenutku vrlo zanimljiva. Osim Ininih 10,8 posto dionica, Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) kroz dionice Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) ima nešto više od 37 posto udjela u Janafu, potom DUUDI samostalno sudjeluje s 10,7 posto, a kroz dionice DAB-a (Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka) ima dodatnih 4,3 posto udjela. Preostalih oko 4,5 posto dionica u rukama je nekoliko mirovinskih fondova i malih dioničara.

Iako se tvrdi da se “nitko razuman” ne bi usudio krenuti u prodaju Janafovih udjela, plasiranje tvrdnji s ciljem moguće destabilizacije Janafa pokazuje da se i oko te tvrtke počinju pojačavati tenzije, što bi se moglo pretvoriti u novi izazov za ionako krhku aktualnu vlast.

Komentiraj

FOTO:Patrik Macek/PIXSELL
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.