Pisanje za djecu omogućuje veliku kreativnu slobodu, a za dobru slikovnicu najvažnije je pronaći ilustratora čije ilustracije najbolje odražavaju emociju i raspoloženje teksta, kazala je u razgovoru za Hinu istaknuta britanska književnica Julia Donaldson, autorica nekih od najpoznatijih i najnagrađivanijih slikovnica za djecu.

Donaldson će boraviti u Zagrebu kao gošća Zagreb Book Festivala (ZBF) koji se održava u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) od 21. do 27. svibnja, a okupit će pod temom “Selfie kultura – mit i stvarnost” više od 80 inozemnih i domaćih pisaca na oko 30 događanja.

“Doista uživam u pisanju; osjećam se sretnicom jer mi je dopušteno eksperimentiranje, rezuckanje i prekrajanje. Volim miješati riječi i glazbu”, rekla je Donaldson, koja u svojem pisanju posebno pazi da ne docira, a najviše je veseli što entuzijazam prema dobroj priči među dječjom populacijom nikada ne slabi.

Najpoznatija je po slikovnicama “Grubzon” (1999.) i “Grubzonovo dijete” (2004.), koje se s više od 17 milijuna prodanih primjeraka i prijevodima na čak 75 jezika svijeta smatraju suvremenim klasicima književnosti za djecu.

Upotpunjene ilustracijama njemačkog ilustratora Axela Schefflera i očaravajuće rime, njezine slikovnice o pametnome mišu i izmaštanom “stvoru s kandžama i maljama i strašnim zubima u strašnim raljama” nebrojeno su puta adaptirane za kazalište, a televizijsku premijeru animiranog filma po “Grubzonu” pogledalo je u Britaniji na Božić 2012. devet milijuna ljudi.

Osim sa Schefflerom, Donaldson dugi niz godina surađuje i s Lydiom Monks i Davidom Robertsom, a ponekad, kada napiše nešto što joj, kako kaže, “ne ide” niti uz jednog od njih troje, kreće u potragu za nekim novim: “Ključno je važno pronaći odgovarajućeg ilustratora, čije ilustracije najbolje odražavaju emociju i raspoloženje teksta”, smatra Donaldson.

Potražnja za novim pričama za djecu nikada ne jenjava

Danas jedna od najprodavanijih britanskih spisateljica i jedna od najpopularnijih književnica za djecu u svijetu, Donaldson (1949.) je počela kao kantautorica – sa suprugom Malcolmom putovala je svijetom s gitarom u ruci, a svoju je prvu knjigu objavila s tek 44 godine. Prije toga, godinama je pisala pjesme za BBC-jevu dječju televizijsku emisiju, pjevala po klubovima, vodila dramsku grupu za djecu s posebnim potrebama.

“Zapravo je otuda i krenula moja spisateljska karijera – pisala sam pjesme za dječje televizijske programe; jednu od njih slušala su u autu djeca jedne nakladnice koja se dosjetila da bi od toga mogla biti odlična slikovnica”, pojasnila je Donaldson.

Voli razne žanrove, ali ju pisanje za odrasle nikada nije zanimalo – isključivo se drži književnosti za djecu: “Ali zato sam dosta istraživala unutar toga polja; napisala sam jedan tinejdžerski roman, pisala sam drame i razne edukativne projekte za škole. No, mislim da moja snaga leži u slikovnicama u stihu, i zato je to ono čime se bavim. Unutar toga prostora postoji mogućnost za velike raznolikosti, kroz suradnje s čitavim nizom međusobno različitih, talentiranih autora. Doista nam ne nedostaje poticaja za rad – srećom po mene, čini se da potražnja za novim pričama za djecu nikada ne jenjava!”, rekla je Donaldson.

I “Grubzona” i njegov nastavak u nas je objavila Ibis grafika. Od ostalih poznatijih knjiga ističu se “Mjesta ima na metli svima” i “Prutimir”, obje objavljene također u izdanju Ibis grafike, te “Što je bubamara čula” (Profil knjiga) a Donaldson će na ZBF-u promovirati najnoviju u nas objavljenu slikovnicu “Što je bubamara čula ovaj put”, također u izdanju Profila.

Čita se zbog užitka

Nagrađivana autorica, Donaldson je od 2011. do 2013. proglašena britanskim Laureatom za djecu kao književnica s izvanrednim postignućima na polju književnosti za djecu, te je dodatno nagrađena najvišim kraljevskim odlikovanjem, Ordenom Britanskog carstva za književnost.

Autorica ističe kako za nju didaktičnost nikako nije nužan element dobre knjige za djecu: “Svakako ne mislim da je didaktična književnost najbolja vrsta književnosti – zapravo, često je čak i najgora. Nitko ne voli da mu sole pamet. Čak ne bih uopće htjela govoriti o nekakvim ‘važnim’ elementima koje bi svaka knjiga za djecu trebala sadržavati; ne biste rekli da je ‘važno’ gledati film – pa zašto onda svi to govore za knjige? Ja vjerujem u čitanje iz užitka, i zato što ono razvija maštu!”, pojasnila je Donaldson.

Ideje joj dolaze odasvuda: na pisanje najnovije knjige “The Ugly Five” inspiriralo ju je iskustvo afričkog safarija. “Ali nisam tamo otišla u potrazi za idejama. Uvijek je najteže iz tek rođene ideje napraviti dobru priču – zato mi se ideje često motaju po glavi mjesecima prije nego uopće počnem pisati”, rekla je.

Proslavila se s “Grubzonom”, koji je njezina treća slikovnica ali autorica ističe da je prije toga napisala i objavila 18 edukativnih knjiga. “Sasvim sigurno nisam očekivala takav uspjeh, ali mi je jako drago da je ‘Grubzon’ i danas jednako popularan kao i prije – iduće godine knjiga slavi svoj 20. rođendan”, istaknula je.

Djeca uvijek na priče reagiraju jednako – s entuzijazmom!

Njezine su priče većinom univerzalne, kaže, pa možda ne “stare” na isti način kao priče za nešto stariju djecu, a nakon 40-ak godina iskustva pisanja za najmlađu populaciju, Donaldson ističe kako joj se čini da se status i uloga priča u životu djeteta nisu u tome razdoblju puno primijenili: “Moje iskustvo pokazuje da današnja djeca reagiraju na priče posve isto kao što su to činila prije dvadeset godina – najčešće s entuzijazmom! A i roditelji su isti kakvi su uvijek bili: vole se hvaliti da njihova djeca znaju napamet recitirati moje priče, ili da im je neki od mojih stihova postao obiteljska mantra”.

Kao najveću promjenu koju zamjećuje kad je u pitanju tržište knjiga navodi način prodaje – njezine se knjige sada najviše prodaju u supermarketima i preko Amazona, dok su nezavisni knjižari, pa čak i čitavi lanci, propali. “Srećom, lokalna knjižara u mojem mjestu još nije propala – samo kod njih moguće je kupiti potpisane primjerke mojih knjiga”, rekla je.

Digitalizacija ipak ima opipljive prednosti, smatra, osobito kad je riječ o djeci s posebnim potrebama, kojima elektronički čitači omogućuju čitanje knjiga, a slično tome djeci s oštećenjima vida veliki fontovi olakšavaju čitanje. Ipak, u Velikoj Britaniji e-knjiga nije ostvarila očekivani proboj, “a osobito ne kad je riječ o slikovnicama”.

U svijetu u kojemu je dječja književnost zaslužna za gotovo trećinu ukupne prodaje knjiga, a u Velikoj Britaniji većina najprodavanijih pisaca su oni za djecu, Donaldson nije zadovoljna pozornošću koju tom važnom segmentu kulture i obrazovanja daju mediji.

Ipak, njezin spisateljski entuzijazam ne jenjava: “Planiram napisati antologiju u stihovima za najmanju djecu a imam u glavi i nekoliko ideja za slikovnice. Ali uvijek nekako više vremena provodim u živom kontaktu s publikom nego pišući – upravo se pripremam za nastup na književnom festivalu u Edinburghu u kolovozu; s još četvero glumaca izvesti ću performans temeljen na mojim knjigama”, kazala je.

Komentiraj