Ukidanje sankcija Iranu ne može prikriti probleme korupcije, netransparentnog zakonodavstva, financiranja terorističkih organizacija i velike uloge vjerskih i vojnih organizacija u gospodarstvu ove velike zemlje

Sredinom prošlog mjeseca međunarodna zajednica je nakon nekoliko desetljeća ukinula sankcije Iranu i time otvorila vrata tržišta od 80 milijuna ljudi. Ubrzo nakon ukidanja sankcija iranski predsjednik Hasan Rohani izjavio je da se nada velikim inozemnim investicijama koje ne bi bile limitirane samo na naftni biznis. Rohani smatra da su realne strane investicije u Iran između 30 i 50 milijardi dolara godišnje. Pri tome on želi ograničiti ovisnost o nafti i po njegovu planu, prihodi od prodaje nafte ne bi trebali činiti više od četvrtine ukupnih prihoda međunarodnih investicija u Iran.

SAMO NEKOLIKO TJEDANA nakon ukidanja sankcija Rohani je krenuo na turneju po državama Europske unije kako bi čelnicima tih zemalja predstavio Iran kao zemlju u koju se isplati ulagati. Međutim, europski i američki političari i poslovni krugovi još uvijek nisu sigurni je li ta zemlja uopće spremna za međunarodno poslovanje po zapadnim pravilima. Iran se godinama borio s posljedicama sankcija koje su uveli SAD, EU i UN kako bi natjerali Teheran na odustajanje od svoga nuklearnog programa, a nakon ukidanja sankcija iranski poduzetnici i političari zadovoljno trljaju ruke i nadaju se da će to dovesti do razvoja iranskog gospodarstva. S druge strane, zapadni političari i poduzetnici nisu toliko optimistični i s određenom dozom opreza gledaju na otvaranje iranskog gospodarstva.

Iran je na papiru u mnogim pogledima san svakog ulagača. Ta zemlja je, iza Egipta, na drugom mjestu po broju stanovnika na Bliskom istoku, a osim sirovina, Iran ima i mladu i dobro obrazovanu radnu snagu. Svjetska banka procjenjuje da je Iran po broju korisnika interneta u regiji odmah iza rekordera Turske. No loša infrastruktura predstavlja rizik za strane ulagače. Problem je i složena struktura gospodarstva, čiji veliki dijelovi pripadaju državi. Pozitivna vijest o ukidanju sankcija ne može prikriti ni masovne probleme kao što su raširena korupcija i netransparentno zakonodavstvo. Svi ti problemi moraju se početi rješavati ako vlada želi ostvariti svoj ambiciozni cilj: gospodarski rast od osam posto u idućih pet godina.

JEDNA OD VEĆIH PREPREKA za ulazak zapadnog kapitala u Iran je i činjenica da ova zemlja financijski podržava neke terorističke organizacije poput Hezbolaha. Zato su neke, prije svega američke tvrtke oprezne kada su u pitanju poslovanje i ulaganje u iransko gospodarstvo. Amerikanci su zato čak osnovali i jedan posebni fond koji garantira da novac koji uložite u određene tvrtke neće biti korišten za ulaganja u Iran. “Patriotski fond” pokrenut je po uzoru na fondove koji su na sličan način sprječavali protok novca u Južnoafričku Republiku za vrijeme apartheida. Iako u početku nisu imali puno korisnika, nakon što su podignute sankcije Iranu, ovaj fond ima sve više korisnika i sve veći portfelj te trenutno raspolaže s nešto više od 25 milijuna dolara. Šef fonda Samuel Pierce priznaje da ta cifra nije prevelika, ali optimističan je da bi se ona mogla povećati, pogotovo jer je 28 američkih saveznih država donijelo zakone kojima zabranjuju ulaganja tih saveznih država u tvrtke koje posluju s Iranom i drugim državama koje financiraju terorističke organizacije.

Kao uspješan primjer poslovanja “Patriotskog fonda” Samuel Pierce navodi da je jedna američka savezna država otkazala suradnju s jednim japanskim proizvođačem automobila koji je prodao automobile iranskom veleposlanstvu u Japanu i Indoneziji. “To se nikada ne bi otkrilo da ne postoji organizacija poput ‘Patriotskog fonda'”, izjavio je Pierce koji se nada da će sve više američkih tvrtki postati korisnici fonda te da će tako spriječiti veći priljev američkog kapitala u Iran.

Za razliku od SAD-a gdje je otpor ulaganjima u Iran prije svega znak neslaganja s politikom Baracka Obame, u Europskoj uniji puno su otvoreniji prema ulaganjima u Iran. Kao i obično, Nijemci su najspremniji dočekali ukidanje sankcija te su već potpisali nekoliko unosnih poslova. Prve ugovore potpisao je Siemens koji se nada poslovima u milijardskim iznosima i to pod uvjetom da Iran krene u kompletnu obnovu željezničkog sustava. Mercedes je za svoje teretnjake Daimler Trucks već potpisao pismo namjere o suradnji s jednim lokalnim partnerom, a u idućih tri do pet godina u Iranu bi se moralo obnoviti čak oko 56.000 teretnih vozila, navelo je u jednom dokumentu Ministarstvo industrije Irana. Sve u svemu, u idućim godinama toj će zemlji trebati oko 200.000 novih gospodarskih vozila. Njemačka tvrtka Herrenknecht nada se i da će se u Teheranu krenuti s proširenjem linije podzemne željeznice, što bi toj tvrtki moglo donijeti nove poslove vrijedne nekoliko desetaka milijuna eura, a europski proizvođač zrakoplova Airbus, po riječima iranskog ministra transporta Abbasa Achundija, može računati s narudžbama 114 novih aviona. Zbog ovakvih optimističnih najava, predviđa se da će se njemački izvoz u Iran u iduće tri godine udvostručiti na pet milijardi eura, a u idućih pet godina mogao bi se popeti na oko 10 milijardi eura.

UKIDANJEM EMBARGA IRAN OPET ima priliku postati jedan od velikih igrača u regiji. Kao i veliki konkurent Saudijska Arabija, i Iran je član kluba proizvođača nafte OPEC. Iran raspolaže s četvrtim najvećim zalihama nafte te ima najveće zalihe zemnog plina u svijetu. Izvori energije su, osim toga, u Iranu pristupačniji nego bilo gdje drugdje, zbog toga su i troškovi iranske eksploatacije niski. Iako je plan da prihodi od nafte ne čine više od četvrtine ukupnih prihoda, Iran svejedno želi prodavati više nafte nego do sada. Dnevna količina trebala bi se sa sadašnjih milijun barela povećati na oko 2,5 milijuna barela.

  • REVOLUCIONARNA GARDA kontrolira trećinu iranskog gospodarstva, a kako je iranski BDP 2014. iznosio više od 425 milijardi američkih dolara, poslovanje Garde iznosilo je 140 milijardi dolara

Međutim, ono što najviše zabrinjava strane ulagače u Iran je ogromna uloga Iranske revolucionarne garde u gospodarstvu te države. Strani ulagači u to se mogu uvjeriti od trenutka kada stignu u Teheran i kada slete u zračnu luku Imam Homeini. Iranska revolucionarna garda upravlja tom zračnom lukom i odlično zarađuje, a pod kontrolom drži i druge zračne i pomorske luke te odlučuje koja roba smije ući u zemlju. Revolucionarna garda ne plaća carine i poreze i nikome ne mora polagati račune o tome koliko robe u kojoj vrijednosti završi na crnom tržištu i koliko od toga zarađuje.

Vojska čuvara islamske revolucije, kako glasi službeni naziv garde, raspolaže oružanim snagama, nadzire iransko naoružanje i ima više od 120.000 vojnika. Sami Čuvari revolucije su najvažniji gospodarski čimbenik u zemlji i aktivni su u gotovo svim branšama: od zdravstva i proizvodnje različitih vozila preko gradnje prometnica pa sve do naftne i plinske industrije i rudarstva. Njihove aktivnosti su nepregledne, a o njima zapadni mediji vrlo rijetko izvješćuju. Britanska televizijska postaja BBC izvijestila je 2009. o poslu Revolucionarne garde vrijednom osam milijardi američkih dolara. Riječ je bila o gradnji željezničke pruge do luke Čabahar. Taj strateški infrastrukturni projekt, kao i druge investicije vrijedne milijarde dolara, vodio je Katam al-Anbija ili u prijevodu Prorokovo jedro. Iza tog religioznog imena ne krije se neka dobrotvorna organizacija, nego tehnološki holding Revolucionarne garde. On je osnovan krajem 80-ih godina prošlog stoljeća radi obnove zemlje nakon rata protiv Iraka. No Garda je preko tog holdinga uspjela znatno proširiti svoj gospodarski utjecaj. Od tada do danas su ti poduzetnici u uniformama uspostavili kontrolu nad trećinom iranskog gospodarstva. Budući da je po procjenama Svjetske banke iranski BDP 2014. iznosio više od 425 milijardi američkih dolara, poslovanje Garde iznosilo je 140 milijardi dolara. No iransko gospodarstvo ne kontrolira samo Revolucionarna garda. Tu su i vjerske zaklade kojima također upravljaju šijitski vjerski vođe. Procjenjuje se da tvrtke kojima upravlja iranska vjerska elita kontroliraju ukupno 80 posto iranskog gospodarstva. Detalji njihova poslovanja nisu poznati jer oni ne moraju objavljivati svoje brojke i polagati račune. Kada su za vrijeme predsjedničkog mandata Mahmuda Ahmadinedžada netragom nestale milijarde, mnogi su se Iranci pitali gdje su završile. No odgovor nikada nisu dobili.

VELIKU ULOGU U IRANSKOM GOSPODARSTVU ima i vjerska zaklada Setad, koju je 1989. utemeljio osnivač Islamske Republike Iran ajatolah Homeini. Po nekim procjenama ona raspolaže s više od 90 milijardi dolara. Setad je osnovan kako bi upravljao nekretninama koje su oduzete izbjeglim pristašama šaha Reze Pahlavija i disidentima, a trebale su biti dodijeljene siromašnima. Taj gospodarski imperij trenutno je pod kontrolom ajatolaha Hameneija, a bavi se financijama, naftom i telekomunikacijama, ali i prodajom sredstava za kontracepciju ili uzgojem nojeva. Na američkom popisu iranskih poduzeća na koje se primjenjuju sankcije Setad je bio zastupljen s nizom svojih tvrtki kćeri. Američka vlada je preko Setada htjela direktno ugroziti gospodarske interese iranskog vodstva jer, prema izjavama iz američkog Ministarstva financija, Setad nije bezazlena zaklada nego “gigantska mreža prividnih firmi koje po nalogu iranskog vodstva potajno imovinu stavljaju na stranu”.

Zbog svega toga u zapadnim krugovima vlada oprez prema ulaganjima u Iran jer još nije posve jasno u kojem se smjeru ova država razvija. U Iranu se već duže vrijeme vodi borba za moć i utjecaj između reformatora i konzervativaca, a odluka o pobjedniku još nije pala. Koncem veljače se u Teheranu održavaju izbori za parlament i Vijeće stručnjaka i oni bi mogli odlučiti o daljnjem smjeru Irana i razvoju ove potencijalno velike gospodarske sile.

Komentiraj

FOTO:Guliver/Getty Images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.