Visoka – prva besmislica prve predsjednice

Surova Politika

Iz HDZ-a su inicirali saborski blebet o ‘skrivanju arhive’ u pozadini Josipovićeve hitre evakuacije u Visoku. Izmišljotine su prepoznatljive u trenutku. Da je htio, Josipović je mogao već tisuću puta sakriti bilo kakvu arhivu, ali to nisu učinili ni on, ni Mesić, ni Tuđman, jer su sva trojica svjesni povijesne vrijednosti predsjedničkih dokumenata za buduće naraštaje

Zanimljivu retoriku razvija domoljubni HDZ u povodu preseljenja Ureda predsjednikau Visoku ulicu.

Njihov međunarodni tajnik – stanoviti gospodin Kovač (vjerojatno se ne radi o nekadašnjem Kutlinu serviseru Milanu Kovaču, koji se također reaktivirao kod Karamarka) – izjavio je na radiju kako je preseljenje “nastavak jedne uličarske politike”, misleći na ponašanje aktualne vlasti, dakako. Fantastično. Sad su Vladu počeli optuživati i za “uličarsku politiku”, nakon što mjesecima na zagrebačkim ulicama zlostavljaju građane svojim veteranskim wigwamima, uvijek novim neartikuliranim zahtjevima prema Vladi, potpunim lažima o realnom braniteljskom statusu, demonstrativnim defileima s bijelim križevima, s poznatim ratnim profiterima koji neposredno nadziru tijek dogovorenih diverzija, i tako dalje.

SVE TE ISTAKNUTE PATRIOTSKE PERSONE bave se isključivo uličarskom politikom i pokušajima nasilnoga rušenja Vlade, jer ništa drugo i ne znaju, no bitno je za njih izvesti medijski spin i vlastitu pučističku tehniku koordiniranoga uličarenja povezati s javnim djelatnicima protiv kojih se ona u stvarnosti primjenjuje. HDZ-ovi profili koji su ulicu pretvorili u svoj politički dom, i nakrcali se uvredljivim i prijetećim porukama za sve pobornike kulturnoga građanskoga poretka u Hrvatskoj, uličarima nazivaju pripadnike administracije koja taj građanski poredak zastupa. Kad je tako, neka im bude. Uravnoteženiji građani – koji u Hrvatskoj još uvijek možda čine većinu – pouzdano nisu tolike budale da će spontano progutati jeftine spinove koji stižu iz revolucionarnoga desničarskoga agitpropa.

I HADEZEOVAC J. ĐAKIĆ, koji se pokušava igrati sjevernijega Glavaša, s renomeom periodičkoga izazivača nereda u virovitičkom diskoklubu, pokušao je zadnjih dana isprovocirati veteranski ulični revolt galamom u Saboru da su “na branitelje krenuli specijalci”. Ministar Predrag Matić duhovito je odgovorio da u podrumu njegova ministarstva vreba sto-dvjesto “do zuba naoružanih specijalaca srpske nacionalnosti”, koji jedva čekaju da ih pripuste na šatoraše. Matićeva ironična izjava pogodila je članove veteranskog sindikata u slabu točku. Ne znaju što bi mu odgovorili, jer njihova nepostojeća duhovitost i smisao za humor potpuno odgovaraju profilu političkih guerillerosa koji su pronašli sebe u partiji i sad jedino umiju slijediti naloge Velikoga Bwane kakvi im regularno stižu iz stožernoga baobaba.

Kad su se HDZ-ovi partizani već toliko zbližili s ulicom, može im se preporučiti preseljenje na kaldrmu Visoke, gdje se upravo priprema novi Ured predsjednika. Politbiro HDZ-a oštro se zadnjih dana izjašnjava protiv tog zahvata, pa ne bi bilo loše da padnu i neke prvoboračke demonstracije, kad je već takav običaj na snazi. Bio bi to vrhunac satire na vlastiti račun u izvedbi gospodina Karamarka i gospođe Grabar-Kitarović. Nova predsjednica u očekivanju najavila je tijekom kampanje, uz čvrstu potporu HDZ-a, da će Pantovčak zamijeniti Visokom, računajući da bi joj najava bilo kakve agresivnije promjene, makar i lokacije Ureda, mogla pribaviti neke biračke simpatije. Zašto se sad buni, ako joj g. Josipović i g. Milanović promptno ispunjavaju želju ?

ZATO ŠTO JE SA ZAKAŠNJENJEM shvatila značenje Milanovićeve poruke “pazi što si želiš“. U HDZ-u su pretpostavili da imaju posla s političkim mlakonjama koji će podviti rep na njihovu frontalnu buku i bijes i darovati im slobodan prostor za proizvoljno djelovanje na svim planovima, no SDP je stranka s mnogo duljim iskustvom i tradicijom od HDZ-a, koja zna odigrati – bilijarski rečeno – od mantinele. Gospoda Josipović i Milanović shvatili su vrlo brzo da je najava preseljenja u Visoku ulicu vrhunska slaba točka nove predsjednice i njezine partijske pozadine. Doista želite u Visoku, gospođo i suradnici ? Stojimo vam na raspolaganju, čak već sutra.

Razumljivo: u odnosu na Vilu Zagorje, spomenička palača u Visokoj lokacijski djeluje kao jazbina, pa ako već opozicijska predsjednica sama potiče vlastitu rezidencijalnu degradaciju, lukavo-pragmatična Vlada svim će joj sredstvima priteći u pomoć. Svega nekoliko vozila, na primjer, može se nagurati ispred te zgrade u Visokoj, što je drastično logističko ograničenje kod državnih posjeta. Najosjetljivije od svega: predsjednica ostaje bez luksuznih nekretnina koje su uz Vilu Zagorje stajale na raspolaganju za predsjedničke protokolarne potrebe. Spomenuta vila – “Titova vila” – arhitektonsko je remek-djelo Vjenceslava Richtera, diskretno smješteno u prostranu i nadasve kultiviranu šumsku okolinu, i samo vrlo bizarne – ili poviješću krajnje ograničene – političke psihologije mogu razviti težnju za bijegom iz takvog ambijenta.

Osim toga, napuštanjem Vile Zagorje iz predsjedničke dispozicije izuzimaju se i stara, briljantna Vila Prekrižje (Vila Weiss), kao i idilična rezidencija s vinogradom u Samoboru, čime je prva hrvatska predsjednica (žena-predsjednica) samu sebe svela na kabinet gotovo u centru grada. Inteligentno, nema sumnje. Imala je vlastiti modernistički zamak s platoom za svečana postrojavanja, s pratećim bataljunom, s pogledom na šumu, Zagreb i Hrvatsku, da bi završila u nekoj vrsti prirepka – cul de sac – Markova trga. Pantovčak je nudio izdvojenost, dignitet i visoku reprezentativnost, Visoka nudi blizinu tramvajske stanice.

KAD SU U HDZ-u SHVATILI realne posljedice svoje vlastite preseljeničke demagogije, okrenuli su ploču i započeli napade na Vladu zbog brzine kojom se selidba organizira. Skačući u vlastiti pupak, sad bi htjeli usporiti, po mogućnosti i suspendirati stvar. Pantovčak ipak nije tako loš kao što smo tvrdili… Iz Vlade im mogu odgovoriti u duhu stare, humorističke TV serije: gospodo domoljubi, sve što se zbiva s Pantovčakom i Visokom, zbiva se jer ste vi to tražili! Da bi izvukli nekakvo racionalno opravdanje za svoje neracionalno ponašanje, iz HDZ-a su inicirali saborski blebet na temu nekakvoga “skrivanja arhive” koje se nalazi u pozadini Josipovićeve hitre evakuacije u Visoku. Izmišljotine su prepoznatljive u trenutku. Da je htio, predsjednik Josipović mogao je već tisuću puta sakriti bilo kakvu arhivu, ali to nisu učinili ni on, ni Stipe Mesić, ni Franjo Tuđman. Dr. Tuđman, na primjer, imao je preveliku povjesničarsku vokaciju da ne bi bio svjestan vrijednosti predsjedničkih dokumenata za buduće naraštaje, a isto načelo povijesne odgovornosti vrijedi i za njegove nasljednike.

Sa slučajem Visoka HDZ je uspio elegantno demonstrirati svoju cjelokupnu “bijedu filozofije”, no gospođi predsjednici ipak ostaje jedna neprocjenjiva utjeha: najavila je da će na sebe staviti lentu po uzoru na Tuđmana, što će kod nacije nesumnjivo izazvati oduševljenje. Dobro bi dramaturški legle i resaste naramenice na uniformi, no riječ je ipak o ženi-predsjednici i u vojnim stilovima ne treba ići predaleko.

Komentiraj

PODIJELI
Srećko Jurdana stalni je kolumnist Nacionala, politički komentator i filmski redatelj. Rođen u Zagrebu, studirao je više predmeta na Filozofskom fakultetu, diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti. Redovno je objavljivao političke kolumne u Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, povremeno u Vjesniku i drugim glasilima. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Film. U tjedniku Nacional radi od prvoga broja kao politički komentator. Za seriju kolumni u Nacionalu pod egidom Stupovi društva proglašen je za kolumnista godine u izboru Hrvatskog novinarskog društva. Na Hrvatskom radiju pisao je oglede o filmu, znanosti i drugim temama. Pisao je i dramske scenarije. Autor je dvije knjige, "Stupovi društva" i "Surova politika".Režirao je niz kraćih i srednjemetražnih filmova, igranoga i dokumentarnoga žanra: Sporazumijevanje, Gospodar tijela, Kugla glumište, Mladi književnici, Nova godina kod građanke Ljubice, Ivan Šibl i dr. Režirao je i dugi igrani film Slučajna suputnica. Film je u dva navrata prikazan i kao mini-serija na HTV-u.