Tradicijska posebnost kraja vezanog uz naselje Betina na Murteru, umijeće gradnje betinske gajete, postala je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro te je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

[quote_box_center]Umijeće izgradnje betinske gajete do danas je ostalo relativno nepromijenjeno. Izvorno je bila težački brod s primarnom funkcijom transporta raznih vrsta tereta, ali i ribarski brod

Posljednji sačuvani primjerak izvornog tipa betinske gajete je “Cicibela” izgrađena 1931. kod prote Jure Filipija[/quote_box_center]

Betinska gajeta drveni je brod duljine od pet do osam metara i širine od dva do 2,60 metara, a osnovno porivno sredstvo mu je jedro.
Povijesni kontinuitet tog umijeća datira iz 1745., kad se u Betinu doselio korčulanski brodograditelj Paško Filipi i sa svojim sinovima utemeljio brodogradilište.
Iz tog prvog brodogradilišta proizišli su majstori koji su osnovali brojna brodogradilišta duž cijele sjeverne Dalmacije, a tradicija gradnje betinske gajete prenosila se generacijski, unutar obitelji.
Umijeće izgradnje betinske gajete do danas je ostalo relativno nepromijenjeno. Izvorno je bila težački brod s primarnom funkcijom transporta raznih vrsta tereta, ali i ribarski brod.
Gajeta je bila i obiteljski brod, a svi članovi obitelji, i žene i djeca i starci, morali su znati njome upravljati.
Betinska brodogradnja razlikuje se od drugih brodogradnji i posjeduje svoj prepoznatljiv rukopis – hvatišta vesala (sohe) karakterističnog su “U” oblika, a prepoznatljiv detalj je i “skala” na pramcu, element koji je olakšavao ulazak ljudi na brod, posebice na nepristupačnim, stjenovitim dijelovima obale. Posebnost je i “kantun na mankulu”, što je najteži dio broda za izradu.
Da je izgradnja betinske gajete složen posao, govori činjenica da se gradila u 11 faza. Posljednji sačuvani primjerak izvornog tipa betinske gajete je “Cicibela” izgrađena 1931. kod prote Jure Filipija.
Paralelno s razvojem brodogradnje, u Betini se razvilo specifično brodograđevno nazivlje koje ima svoje posebnosti i razlikuje se od terminologije koja se koristi u brodogradnji u ostalim dijelovima obalnog područja istočnog Jadrana. Osim toga, uz umijeće gradnje betinske gajete razvili su se i folklorni običaji i plesovi.
Udruga Betinska gajeta 1740, koja svojim djelovanjem promovira važnost očuvanja tog umijeća, podnijela je zahtjev za uvrštavanjem gradnje betinske gajete u Registar kulturnih dobara te je u suradnji s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Šibeniku i Odjelom za etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture i Povjerenstvom za nematerijalnu kulturnu baštinu pripremljena sva dokumentacija koja je potrebna da se obavi procedura.
Višestoljetna tradicija betinske brodogradnje uskoro će biti predstavljena u Muzeju betinske brodogradnje, kojeg je pokrenula Općina Tisno, a čije je otvorenje predviđeno u kolovozu u Betini.
Najpoznatiji i najrašireniji tip betinske gajete biti će središnji eksponat muzeja, a poseban naglasak je na multimedijalnoj prezentaciji vezanoj uz gradnju i uporabu gajete.
Ministarstvo kulture, koje je rješenjem od 12. lipnja Umijeće gradnje betinske gajete zaštitilo kao nematerijalno kulturno dobro, u priopćenju ističe kako se njegovim uvrštenjem u Registar kulturnih dobara ostvaruju daljnji koraci na zaštiti hrvatske tradicijske baštine.

Komentiraj